Gubitak Savudrijske vale nije slučajan

Hrvatsku vode notorne neznalice i izdajice

Ne treba uopće sumnjati jesu li transkripti razgovora slovenskoga člana arbitražnog suda Jerneja Sekoleca i slovenske zastupnice pred Stalnim arbitražnim sudom Simone Drenik istiniti. Hrvatsku su ponovno izdale njezine vođe, koje nisu samo notorne neznalice nego i nacionalni izdajnici. Jadranka Kosor je bila predsjednica Vlade Republike Hrvatske, a nije imala dovoljno znanja niti da vodi mjesnu zajednicu. Hrvatska je izgubila posebno važan dio svojeg teritorija. Nema dvojbe da u toj prljavoj raboti svoje ruke nisu imali ne samo slovenski prevaranti i članovi suda. Svoj posao su, kao i toliko puta u povijesti, odradili i moćni međunarodni neprijatelji Hrvatske.

Europska komisija dala je izjavu kako ona nema ništa s Arbitražnim sudom, ali da od stranaka u sporu očekuje da u cijelosti poštuju odluku suda. Možemo mi sada plakati. Možemo mi govoriti kako će to biti veliki međunarodni politički i pravni skandal. Ništa to ne će promijeniti na već donesenoj odluci. Hrvatska nema dovoljno stanovnika, nema nafte ili zlata, nema ni jakih međunarodnih saveznika, a još manje ima dovoljno tenkova i zrakoplova da može zaštiti svoje nacionalne interese. Ono što ima i previše su beskralježne izdajice, lopovi i oportunisti na svim razinama.

Meni je više nego jasno što iza informacija u transkriptu stoji. Hrvatska mora predati dio svojeg teritorija Slovencima. Zar to nije najbolji dokaz, zajedno s odbijanjem naših navodnih vanjskih saveznika da sudjeluju u mimohodu u Zagrebu u povodu proslave Oluje, da Hrvatsku više nitko u svijetu ne uvažava kao ozbiljnu državu, niti njezine vođe kao osobe koje su spremne i znaju se boriti za interese svoje države i svojeg naroda. Nakon popuštanja velikosrpskim prijetnjama oko proslave Oluje, sada je međunarodna zajednica stala i na stranu prijetvornih Slovenaca. Slovenci su dobili ono što su tražili. Dobili su Savudrijsku valu, dobili su izlaz na otvoreno more. Slovencima se očigledno isplatila agresivna politika njihovih političara i sposobnost njihove diplomacije, za razliku od naše izdajničke diplomacije pod vodstvom Vesne Pusić.

Hrvatsku ne čeka dobra budućnost. Uzimat će nam komad po komad teritorija i tjerat će nas na uvoz sve većeg broja, što se već događa, azilanata i useljenika iz drugih država sve dok mi Hrvati ne budemo etnička manjina u svojoj Domovini. Istovremeno ćemo izvoziti sve više svojih mladih i obrazovanih ljudi, pa će demografska propast Hrvatske biti puno, puno brža nego što danas predviđaju hrvatski demografi. Na žalost, hrvatski je narod neizmjerno naivan i dobroćudan. Spreman je povjerovati u teške predizborne laži svake četiri godine i nakon toga škrgutati zubima i šutjeti, čekajući četiri godine da ga ponovno ushite i nakon toga prevare drugi politčari, koji se međusobno uopće ne razlikuju, niti im je Hrvatska na prvom mjestu.

Bio bih najsretniji čovjek na svijetu da nisam u pravu i da pretjerujem. Duboko sam uvjeren, ako se ne pojave novi ljudi i nove vođe koje ne će biti izdajnici, koji iskreno vole Hrvatsku, koje su spremne i svoj život žrtvovati za hrvatski narod i njegove interese, ništa se u Hrvatskoj ne će promijeniti. No, ni sve te odlike ne će biti dovoljne ako, uz sve spomenute odlike, te nove vođe ne budu imale znanje i osjećaj odgovornosti za posao za koji im je hrvatski narod dao povjerenje. Na žalost, u Hrvatskoj ima puno toga dobroga i lošega, ali smo I jako deficitarni u znanju i odgovornosti.

Više se jednostavno ne može šutjeti. Bivši i sadašnji komunisti i marksisti ne vode samo Hrvatsku vladu, nego čak i one organizacije koje su u javnosti percipirane kao iskrene i nedvojbeno domoljubne. Ti ljudi moraju s nečim pokriti svoju prošlost i oprati nečistu savjest. Često sam gledao te ljude na javnim predavanjima o komunističkim zločinima u Hrvatskoj. Lice im se grčilo, a pogled je češće bio usmjeren prema podu nego prema predavaču. Kao da su se čudili i pitali zar su se zaista ti zločini događali u vrijeme dok su oni bili vjerni članovi Partije?

Antun Babić