ISTINOM PROTIV LAŽI – Jasenovac je mega laž Srba-četnika i odnarođenih Hrvata

U Jasenovcu je stradao ili umro 262, a u Staroj Gradiški 141 zatočenik. U Jasenovcu i Staroj Gradiški ukupno su stradala ili umrla 403 zatočenika

Koja je osnovna razlika između ustaša s jedne strane, te četnika i partizana s druge? Nikakva. Radi razumijevanja povijesti i političkih prilika na tlu Hrvatske potrebno je razjasniti temeljne pojmove pozitivnog i negativnog. Četnici su srpska paravojska koja je u interesu velikosrpske imperijalističke politike vršila progon, palež i masovne likvidacije svega što nije srpsko. Dakle, provodili su etičko čišćenje terena po programu realizacije velikosrpske osvajačke politike. Partizani, među kojima je bilo puno preobučenih ideološki četnika, što svjesno što nesvjesno, borili su se za novu Jugoslaviju tamnicu hrvatskog naroda, a ne za Hrvatsku.

Partizani i četnici su ubijali Hrvate od 1941. do 1990. godine

S druge strane, Ustaše su kao hrvatski nacionalni oslobodilački pokret, u obrambenom ratu, nakon dvadeset dvogodišnje velikosrpske tiranije, borili se za osamostaljenje Hrvatske i slobodu hrvatskog naroda. Da je tokom rata bilo zločina, bilo je, kao u svakom ratu, ali ne onakvih po obliku i obimu kako je to opisivala velikosrpska propaganda, s glavnim ciljem da opravda svoje zločine i neopisiva zvjerstva sa nastavkom vladanja nad hrvatskim narodom i pljačkom Hrvatske.

Omjer zločina

Od osamostaljenja 1990. objavljeno je mnoštvo vrijednih znanstvenih radova koji su uglavnom prešućeni. Spomenimo samo knjigu antologijskog značenja „Prikrivena stratišta i grobišta jugokomunističkih zločina“ uglednog povjesnika i vrlo aktivnog člana HNES-a prof. dr. Josipa Jurčevića gdje autor navodi rezultate istraživanja da je čak 88,5 posto svih žrtava bačenih u skupna grobišta djelo jugokomunističke vlasti, a svega 0,13 posto vlasti NDH što u potpunosti potire krivotvorine komunističke historiografije. Isto tako, povjesničar Mladen Ivezić u knjizi „Titov Jasenovac“, u kojoj se pisac poziva na Titina generala Jeftu Šašića, Srbina. U tom izvješću stoji da je upravo Statistički zavod u Beogradu „ustanovio“ da je u četiri godine užasa u Jasenovcu stradali i umrlo 262, a u Staroj Gradiški 141 zatočenik. Dakle, ukupno u Jasenovcu i Staroj Gradiški stradalo je i umrlo 403 zatočenika. U odnosu na velikosrpsku propagandu po kojoj je u Jasenovcu likvidirano milijun ili čak milijun i pol žrtava ustaškog režima.

Andrija Hebrang – ubijen od Velikosrba samo zato što se kao Hrvat borio za hrvatski Srijem

U svezi žrtava logora Jasenovac, 21. prosinca 2001. u tjedniku Globus, Josip Vrhovec, negdašnji član Izvršnog komiteta CK SKH, objavio: „Jasenovački mit nazvan „milijun žrtava“ nanio nam je gomilu šteta, jer je nosio poruku da tako masovan broj pobijenih nije mogao biti rezultat samo  ustaškog zločina nego i potpore i ignorancije Hrvata prema tom zločinu, iz čega se izvlači i tzv. povijesna krivnja hrvatskog naroda.“ Dvije godine poslije, 2003., Vrhovac je u Fokusu izjavio: „Rezultati tog popisa iz 1964. godine pokazali su da je naša priča  o milijun žrtava samo u Jasenovcu – u sferi naučne fantastike, ali s veoma pogubnim političkim posljedicama… U Predsjedništvu (nam je) pružena prilika da ispravimo tu dugovječnu zabludu. Ali ustuknuli smo pred kvazibrigom da bi se narod ljutio što smo mu – dosad lagali“. Vlast i struka mogli  su te navode  osporiti i ući u znanstvenu raspravu ili ih jednostavno prihvatiti i uvrstiti u udžbenike povijesti i obznaniti svijetom.

Na žalost, ništa slično nije učinjeno, jednostavno je prešućeno. Štoviše, domaća i svjetska javnost, a posebno mladi naraštaji, žive i dalje u mraku  jugokomunističkih i velikosrpskih laži o Hrvatima, što je na groteskan način potvrđeno monstruoznom presudom FIFA-e nogometašu Josipu Šimuniću gdje stoji: 'Na području današnje RH Hrvati su u vrijeme NDH bili manjina, ali tu su živjeli milijuni Srba, Židova i drugih koje su Hrvati sve pobili' (ist. N.D.). Iza svih tih laži stoji današnja vlast kao ideološki slijednici zločinačkog jugokomunističkog režima. To sami potvrđuju svojim odnosom prema žrtvama komunističkog režima Bleiburga i križnih putova i prema vrijednostima Domovinskog rata.

Ivan Runje