Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

PASTORALA I POLITIKA – Slovensko varanje na kartama

Još nismo ni sanirali velikosrpsku agresiju, a izloženi smo napadu s druge strane

 
 
Desetak dana sam, dvadesetak kilometara zračne udaljenosti („linije“) od Zagreba – skoro me se moglo vidjeti s Katedrale – providio „adrenalinski odmor“, naporno radeći. Nula interneta, novine odavno ne primam u ruke, a imam još dosta starih za potpalu. Televizija, barem četiri prva nacionalna programa ni po danu, a naročito po zalasku sunca ionako emitiraju blago rečeno ništa. Ostao mi je samo HR radio. Navijem Prvi da barem čujem vremensku prognozu, najavljuje je li glavni HRT-ov meteorolog Zoran Vakula panično kakvu oluju pa da bježim u podrum. Vijesti tog radija ionako odavno slušam „između redaka“, između izgovorenih riječi ili ih čak moram prevoditi, naročito od kad se taj radio propagandno aktivistički uključio u maratonsku SDP-ovu predizbornu kampanju. Ali često i njega moram utrnuti – ne biste vjerovali- dok svira. Na uši mi naime izlaze već mjesecima podobni  pjevači: zaliječeni(?) Bare s Račanovom himnom „Vrijeme je da se krene“, ponekad i nekoliko puta dnevno i drugim uradcima. Zatim Neno Belan, TBF, Parni Valjak i još neki podobnjaci. Ne mogu trošiti vrijeme ni na Dinamo, taj mi kida živce.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2015/07/StatlerandWaldorf.png
Zato uvečer sjednem ispred kuće, gledam svjetlosnu igru munja i čekam kišu koja ne će doći. Nema bojazni od komaraca, njih mi oko glave na udaljenosti da mogu osjetiti zamah njegovih krila, „čisti“ šišmiš u akrobatskom letu. Kakav MIG 21! I tako iščekujem cvrčka (zrikavca) koji je za svoju kuću odabrao pelargoniju u posudi na metar visokoj ogradi. Javlja se redovito između dvadeset i jedan sat i petnaest i četrdeset i pet minuta. Izgleda ovisno o temperaturi, kad je toplije javi se ranije, a bogme i glasnije zriče. Rano ujutro uživam promatrajući akrobatski let i slušajući veselje desetak većinom mladih,  lastavica. Kad se umore sjednu na telefonsku žicu. Nespretne su još pa žicu često promaše. Za desetak dana će svladati „gradivo“, a onda će ih stare pred noć potjerati na daleki let u nepoznato. Bit će pritom potrebna i prisila, a onda ih ne će biti dan, dva, pa će se vratiti i još neko vrijeme boraviti u blizini. Kad sljedeći put krenu na put čeka ih Afrika.
 
Spomenut ću još jednoga druga, ovećeg sivo-smeđeg neuglednog ptića kojemu ne znam ni ime ni vrstu. Taj boravi u povrtnjaku nedaleko od mene po cijeli dan i čisti ga od kukaca. Za podnevne žege još više mi se približi u hladovinu pod trsom. Kad ustanem sa stolca samo šmugne dva koraka dalje među rajčice, stopi se s bojom tla i nema ga. Hladnokrvni ptić. Promatrao sam kako ga rabijatni kos napada zbog lova na gliste na istom krtičnjaku, no on se ni ne osvrće na kosove napade i dreku. Sve u svemu – čista pastorala, reklo bi se. Ali nije.
 
Sanacija srpske agresije u dvorištu
 
Najveći dio nekoliko dana smo otklanjali posljedice srpske i jeneaovske agresije. Na red je došao krov kuće. Godinama se krpalo štete od minobacačkih granata, no sad je krpanju došao kraj – moralo ga se cijeloga obnoviti ili ode kuća. Toliko vremena prošlo, a fizički ožiljci srpskog nacionalsocijalizma su još uočljivi, još se osjećaju. Itekako. I još će dugo. Rasjekotine metalne ograde od gelera, tragovi na zidovima, stara trešnja koja je prije rodila desetinama kilograma ploda krepava duže od dvadeset godina. I nikako da umre. Samo više ne rodi i biva sve manja. Sitnicu od uništenog gospodarstva da ni ne spominjem. Mogao bih izaći iz dvorišta i prošetati po mjestu, tamo su „spomenici“ srpske agresije i topništva JNA još vidljiviji. Kroz ruševnu kuću u kojoj su bile dvije trgovine i birtija rastu drveća. Nitko ju ne ruši. Valjda zbog zapletenih vlasničkih, zadružnih odnosa pa stoji kao spomenik srpsko-jeneaovske kulture. Proći ću pokraj šutljivih rastaljenih zvona crkve koja je spomenik nulte kategorije, a bila je razrušena i stići na groblje. I danas je popriličan broj spomenika oštećen. Većinu je rodbina pokojnika popravila. Srbi i JNA  granatirali su groblje i za trajanja obreda ukopa pa je on morao biti prekinut, a pokojnik pokopan naknadno. Ili su roknuli takvom granatinom da bi pokojnika koji je tko zna koliko dugo počivao u miru u lijesu izbacili iz groba. Groblje im je bilo kao na dlanu. Na tom groblju postoji i posebno partizansko polje s ogromnom zvijezdom u sredini i istim obilježjima za niz poginulih partizana iz raznih jedinica. E pa i to polje, svoje, rekli bi danas „antifašisti“, također su „izrokali“ i spomenike opustošili. Tamo davno, koncem rujna i početkom listopada 1991. I kasnije. Nisu se na to nikada žalili ovdašnji ni stari ni mladi antifašisti. Hvala Bogu nisu ga nikada došli ni popraviti pa stoji i danas kao spomenik kako udaraju „svoji“ po“ svojima“.
 
Srpski ideolozi, kapetani i vojvode plaču zbog poraza
 
A tamo preko Kupe Banovina. Godine 1991. po njoj haračio i kapetan Dragan – eno ga „doputovao“ u Split – kasnije mnogi, uključivo vojvodu Šešelja i mladoga Vučića. Kako li je samo zborio u Glini još 1995. Ostale masovne grobnice i nepoznate sudbine likvidiranih „komšija“ – Hrvata. Sve i uz narodnu „Dvor daleko, Dvor daleko/ crkvica na brijegu/ gdje se Srbi legu“. Kijevo, Knin, Vukovar, Ovčara… (Č)etnički očišćena skoro trećina Hrvatske. Te 1991. Preko Save, u Bosni, spomenut ću samo Srebrenicu. Bljesnu 1995. u svibnju, podiže se Oluja u kolovozu, a ista ekipa koja je sve i izazvala i u svemu sudjelovala i puškom i nacionalsocijalističkom ideologijom – vojvoda Toma Nikolić, mladi pobočnik Aleksandar Vučić, Mali Sloba, desna ručica Slobodana Miloševića, Ivica Dačić, i slični danas nad sudbinom Srba prečana suze liju, plaču i kukumavče.
 
Oni koji su ih gurnuli u propast, u ambis „bre“, sad im još organiziraju i Dan sjećanja na stradanja i progon Srba. A, pored ostaloga, u redu i poretku taktički ih povukli, osim što su „bežali k'o zečevi“, kako reče Sloba. Za čim plaču i suze rone? Masovna suzoronilačka „fešta“  organizirat će se tik na hrvatskoj granici – u Rači. Treba paziti da ne dođu s traktorima – jer tko će to onda zaustaviti. Objašnjenje onoga srpskog ministra Vulina kako je to po ugledu na židovski Dan sjećanja na holokaust stvarno je – ismijavanje holokausta. To je naime isto onako kao kad bi suvremeni Nijemci upriličili dan sjećanja na kapitulaciju Trećeg Reicha – a oni takve koji se takvoga čega sjete – trpaju u zatvor. Osvajački rat država Srbija početkom devedesetih pokrenula, zločine počinila, rat izgubila, i tu bi priči trebao biti kraj. Na žalost nije i ne će. Tjerat će izgleda i novi ideolozi velikosrpstva Srbe u nove sukobe. Sve dotle dok ih sve ne stjeraju – pod jednu šljivu. Nadam se čačanku, stvarno je odlična.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2015/07/header.jpg
Slovenski varalice na kartama
 
Ma kako me na početku spopala „ekologija“, ne možeš bez politike.  Vidim zapalila se Hrvatska zbog toga što Slovenci varaju na kartama. Nimalo me to nije iznenadilo, varaju uporno i stalno – osim primitivnosti tog varanja. Toliko primitivno da ga nije mogao progutati ni Zoran Milanović, pa čak ni jedna Vesna Pusić. Toliko je varanje očito da se nitko u Hrvatskom saboru nije usudio glasati protiv raskida arbitraže o razgraničenju. Na stranu što je Kukuriki  predizborno došlo kao mana s neba. Možda će se koji čitatelj čuditi, ali meni su dvije činjenice događaja zanimljivije i od samog slovenskog varanja. Kad su nas bezočno i bezobrazno u prošlom desetljeću ucjenjivali u vezi ulaska u EU onda ih je posjetila britanska Kraljica. Darovali joj konja, a ona im velikodušno ostavila da ga hrane. Kraljičinog konja! Ovih dana se pojavila sličica kako i majka joj i Kraljica – curica dižu desnicu ruku na nacistički pozdrav. „Heil“, zdravo, informaciji „o lanjskom snijegu“. To nije nikakva novost. Britanska, pa i kraljevska nacifilija ranih tridesetih poznata je stvar, a ni ideološki korijeni hitlerizma-nacizma, te silne „eugenike“ i tako to, i slično nisu nimalo daleko od Otoka i „Zapada“, pa ni neka – najmanje tadašnja, novina.
 
O bliskosti, zajedničkim korijenima boljševizma, komunizma, fašizma i nacizma ovdje sam i previše pisao. Sve je to „isti“ ….. samo drugo pakiranje. Ovih dana je u Sloveniji opet vrlo zanimljiv gost. Kao članica Eunije probila je blokadu vrhunske ruske politike – i prva ugostila premijera Rusije Dimitrija Medvjedjeva. Povod zapravo nikakav. Neka spomen crkvica stradalim ruskim vojnicima iz Prvoga svjetskog rata, no svaki je povod u politici dobar makar bio i izmišljen. Osim što nas bezočno varaju na kartama, na kakvu su kartu ovoga puta zaigrali, a sve to nas se itekako tiče. Pratit ćemo „efekat od toga“.
 
S Lekama – pod šupu
 
Kako bilo nije se moglo izbjeći ni izvanredno zasjedanje Hrvatskog sabora. Slovenci bidnim zastupnicima uskratili dan odmora. I možda me događaj s njim u vezi aktualno najviše ogorčio: Predsjednik  Hrvatskog sabora Leko poslao Predsjednicu Hrvatske – na saborsku galeriju. Ne može ona sudjelovati, sjediti u nekoj klupi  za saborske rasprave o slovenskom varanju u arbitraži ni na pomoćnoj stolici  među zastupnicima! Ne može tamo ni stajati! Ne može ni u prolazu među klupama na stubama! Može samo na galeriju. Pozvao se taj Leko na Poslovnik. Davno, u vrijeme njegova usvajanja ocrtao sam ga staljinističkim. U njemu postoji tek neko demokratsko pravo na „stanku“ klubova zastupnika, pa onda oni nešto o nečemu pričaju, a Leko se sprda kako je to „konferencija za tisak“.
 
Ponovno sam zavirio u njega – nigdje ne piše kako Predsjednica-Predsjednik države ne može sjediti u Hrvatskom saboru za neke nacionalno važne rasprave. Ne piše da ne može govoriti. Jasno je jedino kako tamo o ničemu ne može odlučivati. Ostalo je pitanje elementarne političke kulture, ali i u nekim, kao u ovom slučaju, može imati i izuzetan politički značaj. No Leko ju je metnuo – na galeriju. Milanovićev potrčko Leko. Kako Predsjednica već samo pojavljivanjem ne bi možda zasjenila šefa mu. Dobro može Leko Kolindu poslati i na galeriju, ali red je, kako je i sama Predsjednica doduše pristojno napisala, takve kao Leko konačno poslati u ropotarnicu. Pod šupu. S galerije se još može spustiti u politički život, ali ispod političke šupe nema izlaska.
 

Mato Dretvić Filakov

Povezani članci

Teror centralnog ekstremizma

HF

Nije problem Zdravko Mamić, problem je protuhrvatska vlast

HF

Milanović SDP pretvorio u NSDP

HF

Zagrebački dalmatinski Makedonac iz Nigdjezemske

HF

Ostavi komentar

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...