Ministarstvo pijandura financira SANU 2 u Rijeci
Oliver Frljić nije nikakav umjetnik, već obični politički provokator. Za svoje političke provokacije koristi sve i sva – od tema do materijala, od goveđih polovica do kalašnjikova. Kad je glumce svojedobno oblačio u friško zaklano krvavo govedo nisu reagirali zaštitari životinja – valjda jerbo je on „ljevičar“ i jugofil – pa još „umjetnik“. Kad je pred HNK Ivana pl. Zajca iznio kalašnjikove, neznano prazne ili napunjene, nije reagirala policija. A trebala je Frljića i one s druge strane provokatorskog stola trenutačno uhititi. Koliko znam nitko nema u Hrvatskoj dozvolu za držanje, a naročito ne za (iz)nošenje kalašnjikova po ulicama. Što bi se meni dogodilo da pred HNK u Zagrebu iznesem stol, na njega postavim dva tri kalašnjikova i upriličim neku „predstavu“ – a toliko umjetničkog talenta imam čak i ja. I svaka budala. Ako ipak postoji takva budala koja ga nema ni toliko, plati scenarij onoj koja ga ima, pa „performira“. Najbolje pritom novcem iz državnog i gradskog proračuna. Nema naime takve budale koja bi takve budalaštine plaćala vlastitim novcem.
Zamagljivanje uzroka srpske agresije
Najnovije: (su)organizira Frljić kontra Oluju. Suorganizatori, sudionici su Documenta, Teršelička, bit će i Pusić i Milorad Pupovac, opet u Rijeci. Brani ga to nešto što se naziva „HND“. Kakvi napadači na Oluju, takvi obranaši uostalom još su i u sukobu interesa jer je podpredsjednica „toga“ Slavica Lukić, Pupovčeva družica, a on je pak sudionik „predstave“. Što će to „u Rijeci da bude“? Pet žena različitih nacionalnosti pričat će svoje priče iz rata, valjda o stradanjima. I budala koja je još veća neznalica od obične budale mora znati kako su ratna stradanja „žena različitih nacionalnosti“, pa i onih anacionalnih i bez nacionalnosti ista i izazivaju iste emocije, barem kod „običnih“ ljudi. Inače su osobna, pa utoliko i različita.
Čemu pak služe takve iste priče? Zamagljivanju onoga glavnoga što u pojedinačnim pričama i stradanjima nije isto, a to je uzrok rata, uzrok agresije, njezin nastanak, njezina ideologija, njezin tijek… To je glavni pravac djelovanja ove brstije, Documente, Teršeličke, Pusića, Pupovca i „umjetnički“ Frljića i, dakako, još mnogih novinara, kolumnista, „civilnjaka“… Nema na njemu doprinosa „kulturi mira“ već izazivanju novih sukoba, da ne napišem, jednom i rata.
Timing Rijeka-Srijemska Rača
Zatim, čemu i zašto ma i ženske priče koje će vjerojatno izazvati i suze i još kojekakve osjećaje na dan Oluje, baš na Dan sjećanja na stradanja i progon Srba – odnedavno srpski nacionalni praznik(?) spomen dan, u RS-u 1 (Republika Srbija) i RS-u 2 (Republika srpska, tamo naročito s pogledom na Srebrenicu). Čemu takav „timing“, baš takvo uvremenjivanje ova dva „performansa“, jednoga u Rijeci, drugoga u Srijemskoj Rači, tik do hrvatske granice, na „tromeđi“ Hrvatske i RS-a 1 i RS-a2? Kad im je sadržaj, „tema“ zapravo isti, kad ju ovi iz Rijeke dijele s onima koji su bili među glavnim organizatorima i sudionicima srpske agresije na Hrvatsku, a sada nariču nad porazom, ne i nad sudbinom Srba prečana, to je tek fora, zašto ovi iz Rijeke, Frljić, Documenta, Teršelička, Pusići, Pupovac… ne odu pričati priče kod četničkog vojvode Tome i četničkog pobočnika Vučića, možda dođe i Dodik, a ne da se ovako primitivno igraju „timinga“.
Sama pak općesrpska „fešta“ sjećanja nema nikakve veze sa srpskom „kulturom mira“. Baš suprotno. Ona je duboko ukorijenjena u srpsku „kulturu rata“. Nego, zadnji puta kad je Milorad Pupovac sudjelovao u jednom sjećanju predstavnici srpske državne crkve (SPC) u okviru predstave „sjećanja“ isplovili (!) su iz Karlobaga(!!!) na Pag, što su ovdašnji vlastodršci mirno i šutke promatrali. Kamo će se isploviti iz Rijeke, pitam se i je li to „linija“ pomaknuta malo sjevernije od Karlobaga. Riječka predstava se ne održava na pravom mjestu – bolje bi joj „pasirao“ recimo Vukovar. Onoj ulici (bivšoj Stjepana Radića, valjda i današnjoj) vrati se ime Puniše Račića na ćirilici, prigodno, možda, pišem „možda“ sruši i poneka zgrada, sjedne se na kolnik, pa pričam ti priču. I još Frljić ponese one kalašnjikove, ako nema što jače, pa nekoliko puta zapuca. Kolika li bi se „kultura mira“ uokolo razlila. Tog Frljića je inače intendantom HNK Ivana pl. Zajca „blagoslovilo“ ovdašnje Ministarstvo pijandura. Možda se tko tamo rastrijeznio pa bi ga do petog kolovoza mogao razriješiti „intendature“. Inače svaka bi normala vlast ovakve predstave zabranila, jer one siju netrpeljivost i prema većini i prema manjinama, „gnoje“ društveno tlo za sve žešće i žešće sukobe. Ili bi ih barem prestala financirati novcem svih građana. Svi su na „jaslama“, i Frljić i Documenta i Teršelićka, Pusići i Pupovac…, itekako bogatim; otimaju debele novce radncima koji još rade, potrošačima koji još kupuju – i svi su „ljevičari“! Zato ih ova vlast ne će ni dirati, pa ćemo njoj pripisati „autorstvo“ ove „predstave“.