HrvatskaMilosrdni Samaritanci by HF03/08/2015 Ratne strahote Živite li još dobre duše dvije, Dva anđela iz davnih dana rata? Sanjate li užas, krvave orgije, Smrskana tijela nedužnih Hrvata? Sjećanja moja nikad ne umiru, Grozni spomeni na bezbožne ljude. Sveđ crne more iz snova izviruć Poput aveti noćima me bude… Ležimo bijedni, ranjeni, gladni, Do jučer borci, ko mrtvaci danas. Gle, crvaju se ti patnici jadni Stenjući bolni: ‘Majko, moli za nas.’ Baš nitko ti se ne će nasmiješit Nit mekom rukom obraz ti taknut, Nitko ubogara neće utješit, Branit od Vraga koj’ te želi smaknut. I čuješ naredbu: ‘Nogu mu sijeci! Sijeci i ruku i ustašku glavu. Ustaški sine, pokajanje reci, Krunicu gutaj, Tuđmanu na slavu!’ Progutati? O Kriste, ti im sudi, O Božja Mati, zar krunicu svetu? Ah, što li čine bezbožnici hudi Zarobljeniku, kroz sudbinu kletu! I moraš gutat; primora te sila, Zrno za zrnom u ustim’ se gubi… Al’ križić sveti, Krista slika mila U ždrijelo ne će. Hrvat ga ljubi, Radije mrije’ će već Boga skvrnuti. Srbin, ljuti lav, mahnita i riči, Guši te, ne želeć u život vrnuti. Mrijući čuješ vrag mahnita, ciči! Iskaliv podlo trun mržnje i bijesa Gušu ti pusti, ceri se i smije, Grebe ti gnojne rane ljudskog mesa I razdire ih, dok krv šprica, lije… A ti? Vrišteć toneš u mrkle dubine Prizivljuć Boga u samrti boju – Vrli branitelj časne Domovine, Koj’ čuvao je samo zemlju svoju. Ponovno moraš živi mrtvac biti Raspadati se u bolu i grozi. Četnik ranjenika ne voli, ne štiti, A ranjen šapće: ‘Isuse, pomozi.’ U tuzi našoj, u danima muka Gle, Nebo posla dva čestita stvora. Topla hrvatska dotače nas ruka Ko zraka zlatnog sunca odozgora. Osmijesi mili i oči blage Rekoše jasno: ‘Mi smo Hrvati.’ O, kako slatke bjehu riječi drage – Liječnik i liječnica – otac nam i mati. Narode Božji rijetke li sreće Onim što danima umiru i gnjiju, Koje neprijatelj požaliti ne će, Koji milosti tražiti ne smiju. Te dvije duše, dva krasna anđela Dijeleći s nama bol i patnje klete, Stekoše raj čineć dobra djela, Pomažuć borce mukom razapete. Sačuvaše nam izranjena uda Da ih zlotvori srpski ne posijeku; U vrtlogu rata činiše čuda Zarobljenome nesretnom čovjeku. Milostiva ruka kriomice dala Nekome slatkiš, nekom cigaretu, A nekog sućutno, blago pogledala – Poklon od srca hrvatskom djetetu. Dari što vječno sjećanja ti slade Opominjuć te da pamtiš dobrotu Zdenka Ostojića i Jurinčić Nade, Divnih spasitelja kroz ratnu strahotu. Hvala vam, anđeli suzne doline, Neka vas rijeka blagoslova prati. Časni rodoljubi mile Domovine, Koji bratu svome i krvi će dati. Marija Dubravac, Brisbane (dr. Nadi Jurinčić i Zdenku Ostojiću u bivšem Kliničko-medicinskom centru Banja Luka – napisano prema knjizi Danijela Rehaka Putevima pakla)