Od korijenja i žila Vječno rasti, jedina moja srijemska zemljo mila, rasti od opalog jesenjeg lišća, od zrelih plodova, pokošenog žita, palog stabla s bezbroj godova, rasti od riječnih nanosa i mulja, od korenja i žila. Bujaj i rasti, jedina moja srijemska zemljo zlata, vječno u proljeću kad sve raste i kad se sve budi, rasti od nemaštine i bijede, od patnje i boli ljudi, ali i od njihove dobrote i njihova prkosa i inata. I hrani, srijemska zemljo, sve što na tebi živi, a ti se hrani od onoga što na tebi umire i pada, i tako moćna ne daj da itko od nepravde strada, satri lažove, lopove, ubice i sve one što su krivi. Velika, duboka i teška srijemska zemljo moja, upij i sve ove što jučer dođoše na prostore tvoje, pretvori ih sve u tamburaše, pajtaše i paore svoje, i unesi im dušu ravnice i ponos srijemskog soja. Miroslav Branimir Tomlekin