IseljeništvoŠporke riči by HF08/08/2015 Pismo iz tuđine Draga moja nono! Ja san završija treći razred. Imam sve same jedinice. To ti je ki u nas kada ti učitelj na kraju školske godine upiše u svidodžbu sve same petice. Ćaća mi je za nagradu kupija balun da se mogu igrat s dicon. Al' ovdi ti nema ni dvorišta, ni livade pa se mater juti kada po kući bacan balun i razbijen ponistru na kužini. Meni bi bilo milije da mi je ćaća da šolde pa da sam odem u grad i kupim onu veliku knjigu što je moj učitelj, Herr Lehrer, zove Atlas i kaže da su u njeg upisane sve države na svitu, čak i naša Rvacka. Tija bi vidit i izmirit koliko ima od Stuttgarta do našeg mista pa da znam kako ću i kad do tebe doć. Uh, zaboravija san da ti još nisi naučila pisat i čitat, ali se ne siki- raj. Čim dođem, ja ću te naučit pa te više nikad kuma Manda ne će moć privarit kad u nje kupuješ spizu.. Znaš, nono, ovdi u gradu dica puno šoldi imadu pa mi se rugaju da sa ja "šmucige auslender" ("Shmutzige Ausländer"=prljavi stra- nac)i da nemam ni dobro odilo, ni bicikl – ki oni. Ma nije to ništa. Moj prijatelj Hans me tiši da su to samo prazne riči. Ma kako ja mogu bit šmucig, kad se svako jutro umivam, makar i ne bilo tople vode, a mater me počešlja pa san vaik čist i šesan?! Ćaća mi očisti i pljuvačkom uglanca moje postole pa se sjaje ki sunce. Na svu sriću još nije vidija da san malko zadera rukav od jakete, kada san se niki dan potuka s jednim našim auslenderom iz Splita. On je meni tumačio da i Njemci znaju rvacki pisat, jer na jednoj kući piše :APOTHEKE. A ja san ga uvirio da je ono h višak, a ne triba ni ono e na kraju, jer se u rvackom piše :APOTEKA ili digod i LJEKARNA. On je mislija da je pametiniji od mene pa sam ga malko počeša po glavi, a on meni razdera rukav od jakete. Draga moja nono, ne juti se na me, jer će mater to zakrpit pa će jaketa bit ki nova. Znaš, nono moja, vidija san niki dan jednu ženu na ulici. Vodila je na špagi šesnog pasa, a kada se on da prostiš, uneredio, ona je malom lopaticom pokupila sva pasja govna, umotala ih u srebrni papir i stavila u svoju lipu tašnu. Nisan moga virovat svojim očima. Ajme meni, što će smrdit kad ju opet otvori! Kod nas se govna bacaju u zahod ili u pojatu šjor Ante, a ne u gospodske tašne! Možda ona, jadna, i ne zna da zbog tih govana ne meremo uć ni u EU, a kamoli izić iz nje, kako san niki dan čuja od Hansa. Tija san joj to reć i ispsovat, ali me mater povuče za rukav (umalo nije opet puka) i šapnu mi na uvo:"Šuti, dite. Ne reci šporke riči!" Ja san mater posluša, ali nisan razumija,kako to riči mogu bit šporke? Znaš li ti to, nono?Zar more naša rvacka rič bit šporka a niko ju, taman i da oće, ne mere ušporkat ka ja na priliku svoje ruke, kad jedem kruv s pekmezom od šljiva!? E,draga nono, da smim , reka bi ja onoj gospođi da je ona šmucig ki naša prasica kad se u blatu valja.I da bi tribala naučit štogod i od nas auslendera iz Rvacke! Ni mi đava da mira pa san materi, kad me niki dan počela karat što san opsova Boga i pritila mi da ću doć u pakao, ako to opet učinim, jer nije pristojno govorit šporke riči, reka:"Ti me vaik učiš da govorim rvacki, a ja san opsova na rvackom, a ne na njema- čkom . Pa zar i rvacka rič nmođe bit šporka?" Mater je nato zacmizdrila i kazala da rvacke riči nisu šporke, ali da su šporke misli koje nekoga vriđaju. Da san moga, namah bi bija uteka od njenih suza i doša k tebi, moja none. A zaželija san se tvojih fritula pa čak i one jezičave kume Mande kojoj san, kad smo ono nas dvoje išli u spizu, ukra jednu bananu. Ona me nije vidila, ali san ja ovdi naučija da se ne smi krast ni od svojih naj- rođenijih, a kamoli od tuđih. Kuma Manda mi je često, dok san još bija mali, davala bombona a dikad i čokolade pa sada mislin da bi i nju rado vidija. Ali ne radi čokolade, već bi ju molija da mi oprosti što san joj ukra onu smrdljivu bananu, a bila je već napola trula pa je nisan moga pojist. Ćaća mi je priča da su i ove godine u nas još u veljači procvitali bajami, da će bit lipo vrime pa ćemo se moć kupat u moru. Ima i u Njemačkoj more, ali je daleko. I ledeno je pa se ne mere u njem kupat. Mi nismo navikli na na ledenu vodu pa bi se prila- dili. Moj prijatelj Hans (on je proša sa samim dvicama) me pita, oćemo li i njega povest sobon u Rvacku. Povalio se da je već naučio i neke rvacke riči pa će se moć razumit i igrat s našon dicom. A kad je ćaća to čuja, sav se smekša i raznježija pa, sritan što i mali Hans zna koju rvacku rič, reče mu:"Komm, mein Sönchen, sag etwas auf kroatisch!" ("Dođi, sinko, reci nešto na hrvatskom.") A moj Hans, čim je to čuja, ka iz topa razdera se:"Zivila Rvacka!" Ćaća ga smista zagrli i poljubi u čelo- kako mene nikad nije, pa čak ni kad mi je Herr Lehrer (gospodin učitelj) napisa povalnicu za pristojno ponašanje. Ipak, ja, dobra moja nono, sada virujen da naša domaća rvacka rič ne mere bit šporka pa čak i ako ju izgovori moj prijatelj Hans koji je prošle nedilje na utakmici Njemačka-Srbija dobija batina kada je vika:"Rvacka! Rvacka!" Misliš li i ti tako, draga nono? Voli te tvoj unuk Zvone Objašnjenja: šporke riči=prljave riječi šmucig (njem. Schmutzig)= prljav spiza=hrana šesan=zgodan Ausländer=stranac Malkica Dugeč, Stuttgart, 2010.