Hrvatski Fokus
Bosna i Hercegovina

Federalna starost je programirana od osnivača federacije

Bez dijaloga triju naroda nema izlaska iz pat pozicije

 
 
Ubojito i razarajuće oružje razvoja dijaloga u multinacionalnim i multikonfesionalnim društvima, kakvo je bosanskohercegovačko, je bahatost govora, i nespremnost slušanja brojnijeg beha naroda, govora i prijedloga, alternativa i rješenja koja dolaze od strane malobrojnijeg hrvatskog federalnog partnera. U takvom dijaloško-političkom mraku  ne primjećuje se i ne vidi ona druga strana toga slojevitog beha društva. Istina, pravo, pravednost, sloboda, jednakost, demokracija i dijalog, kao bezalternativni temelji takvih zajednica nikako se na taj bošnjački način ne grade u različitostima, već je to „kultura dijaloga“ unitarističko-centralistički, diktatorsko vjerskih fundamentalističkih uređenja brojnijeg bošnjačkog naroda. A to znači da u Bosni i Hercegovini nema nikakva dijaloga između njenih sastavnica, a pak tamo gdje nema dijaloga u različitostima tamo zapravo nema ni slobode, ni  istine, ni prava, ni pravde, ni jednakosti, ni pravednosti, ni demokracije.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2015/08/karta_ndh.jpg
Budući da svaki rat počima u miru, to pak znači da i mir nije uvijek bez rata, te zbog toga rat se najbrže spriječava i zaustavlja u miru. Način kako zaustaviti to najveće ljudsko zlo upravo je i kultura dijaloga, uvažavanje drugog i drugačijeg. Stoga ova politika brojnijeg beha naroda prema malobrojnijem hrvatskom, na neki je način rat u miru ili priprema za neki novi, ili početak drugog rata u toj ratnoj zemlji. A kad krene rat kao najsramotnije zlo ljudske civilizacije i kulture, kada započnu ta međusobna ubijanja, mučenja i progoni, njegovo zaustavljanje je dugo, a mir koji slijedi, koji zapravo mora slijediti jer mir nema alternativu, je gotovo uvijek nepravedan, nestabilan i nesiguran. Nerijetko i ne duga vijeka. Nema istinskog i pravednog mira ako poslije sukoba ima pobjednika i poraženih, brojnijih i malobrojnijih, krivih i nedužnih dobitnika i gubitnika, čuvara i branitelja na jednoj te rušitelja i agresora na drugoj strani. Rat nikom nije brat, iako se to obično kaže, a to je i prošlost pokazala u kojoj se vodilo gotovo 15 tisuća ratova sa 3,5 milijarde ljudskih žrtava, jer u ratu su svi gubitnici i zasigurno u ratu nema pobjednika. I ako bi se htjelo krenuti od te povijesne činjenice, a moralo bi se krenuti, morale bi krenuti sve beha strane bez obzira na njihovu snagu nacionalnog i vjerskog broja, nije li onda bolje bosanskohercegovačku cjelovitost, njezin međunarodno priznati državni okvir ispuniti njezinim označenim entitetskim sastavnicama, negoli se stalno prebrojavati i međusobno ne priznavati. Bio bi to daleko čvršći, za multinacionalne zajednice nezamijenjivi temelj njezine sigurnosti, negoli ovakav rat u miru, u cjelovitosti jedinstva, kojeg zapravo i nema, u kojem su svi beha narodi gubitnici.
 
Kultura dijaloga, kultura uvažavanja i međusobnog priznavanja u svim svojim posebnostima i razlikama nema alternativu mira u Bosni i Hercegovini. Kultura dijaloga, u koju spada i kultura kompromisa daleko je jača od svakog nacionalnog i vjerskog broja u Bosni i Hercegovini. Naime, Bosna i Hercegovina ni u kakvom obliku cjelovitosti, pa čak ni u konfederalnom, ne može i ne smije biti iznad ili ispred svojih nacionalnih i vjerskih sastavnica. Ona ni po čemu i ni u čemu, nije tvorac svojih razlika i posebnosti, svojih nacionalnih i vjerskih brojeva, kako to vole govoriti brojniji, u prvom redu bošnjački narod, već su one njeni graditelji i sugraditelji. Cjelovitost  nikako i nikada nije izgradila i učinila sastavnice i razlike, već su one izgradile i čine cjelovitost Bosne i Hercegovine, i ne samo te zemlje nego svih zemalja svijeta.
 
Zbog toga cjelovitost Bosne i Hercegovine ne jamči sigurnost, slobodu i ravnopravnost što potvrđuje beha suvremenost, svojim sastavnicama, svojim narodima već naprotiv sastavnice, narodi u svojim slobodama, pravima, jednakostima, garantiraju njezinu cjelovitost. To bi trebala biti politička misao vodilja svih sudionika koji traže rješenje beha neriješenog problema. Bosna i Hercegovina ne može, niti će ikada i biti, važnija od svojih sastavnica, bez obzira što bošnjačko vodstvo misli i vodi politiku prioriteta Bosne i Hercegovine nad nebošnjacima. Takva politika isključivosti osuđena je na propast, kao i bosanskohercegovačka cjelovitost ako se bude branila obespravljivanjem nebošnjaka, u prvom redu Hrvata kao nezaštićene beha sastavnice, ostavljene na milost i nemilost onih koji svakim danom prebrojavaju krvna nacionalna i vjerska zrnca u tom politički vrućem „bosanskom loncu“.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2015/08/herceg_bosna201206151559270.jpg
Nije bošnjački interes samo vladati Bosnom i Hercegovinom, neuređenom i nedorečenom daytonskom tvorevinom. Glavni cilj bošnjačke političko-vjerske koalicije, što je praksa svih islamskih zemalja je s vremenom zavladati i ovladati s onima koji nisu njihovi, bilo politički, nacionalno ili vjerski. To je srž svakog političko-vjerskog apsolutizma, pa i bošnjačkog, koji s točke broja koliko ih je u toj slojevitoj zemlji odbijaju svaki hrvatski pokušaj i prijedlog demokratskog i entitetskog uređenja zajedničke Bosne i Hercegovine. Tako dubok odlazak u nacionalističku politiku isključivosti, gdje su sve više drugi i drugačiji, slabiji i malobrojniji u oba beha entiteta marginalizirani, a marginalizacijom i nepriznati, bošnjačkom i, jednako tako i srpskom vodstvu nije ni jasno kakav zločin čine prema Hrvatima, no ništa manje opasan i za opstanak Bosne i Hercegovine. Držati se s drugim i drugačijim ne znači i biti na istoj političkoj ravni, već je to znak prihvaćanja prava na razlike, posebnosti, što je put razvijanja kulture dijaloga.
 
Multinacionalnost i multikulturalnost pojmovi su izašli iz kuhinje „bratstva i jedinstva“, odnosno iz ideologije komunizma i velikosrpskog hegemonizma, koju bošnjačko vodstvo nameće istim sredstvima i načinima u Federaciji BiH. No, ta ideja na takvim temeljima je neostvariva čak i u puno demokratski i ekonomski razvijenijim društvima nego li je suvremeno bosansko-hercegovačko. Jer ti pojmovi, te političke homogenizirane i ideologizirane tvorevine su protivne temeljnim ljudskim pravima, nacionalnim i vjerskim slobodama, budući da su ideološke i nacionalističke naravi brojnijeg naroda. Stoga te tvorevine nikada i nisu duga vijeka. One su već u samom osnutku osuđene na propast i njihova starost je programirana od samih osnivača. Kao što se zna vrijeme njihova ustroja, a to je uvijek poslije rata, i temelj na kojima počivaju nepravda, tako se već tada zna i do kada će biti, i s kojim ciljem. Federalna starost je programirana od osnivača, a osnivači federacija nikada nisu i federalni partneri.
 

Vinko Đotlo

Povezane objave

Hrvati trebaju imati kanal na svojem jeziku

HF

Procesuirati zločine nad Hrvatima

HF

Tri beha entiteta – Orijent, Bizant i Europa

HF

Erdoğanov napad na crkvu Svete Sofije

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više