Dijareja i fijasko

Milorad Pupovac himnom ruši hrvatsku državu!

 

 

• Protekli tjedan bio je vrlo buran. Prije svega obilježila ga je dijareja. Iako je cijele godine vodio predizbornu kampanju preko sinjske Alke, Zoran Milanović je pao na zadnjoj preponi od virusne bolesti – dijareje. Tako je spašena Alka, koja se održala u svečanom raspoloženju bez mrkih pogleda, zvižduka i crvenjenja. Prije svega zahvaljujući domoljubnim govorima vojvode Ante Vučića i predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Neki ljudi kažu kako predsjednik Vlade ustvari nije bio fizički gledano bolestan, nego da je kod njega bolest izazvana nekim drugim psihomatskim poremećajima kojima su uzroci narcisoidnost, taština, sujeta… Ovim svojim nedolaskom na Alku Milanović je doživio pravi fijasko. Protivno očekivanjima njegove kamarile, nije pobrao plodove višemjesečnog rada na zloporabi Alke. Ustvari, to je nagovještaj da je došao kraj darovima kojima je u posljednje vrijeme Milanović, 'ni kriv, ni dužan', bio darivan. Sve što proteklo vrijeme događalo u Hrvatskoj, njemu je išlo u prilog. Drugi udarac u samo nekoliko dana Milanović je dobio zboig nedjelovanja kod spašavanja uhićenoga Hrvata od strane islamskih militanata u Egiptu. To je bilo klasično nesnalaženje u vremenu i prostoru. I rezultat popuštanju nekim njemu sklonih političkih i kulturnih krugova koji su svojim lošim postupcima naveli militante da počnu i Hrvate otimati po svijetu. O čemu se radi? O ljudima poput Andre Vlahušića, Mani Gotovac, Ranka Ostojića, Ante Tomića ili Inoslava Beškera, koji su zagovarali održavanje predstave francuskoga pjesnika, esejiste i romanopisca Michaela Houellebecqa za koju se dobro znala da je trn u oku islamistima diljem svijeta. Gnjev islamskoga svijeta svakako je donekle pojačan i nedolaskom hrvatske predsjednice na svečanost otvaranja drugoga Sueskog kanala, koji je izravno onemogućen od strane Zorana Milanovića i njegovih ratobornih ministara-partizana. Istina, na svečanost je stigla Vesna Pusić, ali ne redovitim putem, nego lažnom potragom za spas otetoga Tomislava Salopeka i tamo se sastala s Malim Slobom koji joj je na bizantinsko ciničan način obećao pomoć. Bilo je to šegačenje najgore vrste. Potpuno bi drukčija situacija bila u Egiptu da je Milanović omogućio hrvatskoj predsjednici da službeno nazoči ovome povijesnom događaju i bude u izravnom kontaktu s egipatskim dužnosnicima.

• Srpski, odnosno Pupovčev tjednik Novosti izaziva sve više. Ovih dana objavio je protuhrvatsku pjesmu protiv Oluje i svega hrvatskoga. Pogledajte ju:

LIJEPA NAŠA HAUBICO

Lijepa naša haubico,

Oj ti švapska cijevi mila,

Stare salve djedovino,

Da bi vazda sve pobila!

Mila, kanonado slavna,

Sila si nam ti jedina.

Mila, kuda si nam ravna,

Mila si neselektivna!

Držićevom, Savskom teci,

Vukovarskom asfalt dubi,

Pred Lisinskim svijetu reci,

Da topništvo Hrvat ljubi.

Dok mu Meron suce sije,

Dok mu ni Haag prijetnja nije,

Dok mu Srbe grobak krije,

Haubica nek’ sve bije!

Pa sad neka netko kaže gdje je tu umjetnička sloboda, a gdje kršenje hrvatskih zakona i izazivanje najgore vrste.

• Na dan Oluje nepoznata osoba u Vukovaru zapalila je hrvatsku zastavu koja se vijorila na obiteljskoj kući. Zastava je zapaljena na travnatoj površini pored dječjeg igrališta na Trgu Josipa Runjanina. Krivac ili počinitelj nepoznat. Nisu se oglasili Milorad Pupovac, Žarko Puhovski, Vesna Teršelič, Savo Štrbac, Miljenko Jergović, Oliver Frljić i Aleksandar Vučić. U Vinkovcima je nepoznati počinitelj u noći između ponedjeljka i utorka (10. i 11. kolovoza) zapalio državnu zastavu Republike Hrvatske. Nisu se oglasili Veljko Džakula, Branko Grčić, Ante Tomić, Željko Jovanović, Milanka Opačić, Nedžad Hodžić, Gordana Sobol-Kosanović, Vojislav Stanimirović, Predrag Lucić i Aleksandar Vulin.

 

• Marko Biočina je mladi perspektivni novinar koji je u kratko vrijeme prošao različite medije. Kao mladi perspektivni kadar počeo je u Fokusu prije nego sam u njega došao. Nakon što je u Fokusu prošao vatreno krštenje skrasio se u Nacionalu, gdje je novinarstvo bilo svedeno na najobičnije reketarenje koje je i samoga Ivu glave stajalo. Nakon propasti poslijepukanićeva Nacionala, Marko prelazi Večernji list. Kako je Večernji zadnjih godina srozan na razinu da se više ne zna čitate li Jutarnji list, Kurir ili Večernji list, Biočini nije bio stresan prijelaz u Koransku ulicu. Zašto ovaj uvod? Zato što je Marko Biočina počeo pisati o važnim stvarima. I u Večernjem, i u Jutarnjem. Najnoviji takav spin potpore aktualnoj vlasti je njegovo navlačenje da se prodaju hrvatske autoceste. Nije Biočina u potvrdu svoje „teze“ iznio rezultate neke istraživačke studije, nego po načelu rekla-kazala pokušao uvjeriti čitatelje da je zagorski puran Siniša Hajdas, ud. Dončić u pravu kada želi zaraditi proviziju na prodaji pošto-poto hrvatskih autocesta. Evo što Marko Biočina kaže: „HAC i ARZ bi – kumulativno – mogli ostvariti rast poslovnih prihoda od oko sto milijuna kuna. To je odlično. Ali i suštinski nevažno“. Samo da autoceste prodaju, nastavlja: „Naime, tim dvjema tvrtkama samo u sljedećih pet godina za otplatu nagomilanih kredita nedostaje oko 20 milijardi kuna“, te „…cestama će i dalje do 2020. nedostajati 19,5 milijardi kuna.“ I sada dolazi ono pravo, rad za Kukuriku koaliciju, rad za najgoru vladu od 1990. godine. Biočinin manevar i navlačenje na crveni mlin izgleda ovako: „Novi pokušaj monetizacije autocesta, sad je to evidentno, ne će se provesti prije prve polovice sljedeće godine, a to znači da ostaje u amanet sljedećoj Vladi. Dogodi li se da to bude današnja oporba – a to je realna mogućnost – realno je i očekivati da bi se cijeli proces opet mogao vratiti na početak, posebno zato što se HDZ i njegovi koalicijski partneri protive bilo kakvoj formi otuđenja državnih autocesta. A dug i dubioze nastavit će rasti, pa će se prije ili poslije Vlada naći u situaciji da je monetizacija jedini izbor – ali uz znatno lošije uvjete.“ Dakle, „građani i građanke“, jer uJUL-u Hrvata nema, ne glasujte za HDZ, koji ne će (ras)prodati autoceste, glasujte za nesposobnu vladu Zorana Milanovića, koja će sve rasprodati, pa i naš najveći ponos od 1990. – autoceste. Pa tko je tu lud!?

 

• Slično Marku Biočini, koji potpomaže rasprodaju preostaloga hrvatskoga srebra koje su rasprodali SDP-ovci od godine 2000., Ivanka Toma, koja se također preselila u Koransku, ima zadaću da sotonizira hrvatsku predsjednicu, neargumentirano je optužujući da ide po mjestima gdje je HDZ na vlasti. Niti je Biočina u pravu oko potrebe prodaje autocesta, niti je Toma u pravu kada uvjerava čitatelje JUL-a da je predsjedničin posjet Ivi Baldasaru predizborna kampanja u korist HDZ-a.

 

• Jedan monopol manje. Nakon zahtjeva Josipa Kudića iz Labina za provjeru zakonitosti HRT-ovih propisa, Visoki upravni sud je 30. lipnja ukinuo odredbe HRT-a kojim su se propisivala monopolska pravila za odjavu televizijskog prijamnika. Ostaje pitanje zašto se tako dugo čekalo na njezinu objavu u Narodnim novinama. Naime, Visoki upravni sud ukinuo je obje sporne točke Odluke, i onu koja zahtjeva ovjeru potpisa kod javnog bilježnika, te onu koja propisuje da je odjava moguća samo uz potpis pristanka na inspekciju u bilo kojem trenutku. Iako su na Prisavlju dobili po prstima glede monopola i kršenja privatnosti, oni se ne daju. Prijete da će prema podzakonskim aktima nastaviti po starome. No i to ćemo vidjeti.

• I ove godine Sinjska alka bila je politizirana od aktualne vlasti. Politizaranje Alke trajalo je cijelu godinu. Sinjska alka bila je toliko pogodna za samopredstavljanje najnesposobnije Hrvatske vlade od 1990. godine, da su se ortodoksni jugoslaveni, jugonostalgičari, orjunaši, „reformirani komunisti“ i slični prosto natjecali u isticanju povijesnoga značaja Sinjske alke. Ova neviđena medijska manipulacija prije svega hrvatske Sinjske alke trajala je sve do nedjelje 9. kolovoza. No, tada je doživljen fijasko. Potpuni fijasko. Nepredvidljivi predsjednik Vlade Zoran Milanović je „odustao“. Jednostavno nije došao na glavnu svečanost. Njegovo obrazloženje da je spriječen zbog lakše bolesti u prvi mah navodi širi hrvatski puk kako je „premijer“ dobio – dijareju! Alku su kroz povijest uvijek nastojali politički iskorištavati razni nenarodni i nehrvatski režimi. Godine 1875. morala se prirediti izvanredna alka za austro-ugarskog cara Franju Josipa I. Isti slučaj ponovio se 1922., u vrijeme prve Jugoslavije (Kraljevina SHS), kada je srpski kralj Aleksandar naredio da se Alka održi u Beogradu. Niti Josip Broz nije odolio čarima Alke, pa je i nakon 1945. Alka preseljena u Zagreb u cilju komunističke promidžbe. U to vrijeme nije svatko mogao biti alkar. Samo član komunističke partije. Slično kao i u nedavno vrijeme kada je višestruki slavodobitnik postao Ognjen Preost, prijatelj Stipe Mesića i čovjek za kojega se kasnije utvrdilo da je bio dio nekoga miljea. U bolje shvaćanje načina iskorištavanja Alke u ne samo političke svrhe najbolje će dočarati dio jednoga članka-pamfleta u jednom propalom tjedniku pod patronatom već spomenutoga druga Stipe koji je između ostaloga zapisao i ovo: »Na Alki se ‘trenira’ državni udar«. Tim su se pamfletom Mesić i njegovi ađutanti koristili u obračunu s potencijalnim i imaginarnim neprijateljima. Po uzoru na Josipa Broza i njegove poznate „unutrašnje“ i „vanjske neprijatelje“.

 

• Vrijeme gazi sve pred sobom, pa tako i neke bitne naglaske iz međunarodne politike. Radi se o nedavnom političkom obračunu između Srbije i Engleske, i to „ispod pojasa“. Naime, u srpskim medijima više se tjedana vodila žestoka i prljava kampanja protiv Velike Britanije zbog toga što je ona bila inicijator rezolucije o Srebrenici koju je trebalo usvojiti Vijeće sigurnosti. Pisalo se da je Velika Britanija u prošlosti počinila mnoge genocide, pa se je postavljalo pitanje s kojim pravom ona optužuje Srbe za genocid. Išlo se dotle da se tvrdilo kako je umirovljeni agent britanske tajne službe organizirao napad na četnika Aleksandra Vučića u Potočarima. I nije poenta to što su se stoljetni prijatelji odjednom pograbili za vratove, slično kao i nedavno ne samo ideološka braća Ivo Josipović i Milorad Pupovac, kada su jedan drugome počeli ugrožavati etnobiznismenstvo, nego što je nakon prozivanja Engleza od strane Srba da su oni prvi u povijesti osnovali koncentracijske logore na afričkome jugu za Bure u Burskom ratu od 1899. do 1902., nego što je neprijateljstvo i nediplomatski jezik preko noći zamro. Naime, britanski premijer David Cameron je ekspresno napisao pismo Vučiću u kojem ga je pohvalio za njegovo „liderstvo“ i pozdravio njegove „napore da unaprijedi odnose na zapadnom Balkanu“.

 

• Na pitanje novinarke Jutarnjega lista Ivanke Tome ministrici Vesni Pusić kako to da je – zbog „brojnih obveza“ – stigla na mimohod u Zagrebu, ali ne i na glavnu svečanost u Kninu, „prva potpredsjednica“ Hrvatske vlade i šefica diplomacije je odgovorila: »Nakon 20 godina napokon je došlo do toga da imamo normalno, državno obilježavanje teritorijalnog objedinjenja zemlje. Ne vidim nikoga na svijetu tko ne bi obilježio takav događaj i tko bi mogao imati nešto protiv toga. Hrvatska je bila presječena na pola i ponovno spajanje teritorija je iznimno važan događaj koji se, na žalost, obilježavao u Kninu dernecima, vikanjem, psovanjem, napadima, isključivanjem i političkim klijentelizmom različitih vrsta. To nije primjereno. Normalno je da takav datum obilježimo u glavnom gradu. Ne slavimo ničije stradanje. Države mogu dobivati i gubiti ratove, ali društva uvijek stradaju. Ljudi stradaju sa svih strana. Zato su ratovi tako strašni. Bez operacije Oluja ne bismo objedinili svoj državni teritorij, a bez toga danas nas ne bi bilo. Činjenica da smo uspjeli sačuvati svoju zemlju obilježena je primjereno, dostojanstveno i kako dolikuje pristojnoj državi mimohodom u Zagrebu. Time je napravljen za naše društvo važan civilizacijski iskorak. Ispod tog standarda više ne treba padati.« Nakon ovoga odgovora, novinarka YUL-a joj se nije usudila postaviti potpitanje i podsjetiti ju da je nije to pitala što joj je odgovorila.

 

• Odvjetnik Luka Mišetić, koji je branio generala Antu Gotovinu pred Haaškim sudom, iznio je podatak da je Raspravno vijeće toga suda utvrdilo brojku od samo 44 civila koje su ubili hrvatski vojnici. Na znanje i ravnanje raznim Savama, Vesnama i Žarkima Štrbac.

 

• Dimitrij Rupel, bivši slovenski šef diplomacije, poznat po svojoj velikoj mržnji prema Hrvatrima, ovih dana cinično čestita hrvatskoj diplomaciji te smatra kako više nema smisla predlagati arbitra, već se Slovenija mora ujediniti i usuglasiti strategiju za buduće odnose i pregovore s Hrvatskom. Drugi slovenski jastreb, pravni stručnjak Miha Pogačnik, smatra kako odstupanje arbitra Ronnyja Abrahama samo nekoliko dana po imenovanju znači da je nešto suštinski loše s arbitražom. Nije daleko od istine.

 

Marijan Majstorović