Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Naš S.O.S.-ed – Dosta je bilo ucjena i pokušaja otimanja hrvatskoga mora

Spriječio sam Račana da Sloveniji pokloni Savudrijsku valu

 
 
Nakon smrti Franje Tuđmana sve hrvatske vlade do danas, punih petnaest godina, svaka na svoj način, nisu dovoljno branile hrvatske nacionalne interese, prihvaćale su ucjene i ultimatume na štetu hrvatskog naroda i hrvatske države. Najdalje u toj izdaji nacionalnih interesa otišla je Vlada Ivice Račana u razdoblju od 2000.-2004. godine, koja je prihvatila da se Oluja istražuje kao zločinački pothvat i kao navodno planirano i provedeno etničko čišćenje Srba. Još dalje u izdaji je otišla kada je jednoglasno usvojila sporazum Drnovšek- Račan kojim Hrvatska, kako se kaže: ničim izazvana poklanja Slovencima znatan dio svoga teritorijalnog mora". Srećom Odbor za vanjsku politiku, stručnjaci i javnost spriječila je ratifikaciju toga sporazuma i njegovo potpisivanje ali šteta je napravljena jer je arbitražna Komisija polazila od stajališta da je faktično već Hrvatska vlada izglasala ono što Slovenija traži.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2015/08/racan-drni_show.jpg
Zato je prije više od mjesec dana iz vjerodostojnih povjerljivih izvora došla informacija da će Arbitraža presuditi u korist Slovenije i da će Hrvatska ostati bez dijela svoga teritorija. Državni vrh je to znao i raspolagao je tim informacijama ali je mirno čekao da se to dogodi te da onda obrazloži da su za to krivi oni koji su prihvatili tu Arbitražu te da sadašnji državni vrh ne snosi nikakvu krivnju te da se odluka arbitraže mora provesti, da se ne može osporavati. I tada se pojavio "dobri duh" koji je priskočio u pomoć Hrvatskoj. Snimio je i dao objaviti neopovrgljive dokaze o prevari, korupciji u arbitraži i o prljavoj igri u kojoj je slovenski predstavnik uvukao i predsjednika arbitražnog suda i članove arbitražnog suda. Pomoć "dobrog duha" spasilo je Hrvatsku od novih lomača na kojima bi gorjela. Dala je mogućnost da osporimo arbitražu i da poništimo svoje velike strateške pogreške koje su učinjene. Hrvatska je dobila priliku da ospori daljnji rad arbitraže i da se spasi jer bilo je jasno da je Hrvatska učinila neoprostive političke pogreške koje se skupo naplaćuju. Najveću političku pogrješku učinila je Vlada Ivice Račana 2001. godine kada je jednoglasno donijela odluku da prihvaća sporazum Drnovšek-Račan u kojem Hrvatska velikodušno, ustvari poklanja, dio svoga državnog teritorija Sloveniji u ime dobrosusjedskih odnosa i stvaranja prijateljskih odnosa u kojima će se onda navodno riješiti svi ostali problemi sa Slovenijom.  
 
Odluka Vlade o prihvaćanju sporazuma Drnovšek-Račan donesena je u tajnosti, bez sudjelovanja javnosti i stručnjaka. Akademik Davorin Rudolf, kada je čuo prvu informaciju o toj veleizdaji, napisao je otvoreno pismo predsjedniku Vlade Ivicu Račanu, tražeći da ne potpiše sporazum argumentirajući da se radi ne samo o kršenju hrvatskog Ustava nego i o narušavanju suvereniteta hrvatske države i poklanjanju teritorija Hrvatske drugoj državi. I mnogi drugi tvrdili su da se faktično radi o pokušaju trgovanja teritorijem gdje bi Hrvatska za poklonjeni dio mora Sloveniji dobila neke financijske ustupke u svezi problema s Ljubljanskom bankom te da bi se u kompletu riješio problem nuklearne elektrane Krško te neki drugi manji teritorijalni sporovi na kopnu. Tada sam bio potpredsjednik Hrvatskog sabora i predsjednik Odbora za vanjsku politiku i član Komisije za državne granice. O toj odluci Vlade saznao sam iz medija. Ni Komisija za granice, čiji sam bio član, ni predsjednik Komisije dr. Hrvoje Kačić, također nije bila informirana a još manje uključena u izradu tog sporazuma. Kada smo se javno pobunili protiv tog sporazuma onda je Vlada smijenila cijelu Komisiju. Pokojni akademik Vladimir Ibler, čiji je Ivica Račan bio student, zatražio je prijam i u dugom razgovoru pokušao je uvjeriti Račana da ne smije potpisati taj sporazum, da je to u krajnjoj liniji izdaja nacionalnih interesa, a ne samo darivanje drugoj državi vlastitog teritorija radi rješavanja nekih drugih problema. Međutim, ni Ibler nije uspio u svojoj misiji. Račan i njegova koalicija odlučili su ići do kraja, a imali su i podršku predsjednika Stjepana Mesića. U takvoj situaciji zatražio sam razgovor s Ivicom Račanom rekavši mu da sam kao predsjednik Odbora za vanjsku politiku dužan sazvati sjednicu Odbora na kojoj ću predložiti da se ne prihvati sporazum Drnovšek-Račan jer je suprotan hrvatskim nacionalnim interesima. Dugo smo razgovarali i svađali se. Račan mi je stalno pokušao objasniti da je sporazum u interesu Hrvatske, da se rješavaju mnogi problemi i da Hrvatska ne gubi puno ukoliko da izlazak Sloveniji na otvoreno more jer će na drugoj strani puno toga dobiti. Pokušavao je objasniti da se radi o kompromisu, o sporazumu u kojem se svaka strana nečeg odriče u zajedničkom interesu.
 
Na moje pitanje u čemu je kompromis, rekao mi je da Slovenci dobivaju izlaz na otvoreno more ali odustaju od bilo kojeg svojeg dosadašnjeg zahtjeva vezano za sporove na kopnu, te su spremni u paketu riješiti i problem nuklearke Krško i Ljubljanske banke te nas podržati na putu u Europsku uniju i NATO. Rekao sam mu da tu nema nikakvog kompromisa jer Slovenci dobivaju dio hrvatskog teritorija na moru a odustaju od svojih pretenzija na dijelove teritorija na kopnu te nam nude neka rješenja o kojima oni ništa ne daju svoga ali uzimaju dosta našeg. Na kraju smo se dogovorili da sazovem proširenu sjednicu Odbora za vanjsku politiku na kojem će Ivica Račan podnijeti uvodno izlaganje o sporazumu hrvatske i slovenske Vlade, a na koju će biti pozvane i sve parlamentarne političke stranke. Račan nije odustajao od sporazuma i dalje  je bio uvjeren da će dobiti podršku Odbora, a zatim i Sabora, i dalje tvrdi da se radi o dobrom sporazumu koji je u skladu s hrvatskim nacionalnim interesima. U opširnom izlaganju pokušao je osporiti prigovore koji su se čuli u stručnoj javnosti, kao i moje i prigovore drugih protivnika sporazuma. Računao je da ima većinu u Odboru i da će Odbor prihvatiti sporazum i uputiti ga Hrvatskom saboru. Međutim, dogodio se obrat jer osim mene otkazali su poslušnost i članovi Odbora iz HSLS, IDS-a i HSS-a, tako da smo većinom glasova odbili sporazum i odbili ga uputiti Hrvatskom saboru. Usvojili smo zaključak da Vlada nema pravo potpisati taj sporazum.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2015/08/drnovsek_racan_slo_hrv.jpg
Međutim, Račan i njegova Vlada nisu odustajali od sporazuma i pokušavali su nas protivnike tog sporazuma proglasiti uskogrudnim nacionalistima, koji ne razumiju da Hrvatska mora voditi europsku politiku, kako su govorili, a ne retrogradnu nacionalističku politiku, kakvu je vodio Tuđman. Tvrdili su da je Slovenija bitna država koja otvara ili zatvara Hrvatskoj vrata Europe, i da je zato u ukupnom interesu Hrvatske riješiti probleme sa Slovenijom. U toj Račanovoj strategiji vrlo čvrsto ga je podržavala i Vesna Pusić, sadašnja ministrica vanjskih poslova i tadašnji ministar vanjskih poslova Tonino Picula. Nastao je pravi medijski rat. I dalje se tvrdilo da je odbacivanje sporazuma Drnovšek-Račan krupna pogrješka jer će, prije ili kasnije, Hrvatska morati riješiti probleme s Slovenijom jer bez toga ne će moći ući u Europsku uniju. Kako sporazum nije potpisan slijedio je pravi ribarski rat, inicirani su mnogi sukobi i došlo je do velikog zaoštravanja odnosa između Hrvatske i Slovenije. Bilo je jasno da Slovenija neće odustati od svojih zahtjeva te da će pokušati ucijeniti Hrvatsku prilikom ulaska Hrvatske u Europsku uniju.
 
I to se i dogodilo. Slovenija je blokirala hrvatske pregovore o ulasku Hrvatske u Europsku uniju. Smatrali su Slovenci da im je to jedinstvena politika da ucjene Hrvatsku i da je prisile na ustupke odnosno da nađu načina kako da Hrvatska ponovno pristane na ono što je pristala u parafiranom sporazumu Drnovšek-Račan, čiju su ratifikaciju spriječili navodno hrvatski nacionalisti. Hrvatska se teško i mukotrpno probijala prema Europskoj uniji. Bila je sa svih strana ucjenjivana, i od Haaškog suda i od Slovenije i od drugih. Uspjela se riješiti tereta Haaškog suda ali ne i slovenske blokade. Tada su intervenirali Europska unija i Sjedinjene Američke Države i na neki način izvršile pritisak na Hrvatsku i Sloveniju da moraju riješiti svoje probleme i da Slovenija mora prekinuti s blokadom. Hrvatska je inzistirala da se spor rješava na Međunarodnom sudu za pravo mora a Slovenija je ultimativno tražila formiranje ad hoc Arbitražnog suda. Na kraju je Hrvatska pristala na arbitražu, što je bila druga velika politička pogrješka, koja sada dolazi na naplatu. Zašto je bila politička pogrješka? Zato što su u arbitražu unesena dva dodatna kriterija koja relativiziraju primjenu Zakona o pravu mora jer u arbitraži piše da će se odluka temeljiti na međunarodnom pravu ali da će se uzimati u obzir i dva dodatna kriterija: dobrosusjedski odnosi i kriterij pravičnosti. To načelo pravičnosti bila je velika zamka, jer se polazi od stava da Slovenija ima pravo na izlaz na otvoreno more, s obzirom da ga je imala u bivšoj Jugoslaviji. To pravo se nije moglo dati Sloveniji bez zadiranja u dio teritorija Hrvatske, bez oduzimanja dijela teritorijalnog mora Hrvatske. Dakle, to nije bilo moguće napraviti bez narušavanja suvereniteta hrvatske države.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2015/08/k6_big.jpg
Staro korito rijeke Dragonje je prava granica između Hrvatske i Slovenije. Kanal sv. Odorika, južnije, nije prava granica
 
Osim toga, Hrvatskoj je  kao Damoklov mač stalno visio nad glavom parafirani sporazum Drnovšek-Račan, kojim je Hrvatska vlada dobrovoljno pristala zadovoljiti sve slovenske zahtjeve te ustupanjem dijela svoga teritorijalnog mora omogući Sloveniji izlaz na otvoreno more. Doduše, hrvatska strana je tvrdila da odluka Vlade i parafirani sporazum ne vrijedi jer nije potpisan. Međutim, s obzirom da je sporazum Drnovšek-Račan parafiran da su se dvije države i dvije Vlade faktično već dogovorile o rješenjima koje su onda određene političke snage srušile, mnogi su govorili neopravdano srušile, Hrvatska nije smjela pristati na arbitražu nego je trebala tražiti rješenje na sudu gdje nema subjektivnih kriterija kao korekcije prava i pravednosti, gdje se ne uzimaju u obzir dobrosusjedski odnosi niti ostvarivanje pravičnosti i stav da država koja je imala u bivšoj državi izlaz na more to mora imati i u novoj državi.
 
Još je jedna nerazumljiva pogreška napravljena. Za člana arbitraže, u ime Hrvatske, izabran je profesor Budislav Vukas, jedini hrvatski stručnjak za pomorsko pravo koji je podržavao sporazum Drnovšek-Račan. On je bio jedini profesor pomorskog prava koji se nije suprotstavio tom sporazumu nego ga je branio. Imenovanje profesora Vukasa pokazalo je da je sadašnja hrvatska vlast i predsjednik Vlade Milanović i ministrica vanjskih poslova Pusić, prešutno nisu odustali od sporazuma Drnovšek-Račan, te da su imenovali člana koji je bio zagovaratelj toga sporazuma. Zato se može pretpostaviti da se sadašnja vlast, a posebno ministrica vanjskih poslova koja je već jedanput glasovala za taj sporazum, nemaju ništa protiv da arbitraža presudi u skladu s tim sporazumom. Zato nisu ništa poduzimali kada su dolazile informacije o tome što se događa u arbitraži i kako se lobira da presuda bude u korist Slovenije. Ustvari, mirno se čekalo da arbitraža proglasi valjanim sporazum Drnovšek-Račan. Dakle, velika je sreća što se pojavio "dobri duh" koji je otkrio i dokumentirao korupciju i pokušaj prevare Hrvatske, koju je teško diskreditirao ne samo Sloveniju i slovenskog člana arbitraže nego i arbitražu u cjelini, uključujući i predsjednika arbitraže. Predsjednik arbitraže se nije dao pokolebati tom aferom nego je, kao da se ništa nije dogodilo, javno zatražio da Slovenija imenuje novog člana te da
 
U takvoj novoj situaciji hrvatska politika je  nakon dugo i dugo vremena po prvi puta efikasno i jedinstveno reagirala. Postignut je najviši stupanj nacionalnog konsenzusa da se odlučno kaže slovenskoj politici: Dosta je bilo ucjena i dosta je bilo pretenzija na hrvatski teritorij!  Ovaj put hrvatska politika vrlo je vješto našla načina da poništi strateške pogreške koje je učinila u odnosima sa Slovenijom. Iskoristila je lakomost Slovenaca i dokaze o prevari kako bi osporila daljnje djelovanje ove arbitraže. S obzirom na negativno iskustvo i sve činjenice koje su se dogodile, koji ruše povjerenje ne samo u ovu arbitražu nego u svaku arbitražu, Hrvatski sabor će  zatražiti poništenje ove arbitraže, prestanak njegovog rada, čak da istupi iz arbitraže, te će donijeti odluku da spor sa Slovenijom rješava na Međunarodnom sudu za prava mora.
 
Na taj način Hrvatska će se vjerojatno spasiti od katastrofe koja joj je prijetila. Da je Hrvatska izgubila spor s Slovenijom, da je Slovenija dobila izlaz na otvoreno more dobivanjem dijela hrvatskog mora, to bi bila katastrofa ne samo zbog gubitka dijela hrvatskog mora u Savudrijskoj vali nego bi bio i vrlo negativan presedan koji bi prijetio novim gubitcima. Jer kao što se Slovenija pozivala na pravo da ima izlaz na more jer ga je imala u bivšoj državi, to isto tražili bi i Bosna i Hercegovina i Crna Gora. Iako je Hrvatska jedinstveno donijela stav da izlazi iz arbitraže i da nije spremna više putem arbitraže rješavati spor sa Slovenijom, jer je Slovenija arbitražu kompromitirala, rješavanje problema ne će biti jednostavno. Slovenci ne će odustati od svojih zahtjeva i od arbitraže. Tako da predstoji duga borba. Najveća je dobit za Hrvatsku što je postignut nakon dugo vremena konsenzus o potrebi da se čvrsto brane hrvatski nacionalni interesi i da se čvrsto odbiju svi napadi na Hrvatsku i njen suverenitet. Postignuti konsenzus dobit će puno značenje tek ako ne bude jednokratna mjera, tek ako postane trajno načelo u obrani nacionalnih interesa. Hoće li to postati uskoro ćemo vidjeti na proslavi 20- te obljetnice Oluje. Hoće li i u tom slučaju na jednak i odlučan način jedinstveno odbaciti velikosrpske nasrtaje na Domovinski rat i Oluju.
 

Prof. dr. Zdravko Tomac

Povezani članci

U Ustavu nema tzv. antifašizma

HF

Još prije 11 godina stvoren je scenarij o pandemiji

hrvatski-fokus

Ljudi nisu pomagali zbog Vlade, nego zato što su – ljudi

hrvatski-fokus

Bljedoliki Indijanac Ante Josipovića

HF

Ostavi komentar

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...