Crveni HRT prešutio 23. kolovoza i najbrojnije komunističke žrtve
Čičak, naš miljenik iz studentskih dana, davno je iz tople nacionalne rijeke otplivao u hladne liberalne vode. "Ali, treba od nečega živjeti!"- izjavio je jedan moj poznanik, koji nerado čita moje tekstove, ali koji je meni vječito sumnjiv po pitanju izvora svojih prihoda. Ispunjavajući svoje zadatke, po čemu je i poznat, Čičak je ovih dana nesvjesno, ili dao Bog svjesno, pronašao jednu Krležinu piramidu mrtvih domobrana, koju su, prema Čičkovim riječima (tv spiker), od sedam tisuća Zagrepčana, sagradile ustaše.
"Mrtvi domobrani" Miroslava Krleže u obradi Ivana Zvonimira Čička
"Ovdje leže mrtvi domobrani", šapnuo mi je u uho, odnekuda dobro informiran, mladi pravnik Miro, sedamdesetih godina, prilikom polaganja vijenca na grobište u okolici Zagreba, na koju jugokomunističku komemoraciju, kao mladi djelatnik i omladinac sam bio pozvan i ja.
Od svih ratnih i poratnih zločina i grobišta, samo 0,13°° se može pripisati NDH i ustašama. Diljem Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine… imamo oko 1600 Hudih jama. U svojim knjigama piše i na tribinama govori povjesničar, prof. dr. Josip Jurčević, najkompetentnija osoba po pitanju istraživanja jugokomunističkih i ostalih zločina vezanih za Drugi svjetski rat i poraće. Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima; nacističkih, fašističkih i komunističkih, 23. kolovoza, obilježen je i u našoj državi prošaranoj bedemima Berlinskog zida koji u RH još nije pao. Okupirana HTV u svom glavnom dnevniku to nije popratila ama baš niti jednom riječju. Filmska druženja po moru, srpski glumac Miki Manojlović, te gay vjenčanje na otoku Krku su bile udarne vijesti.
Na okupiranom, najljepšem zagrebačkom Kazališnom trgu, i ovoga puta, po deveti put, s transparentima i govorima su se okupili aktivisti udruge Krug za trg i Hrvatskoga žrtvoslovnog društva. Najprihvatljivijim i biranim riječima su ponavljali, da: osobi koja nema ništa s hrvatskim narodom, koja je simbol najcrnjeg jugokomunističkog totalitarizma, koja je stvaratelj Jugoslavije; nenarodne, okupatorske, zločinačke, zar ne, nije mjesto na ovome trgu, kao niti igdje u Hrvatskoj. Ovi aktivisti će u povijest ući kao oslobodilačka bojna koja je deset godina opsjedala bedeme "hrvatskoga berlinskoga zida" u središtu Zagreba.
U povijest će otići i sve one ružne scene i događanja, kao što su mučnine i završavanje u hitnoj, kada su i tramvajski putnici, i prolaznici, i strani turisti… u središtu Zagreba svakodnevno silovani u uši i u oči, a policija je bila nemoćna. Tramvaji preko Kazališnog trga više ne će voziti poluprazni, zato što su ga putnici zaobilazili preko Zrinjevca i Mihanovićeve. Sveti otac Papa, na prijam u HNK, više nikada ne će ulaziti u zaprljanim cipelama, kao što mu se to dogodilo prije nekoliko godina. Dekani, ravnatelji, kustosi i ostali kružni susjedi HNK, više ne će morati prisilno, svakodnevno igrati kolo s kič limenim uljezom, monstrumom, s kojim ružnim epitetom je svoje čitaetlje upoznao i visokotiražni Večernjii list 24. 8. 2015., preko velikog transparenta, kojega je povodom Dana sjećanja 23. 8., središtem Zagreba, visoko izdignuto nosio umirovljenik Josip Vuković. Na transparentu su vidljiva sva monstrumova monstruozna ordenja; Huda jama, Kevina jama, Jazovka, Kočevski rog, Tezno, Macelj… Povodom Dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima, vezano uz događanja na glavnom Kazališnom trgu, bilo je i poljubaca:
Baba djedu dva poljupca dala,
skido ploču zloglasnog maršala.
Žarko Marić