Neznalice ili provokatori

Nije vrijeme za ovakve diletantske peticije

 

 

• U životu, pa tako i u pisanju, držim se gesla da ništa ne (u)činim što bi moglo naštetiti momu hrvatskom narodu i mojoj hrvatskoj državi. No, svi ne rade tako. Rade drukčije; svjesno ili nesvjesno. Povod za ovaj uvod je najnovija peticija koju je pokrenuo moj dobri znanac akademik Josip Pečarić oko pozdrava "Za Dom spremni!" da se uvede u službenu vojnu uporabu. I ja smatram, a i znam, da je pozdrav "Za Dom spremni!" povijesni hrvatski pozdrav, koji je preživio stoljeća s logičnim jezičnim modifikacijama. I ja tvrdim da ga treba, ako već ne uvesti u vojnu uporabu, onda prestati ga stigmatizirati i procesuirati od raznih jugopodanika i neznalica. Ali ja se ne slažem s načinom i vremenom kako je ovaj stari povijesni hrvatski pozdrav zlorabljen od strane incijatora ove nepotrebne peticije. Ne slažem se ni s time komu je ona poslana u obliku „javnoga pisma“. Nije vrijeme za ovakva podvaljivanja Hrvatima i Hrvatskoj. Kako se nalazimo u predizbornom vremenu, svaki ovakav (ne)smotreni potez jača poziciju aktualne nenarodne i najneuspješnije vlasti od obnove hrvatske državnosti prije četvrt stoljeća. Po meni, ovkav nesmotreni potez mogli su učiniti samo neznalice ili provokatori. Trećih nema. Tekst peticije krajnje je neukusno poslan hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović i predsjedniku HDZ-a Tomislavu Karamarku. Hrvatska predsjednica je točno odgovorila da se radi o provokaciji, ja bih dodao – predizbornoj provokaciji. Posebice ako se prisjetimo da iza peticije stoji jedan dio inicijatora, ljudi, koji baš i nemaju najčišću prošlost do 1990. godine. Dakle, peticija najviše šteti oporbi na čelu s HDZ-om, i ona je kao naručena i dobrodošla Zoranu Milanoviću i cijeloj crvenoj bratiji. I nisu inicijatori ove protuhrvatske peticije trebali ju slati na adrese na koje su poslali, a ako su ih već slali – a nikako nisu smjeli – onda su to trebali poslati prethodnom hrvatskom predsjedniku Ivi Josipoviću, pa i njegovu prethodniku Stjepanu Mesiću, a svakako predsjedniku Hrvatske vlade ratobornom Zoranu Milanoviću, ministru obrane Anti Kotromanoviću i načelniku glavnog stožera HV-a Dragi Lovriću. Imali su jako puno vrmena da svima njima pošalju svoj zahtjev. Jer, donedavno Mesić i Josipović, a već gotovo pune četiri godine Milanović, Kotromanović i Lovrić su oni koji odlučuju o onome čime se bave autori ove peticije. Oni su oni koji su mogli i još uvijek mogu udovoljiti oko uvedbe staroga hrvatskoga pozdrava "Za Dom spremni!" u vojnu uporabu. No, inicijatori peticije to nisu učinili. Oni su išli svojim putem i naštetili oporbi i svim ljudima koji žele dobro Hrvatima i Hrvatskoj. Nadamo se ne i s dalekosežnim posljedicama

• Cijela južna Europa je preplavljena izbjeglicama s Bliskog istoka, Afganistana i Eritreje, a naši akademici i uglednici imaju druge probleme. Hrvatska nikako ne će i ne može izbjeći ovaj izbjeglički val, a naši akademici i uglednici imaju druge probleme. Uoči sudbonosnih izbora za promjenu ove najnesposobnije vlasti od stjecanja hrvatske nezavisnosti oni – akademici i uglednici – svaki tjedan pokreću novu anketu. Najnovija je i najopasnija. Radi se o zahtjevu da se stari hrvatski pozdrav ZA DOM SPREMNI! uvede u vojnu uporabu. Istina je da je pozdrav ZA DOM SPREMNI! stari hrvatski pozdrav. Istina je da ga treba vratiti, odnosno da ga sinovi i kćeri jugokomunizma prestanu policijski i sudski goniti. Ali je isto tako još veća istina kako ova peticija u cijelosti ide na ruku Zoranu Milanoviću i njegovim crvenim trabantima da se kroz nepotrebni ideološki rat ipak održe na vlasti. I zato je ta peticija preopasna u ovo predizborno vrijeme.

 

• Stari iskusni politički lisac, Vladimir Šeks, rekao je da ako se do 6. studenoga ne raspusti Sabor, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović će raspisati izbore. Na to su mu se u početku drugoga dana narugali Milanovićevi pikzibneri Arsen Bauk, Gordan Maras te teta Vesna Pusić riječima „da se to Šeks šali“. U obrani crvenih uključila se i pravna stručnjakinja iz crvene Rijeke, Sanja Barić. No, drugoga dana sve se promijenilo. Iz Banskih dvora stigla je obavijest o izborima koncem studenoga ili početkom prosinca. Upravo onako kako je Šeks i najavio.

 

• U pokušaju spašavanja nemogućega, Milanovićeva vlada pokupila je novce iz drugoga u prvi mirovinski stup i tako popunila dio rupa u proračunu. Najviše su nastradali interventni policajci i profesionalni vojnici. No, ni to im ne će pomoći.

 

• Dinamo i Zdravko Mamić su uspjeli plasirati se u Ligu prvaka i već sada zaraditi gotovo 15 milijuna eura. Iako je u pitanju najuspješniji hrvatski športski kolektiv i hrvatski menadžer, oboje su doslovno izloženi teroru i diskriminaciji. Teroru jer ih progoni i vrijeđa svaka šuša u javnosti, a diskriminaciji jer Radmanovizija ne će prenositi utakmice Dinama. S druge strane, Hajduk, koji se bori za drugu europsku ligu, mažen je od strane medija i HRT-a. Nije samo Dinamo diskriminiran, diskriminirana je i vaterpolska vrsta. Dok je sve pobjeđivala i borila se za prvaka svijeta njezine su utakmice prenošene na SDP-ovom 4. programu HRT-a, a istodobno ta ista Radmanovizija prenosila je utakmicu Hajduka s Kazasima. Pa što je previše, previše je!

• Englezi su patentirali koncentracijske logore. Vladali su gotovo cijelim svijetom, i to ne s biblijom u ruci, nego s ognjem i mačem. Iza sebe su u kolonijama ostavili milijune ubijenih domorodaca. Neki tvrde stotine milijuna. I još uvijek nisu napustili kolonijalno ponašanje. Još uvijek ne daju Škotima, Ircima i Velšanima da žive samostalno. I ti i takvi Englezi pokušavaju soliti pamet Hrvatima oko hrvatskih manjina. I to ne bilo gdje, nego bezobrazno poručuju iz Beograda, hrvatskoga povijesnog i rekli bi krvnog neprijatelja. Pa to je ipak previše. Da imamo na vlasti hrvatske ljude, trebalo je odmah uputiti prosvjednu notu Londonu za ispad Michaela Davenporta, tzv. šefa izaslanstva EU-a u Srbiji. Naime, Davenport je u Beogradu izjavio nekoliko fraza kako je „zaštita manjina jedna od osnovnih vrijednosti Europske unije i načelo navedeno u Ugovoru o Europskoj uniji, a poštovanje jezične i kulturne raznolikosti jedan je od kamena temeljaca EU-a i uvjereni smo da će Hrvatska poštovati svoje nacionalne i međunarodne obveze“. Još je dodao da je „to načelo koje je eksplicitno navedeno u Ugovoru o Europskoj uniji“, te dodao ono što braća Srbi vole čuti da se Europska komisija „brine da se prilikom primjene zakona EU-a poštuju temeljna prava i princip zabrane diskriminacije“, te da „poštovanje jezične i kulturne raznolikosti predstavlja jedan od temelja EU-a, propisan članom 3 Ugovora o Europskoj uniji“. I to nam kaže čovjek iz države koja ne priznaje nikakva manjinska prava, a kaže nam i čovjek koji predstavlja EU u kojem također ne postoji nikakav mehanizam zaštite manjine. A zašto? Zato što najveće i najjače članice i osnivateljice EU-a nemaju manjina. I točka. Jednostavno nemaju! Ne priznaju ih. Kada bi kod njih manjine imale samo deset posto prava koja imaju manjine u Hrvatskoj, tek tada bi ih se trebalo nešto ozbiljnije shvaćati.

 

• U Londonu je obilježena 70. godišnjica pobjede nad Japanom, tzv. VI Day. Glavni na obilježavanju bili su engleska kraljica Elizabeta II. i drugi članovi kraljevske obitelji te predsjednik Vlade David Cameron. Među sudionicima ovoga događaja našla se i Nina Šoljan, privremena otpravnica poslova hrvatskoga Veleposlanstva u Londonu. Mislim da joj tamo nije bilo mjesto. Ne samo zbog Japana otprije sedam desetljeća, nego i iz drugih bitnijih razloga.

 

• Na neobalkanskom skupu u Beču raspravljali su Austrijanci što bi i kako trebalo izgraditi na tzv. balkanskoj ruti i dogovorili su se za tri ključna koridora. Te iste koridore Europska komisija je nedavno predstavila na sastanku ministara prometa u Rigi, a to su:

1. Sredozemni koridor –

Rijeka – Zagreb – Beograd/Sarajevo – Ploče

Rijeka – Ploče – Bar – Tirana/Drač – Igoumenitsa

2. Srednjoistočni koridor

Budimpešta – Beograd – Podgorica – Bar

Beograd – Priština/Niš – (Kumanovo) – Skopje – Solun

3. Rajna-Dunav koridor

Vukovar – Novi Sad – Beograd – Drobeta – Turnu Severin/Brčko – Sisak

 

• Zoran Milanović nije pustio Ivu Sanadera iz zatvora da se brani sa slobode, bojeći se izbora. U slučaju da ga sud ipak pusti prije izbora, bit će to pobjeda pravde, a poraz utjecaja politike na sudstvo.

 

• Ministar zdravstva (srp. zdravlja) Siniša Varga pun je iznenađenja. Jedno od tih iznenađenja je tzv. projekt hitne helikopterske medicinske službe. Taj pilot-projekt hitne helikopterske medicinske službe kreditirat će Svjetska banka, a što je najzanimljivije, helikoptere će voziti talijanski piloti jer u Hrvatskoj navodno nema pilota obučenih za letenje u takvim helikopterima. Pa to je da poludiš!

 

• Predstavnici hrvatskih Srba najavljuju da će rješenje problema u Vukovaru potražiti u europskim institucijama koje su ovakvim razvojem situacije obmanute u pretpristupnim pregovorima. Pupovčeve tužibabe pritom zaboravljaju kako Europska unija nema manjina. Na to ih podsjeća i Aleksandar Tolnauer, predsjednik Savjeta za nacionalne manjine, pa kaže: „Hrvatska je sada završila pregovore i više nad njom nema monitoringa te vrste. Ovo pitanje nije primarni interes i ne mislimo da su manjine i njihovi predstavnici najvažniji u RH.“

 

• Beogradske novine Večernje novosti ne daju ni mrtvom Vladimiru Beari mira. Optužuju one koji su ga pokopali „na katoličkom groblju na splitskom Lovrincu“, čime je „prekršena volja pravoslavca Vladimira Beare“. Ništa protiv pokopa slavnoga Beare na Lovrincu nemaju svećenici Eparhije dalmatinske, a ni njegova žena Jadranka, koja ga je i pokopala na tom središnjem splitskom groblju, jer su Bearina „pravoslavna braća“ uništila njegovu obiteljsku grobnicu u Zelnovu kod Sinja.

• Osim „ustaša“ pjesmu "Evo zore, evo dana" pjevaju i ovi momci: Ante Kotromanović, Peđa Fred Matić, Peđa Grbin, Igor Dragovan, Igor Rađenović… Pjevaju oni i pjesmu "Od Lipika do Pakraca – nema više pravoslavca!", kao što Milanovićevi skojevci na Iblerovu trgu pjevaju "Od Vardara pa do Triglava".

 

• Općinski sud u Zagrebu donio je nedavno privremenu mjeru kojom je, do okončanja radnog spora, na posao vratio Karolinu Vidović Krišto, novinarku HRT-a kojoj je izvanredni otkaz u siječnju ove godine uručio Goran Radman, glavni ravnatelj HRT-a. Vraćena je u produkcijski tim za međunarodne kanale koji radi u sklopu Informativnog medijskog servisa (IMS) na HRT-u. Proteklih godina nije bilo lako Karolini, a nakon ove odluke ni onima koji su je vratili na posao.
 

• Još ponešto o Oluji. Činjenica je da se ni na temelju izvora, ni na temelju sudskih presuda ne može zaključiti da je "Oluja" bila "zločinački pothvat" i "planirano etničko čišćenje", pišu nama inozemni nenaklonjeni mediji. Isto tako pišu kako oni koji se ozbiljno bave vojnom poviješću uglavnom zaključuju kako je "Oluja" provedena "uz nisku razinu kolateralnih žrtava", što pokazuje da je ta operacija planirana na način da se izbjegnu veća stradanja, posebice civila. Inozemni mediji idu dalje i pokušavaju brojkama bešto dokazati pa tvrde:

• 6153 osobe (najmanje) smrtno su stradale na srpskoj strani tijekom Domovinskog rata
• 12.500 mrtvih plus još najmanje 900 nestalih – konačna je ratna bilanca stradanja hrvatskih vojnika i civila
• 229 hrvatskih branitelja poginulo je i nestalo tijekom "Oluje", ili je umrlo od posljedica ranjavanja i zarobljavanja
• 677 srpskih civila ubijeno je tijekom i nakon "Oluje" po HHO-u, iako je na sudu dokazana odgovornost hrvatske strane u manje od 50 slučajeva

• Vratilo se 69.500 Srba

• U srpnju 1995., dakle uoči “Oluje”, u Hrvatskoj je bilo 384.664 registriranih prognanika i izbjeglica, u što su uključeni i protjerani iz BiH koji su tada boravili na hrvatskom tlu. Nakon “Oluje”, iz Hrvatske je u smjeru BiH i Srbije izbjeglo između 150 i 250 tisuća ljudi, u čemu se ni svi srpski izvori ne slažu.

 

• Ovako lukavo o Aleksandru Vulinu piše Tihomir Ponoš, novinar Jutarnjega lista, Novoga lista, stručni suradnik Darija Špelića na Hrvatskom radiju…: „Ministar rada, zapošljavanja, boračkih i socijalnih pitanja u vladi Srbije Aleksandar Vulin koji je svojim istupom naprosto uništio komemoraciju posvećenu žrtvama ustaškog režima za nešto tako tragično i zločinačko kao što je Jadovno…“. Kada lamentira o izjavi Tomislava Nikolića da bi Hrvati trebali organizirati vojnu paradu za dan pobjede nad koncentracijskim logorima i genocidom, Ponoš također podmuklo podmeće kako je Toma Grobar uostalom trebao precizirati na što je mislio, pa mu Ponoš preporučuje da je trebao to datirati na „dan proboja logoraša iz Jasenovca“, onoga lažnog Jasenovca kojega su Srbi i Srbijanci izmislili samo da bi Hrvatima natovarili na leđa lažne žrtve i lažnu odnosno nepostojeću genocidnu odgovornost. A da je Ponoš vrlo opasan potvrđuje i to što je večernji koncert u Kninu tijekom proslave Oluje nazvao „večernji dernek u Kninu“.

 

• Poput Tihomira Ponoša, i novinar BALKAN INSIGHT iz Velike Britanije, Sven Milekić, 12. kolovoza 2015. agresiju Srbije na Hrvatsku 1991. godine na svoj način opisuje: „Osim veće svađe sa Srbijom zbog ostavštine nakon rata za neovisnost tijekom 1990-ih…“ Dakle, nema srpske agresije.

 

• Bošnjački portal www.saff.ba raspisao se o televiziji Naša TV i hvali li hvali Hrvate kako su se ujedinili, njih »55 hercegovačkih (čitaj: “hrvatskih”) privrednika se udružilo u ideji koja za plod ima osnivanje i pokretanje medija na hrvatskom jeziku “Naša TV”«. Čovjek bi pomislio kako je ljudima na ovome portalu jako drago pri srcu te da iz tog razloga kore svoje Bošnjake kako se i oni sami ne mogu složiti oko sličnih pitanja. No, u zadnjoj rečenici dolazi moje otrježnjenje. A u zadnjoj rečenici piše: »Kada smo kod urednika javnih servisa i novom TV-u na hrvatskom jeziku, imaju oni nešto zajedničko – Bošnjaci sve to financiraju.« Da ne bi. Bez laži ne može. Upravo je obrnuto. Hrvati financiraju tzv. federalnu televiziju koja se uglavnom emitira na nepostojećem „bosanskom jeziku“. Dakako u interesu unitarnih Bošnjaka, koji iz tog razloga i guraju nepostojeći bosanski jezik, umjesto svoga – bošnjačkoga jezika.

• Ministar pomorstva, prometa i infrastrukture Siniša Hajdaš Dončić najavio je otpuštanje radnika iz tvrtke HAC-ONC. „Žao mi je što do toga dolazi, ali kao socijaldemokratska Vlada i socijaldemokratski ministar ljudima ćemo s maksimalnim otpremninama omogućiti ili da se prekvalificiraju ili se snađu za neki drugi posao. Omogućit ćemo građanima i mirovinskim fondovima 30 do 40 godina zarade. Time rješavamo i najveći problem Hrvatskih autocesta i Autoceste Rijeka-Zagreb (ARZ), odnosno nagomilane dugove koji su nastali neplanskom brzom gradnjom i kriminalom koji je u tom trenutku 'carovao' kod izgradnje autocesta“. Lukav li je taj ambiciozni Milanovićev ministar.

 

• Dobro je predsjednik HSP-a Daniel Srb postupio kada je rekao da Srbi u Hrvatskoj očito misle »da je vrijeđanje hrvatskih državnih i nacionalnih simbola tradicija i kultura Srba u Hrvatskoj«. To je rekao kao odgovor na neviđeno vrijeđanje i zbog nedopustivog omalovažavanja hrvatske himne od strane srpskoga tjednika Novosti u Hrvatskoj, Srpskoga narodnog vijeća (SNV) kao izdavača portala Novosti, Milorada Pupovca, kao izdavača portala Novosti, Ivice Đikića kao glavnog urednika te Tamare Opačić kao izvršnog urednika portala i novinara Novosti Nikole Bajte. Uz to, Daniel Srb pozvao je na obustavu financiranja Srpskog nacionalnog vijeća iz hrvatskog državnog proračuna zbog neprihvatljivog vrijeđanja državnih i nacionalnih simbola.

 

• Znao sam da su naši susjedi pametni, ali da su toliko pametni nisam. Naime, nakon što je odustao francuski sudac Ronny Abraham da se sramoti, oni su pribjegli drugoj smicalici. Ovlastili su drugoga Francuza, suca Gilberta Guillaumea da sâm imenuje nove arbitre za Sloveniju, ali i za Hrvatsku, koji će zamijeniti odustale Jerneja Sekolca i Ronnyja Abrahama, te Budislava Vukasa. Cijela ova blamaža službene Ljubljane temelji se na ustrajavanju na nečemu što nema pravnoga utemeljenja, kako slovenski skandal glede kontaminacije arbitražnog postupka ne znači da je Ljubljana izvršila tešku povrjedu arbitražnog sporazuma koja bi mogla biti razlog prekida arbitraže u skladu s Bečkom konvencijom o međunarodnim ugovorima te da se takvi ugovori jednostrano ne mogu prekinuti.

 

• Diktatorski čin Mire Cerara da ne dopusti na javnoj konferenciji za novinare u Ljubljani postavljanje pitanja neslovenskim novinarima je presedan nad presedanima. Najprije je predsjednik slovenske vlade zatražio od novinara da unaprijed pošalju pitanja, a kada su novinari stigli iz Hrvatske u Ljubljanu nije htio odgovarati na poslana i postavljena pitanja. Pravo na odgovor dobili su samo novinari dviju slovenskih najgledanijih televizijskih postaja – TV Slovenija i POP TV, tj. režimskih novinara. A da Miro Cerar, sin slavnoga gimnastičara na konju s hvataljkama, misli ozbiljno, goebbelsovski, potvrđuje odluka RTV Slovenije da od 1. rujna ukine zagrebačko dopisništvo, a teme iz Hrvatske pokrivat će iz Ljubljane te po potrebi i iz balkanskog dopisništva u Beogradu. Živjelo bratstvo i jedinstvo! Živjelo „srpsko-slovenačko“ prijateljstvo!

 

• Dobrica Ćosić u svom dnevniku 5. kolovoza 1995. godine je zapisao: "…Sada je 13 časova: Knin je pao. Jovan Rašković, da je živ, sada bi presvisnuo. Sa očajanjem razmišljam o srpskim optimistima: srušićemo Zagreb, Split, Šibenik! 'Za šest sati sjurit ćemo se s Petrove gore u Zagreb!' Takav glupi srpski optimizam doveo je srpski narod u katastrofalan položaj. Optimisti su bili komunisti, optimisti su bili Jugoslaveni, optimisti su radikalni nacionalisti. Optimisti su bili Slobodan Milošević i Vojislav Šešelj. Optimisti su bili Karadžić, Krajišnik, Koljević, Plavšićka, Mladić… Nije li taj optimizam samo srpska bahatost, povijesna nezrelost, sljepilo pred suvremenim svijetom, srpska neizmjerna glupost u obrani svojih prava i muci opstajanja? Sudeći po ponašanju koje smo izražavali u ovom veku, mi smo izrazito lakoveran i budalast narod. Možda će nas poraz od Hrvata makar malo, makar u nečemu opametiti. Jedino je to – možda!" Da je živ, Ćosić bi mogao nastaviti niz srpskih „optimista“. Prepuna ih je Hrvatska i hrvatska vlast.

 

Marijan Majstorović