IseljeništvoDomaća zadaća by HF30/08/2015 Slobodna tema Dragi moj ćaća! Dugo ti se nisan javlja, jer znam da puno radiš i nimaš vrimena za čitanje pisama. A nisam ni moga pisat jerbo sam bija ljut pa nisam moga sisti za stol i smirom pisat. Danas mi je malko laknulo, iako bi onom svom razredniku uslast opsova sve živo, jer mi vaik nikog vraga prigovara. Bliži se kraj školske godine i ja bi bija sritan da dobro završim i ovi peti razred. Stra me da će mi razrednik zapisat u svidožbu jedinicu iz vladanja, jerbo ga vaik zaboravim pozdravit sa: "Zdravo druže razredniče", pa se zaletin i viknem:"Valjen Isus i Marija." A on mene psuje i kaže da se u školi triba reć :"Zdravo!" Dragi moj ćaća, zar sam ja kriv što ste me mater i ti svitovali da se sve ljude mora pozdravljati našim kršćanskim pozdravom: "Valjen Isus i Marija?" I u crkvi se piva "Zdravo djevo",a ne piva se još i ono "drugarice djevo". Zato sam i ljut na svoga razrednika. On meni kaže da nisam ni kulturan, ni pristojan, a ja bi, da smim, njemu u lice reka da je on nepristojan, jer rvacku dicu uči tuđem govoru. Prošle nedilje ja sam, kad smo svi krenuli crkvi, bacija na se ono lipo odilo što si mi ga ti posla iz Njemačke. Mater mi je začešljala kosu pa sam bija šesan da su se svi za menom okrećali pa čak i ona luda Mara Pućina , što me jednom poljubila u obraz pa ga još i sad perem. Prid crkvom sam bija sav sritan i kako god bi ko priša,ja sam vika: "Valjen Isus i Marija" pa su svi, ki u crkvenom zboru, uglas uzvraćali:"Vajik valjen!" E, da je to moga čuti moj razrednik! Možda bi bolje razumija ljude Rvacke zagore i dicu više ne bi strašio jedinicama iz vladanja. Znaš, ćaća, ja sam u sebi mislija: ako meni dadne jedinicu pa ne mognem završiti peti razred, prići ću u drugu školu (može i u Gradac) di ima poštenijih i pristojnijih učitelja. A kada još malo porastem pa i ja izučim za učitelja (to bi i ti volija, zar ne?) pa jednom opet sretnem svoga razrednika nasred Zagreba, na samom Jelačić placu razderat ću se iz sveg glasa : " Zdravo druže razredniče!"- pa nek se svi smiju do mile volje. Misliš li ti, ćaća, da će on to razumit? A sad moram na brzaka napisat domaću zadaću, što nam je zadala ona lipa učiteljica , kojoj si ti iz Njemačke posla pismo s naslikanim crvenim srcem, pa je razrednik pobenavija. Prodera se prid nama, jer je mislija da je pismo za njega.Nisam o tome smija pričat materi, jerbo bi cilu školu digla na noge pa bi ja namah izletija iz nje. Ne bi tribalo čekat kraj školske godine. Zato te najlipše molim da drugi put, kad ustidneš pisati lipoj učiteljici, na kuverti napiši njenu kućnu adresu: Kuća b.b., Čavoglave i još dopišeš: Prima ćerka učiteljice, da pismo opet ne padne u ruke razredniku. Još nešto: pošto nam je učiteljica za domaću zadaću zadala slobodnu temu ( to ti je ajmo reć tako , da svako more napisat što ga je volja), ja ću sebi olakšat posa i podmetnut ću ovo svoje pismo. Kad ona vidi da si ti moj ćaća, možda će mi dat peticu iz rvackog jezika i povalit prid cilim razre- dom. Dragi ćaća, voli te i pozdravja tvoj sin Dobriša Malkica Dugeč, Stuttgart, 1. 8. 2015.