Franko Vidović: "U ministarstvu su nas uvjeravali na odboru da ne vjeruju da će doći do nekakvog pretjeranog povećanja ni emigranata"
Objavljujemo fonograma saborske rasprave od 15. studenoga 2013. koja je jako važna u sagledavanju niza problema s povratkom iseljenih Hrvata, njihove djece, unučadi, ali i sve većim brojem azilanata iz cijeloga svijeta koji su već počeli u sve više osvajati sve pustiju Hrvatsku.
PREDSJEDNIK:
Odgovor na repliku, poštovani zastupnik Davor Božinović.
Dr. sc. DAVOR BOŽINOVIĆ:
Kolegice vi imate svoje mišljenje, ja imam svoje mišljenje. Ja samo želim ukazat da mi ulazimo i ušli smo u savez odnosno u integraciju sa zemljama koje su itekako godinama, stoljećima ako hoćete, imale posla sa ovim pitanjem. Neke su i nastale i obogatile se na toj činjenici. To je nešto što treba približit hrvatskoj javnosti.
A činjenica da nema dovoljno zastupnika je vjerojatno i rezultat one statistike da sve što ide hitnom procedurom se izglasa, da ljudi jednostavno nemaju nekakvog posebnog poticaja u ovakvoj situaciji govorit o ovim pitanjima.
Ali opet se vraćam, imigracija je jedna od top teme Europske unije. Mi ne možemo prolazit kroz i samo se usklađivat. Mi više nismo u situaciji da moramo ne znam zbog zatvaranja poglavlja, otvaranja poglavlja na brzinu nešto donositi zakone i onda ih predstavljat Bruxellesu. Evo to smo ispunili, ovo smo ispunili.
Ovo sad treba bit mjesto stvarnih i kvalitetnih rasprava. Ja mislim da mi imamo potencijala u ovom Saboru za to i ja bih to uvijek sugerirao. Ali naravno kao što smo i Afganistan prepustili isključivo Ministarstvu obrane a to je stvar više ministarstava, tako smo i ovo prepustili samo Ministarstvu unutarnjih poslova, a to je stvar više ministarstava i to je stvar koju jednostavno treba sa razine Vlade predstaviti sa svih aspekata kojih se to tiče.
Evo hvala.
PREDSJEDNIK:
Hvala lijepa.
Poštovani zastupnik Franko Vidović i njegova replika.
Dakle, ovaj zakon ide u hitnu proceduru jednostavno zbog usklađenja. Mi smo preuzeli obvezu da ćemo do 21. 12. 2013. se uskladiti sa direktivom, odnosno sa člankom 2. direktive 2011/95EU Europskog parlamenta kao i sa Odlukom Vijeća od 13. 12. 2011. To je sa jedne strane.
Sa druge strane što se tiče povećanja proračunskih sredstava, pa mislim da ne će doći do značajnog povećanja proračunskih sredstava jer na žalost i evo danas predstavnici ministarstva su isto tako nas uvjeravali na odboru da ne vjeruju da će doći do nekakvog pretjeranog povećanja ni emigranata, pa samim tim ni azilanata u Republiku Hrvatsku.
Dakle, jednostavno situacija je ta koju imamo. Ovaj zakon ne donosi ništa ekstremno novo u odnosu na ono što je bilo prethodno 2008., 2009., 2010. osim samoga usklađenja sa EU.
Hvala.
Franko Vidović
PREDSJEDNIK:
Odgovor na repliku poštovani zastupnik Davor Božinović.
Dr. sc. DAVOR BOŽINOVIĆ:
Vrlo kratko kolega.
Imam nešto iskustva u radu i prije svega u izvršnoj vlasti. Do 31. 12. vi možete od danas organizirati 10 ako hoćete okruglih stolova, pozvat medije, pozvati stručnjake, pozvat ljude iz Europe, pozvat sve one koji su na ovome radili, o tome pisali i ja ne kažem da rasprava treba trajat 30 godina, ali 3 mjeseca može.
PREDSJEDNIK:
Hvala lijepa.
Idemo u daljnju raspravu po klubovima zastupnika.
Na redu je klub Socijaldemokratske partije Hrvatske i poštovana zastupnica Melita Mulić.
MELITA MULIĆ:
Uvaženi predsjedniče Hrvatskog sabora, uvaženi potpredsjedniče hrvatske Vlade, kolegice i kolege.
Kad je u pitanju tema kao što je imigracija, odnosno azil ja bih se složila da je potreban multidisciplinarni holistički pristup, jer sama činjenica da ovo spada u resor unutarnjih poslova, a da zapravo su u ime klubova govorili samo oni koji se bave vanjskim poslovima mislim da govori, dovoljno govori o tome.
I kad gledamo same izmjene i dopune zakona, dakle ono što nas očekuje uključuju se i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, ali i neki drugi resori tako da je koordinacija nužna i ona jeste predviđa Emigracijskom strategijom koju je Hrvatski sabor usvojio. Ali zaista treba još prostora za osvješćivanje važnosti ove teme.
Ja sam mislila početi izlaganje sa odgovorom na pitanje kolegi Kolmanu koji je pitao da li smo mi u Republici Hrvatskoj spremni za azilante. Tehnički normativno jesmo. Da li smo kao stanje svijesti spremni za prihvat azilanata rekla bih da nismo i govorit ću samo o činjenicama, a to je da ako se sjetimo da smo nedavno imali izvješće o diskriminaciji gdje je provedena anketa o stanju i raspoloženju hrvatskih građana tako se i njih 60% izjasnilo da oni ne bi dali posao azilantima.
A sukladno ovom zakonu azilanti imaju pravo na rad. I ne samo da imaju pravo na rad imaju ga neovisno o tome da li već imaju radnu dozvolu. I ako se sjetimo nekih drugih slučajeva, dakle koji su se dogodili u Kutini gdje je smještajni centar, dakle gdje se recimo azilantima ne želi poslužiti kava. Ili ako se sjetimo otpora lokalne zajednice koji je bio kada se taj smještajni centar gradio onda zapravo znamo da je pred nama dug posao u vidu toga da otvaramo ljudske umove, odnosno da budemo puno manje uskogrudni. Mislim da je to pravi izraz, a koliko je zapravo stvarno azilanata u Republici Hrvatskoj.
Oslanjajući se na brojke i činjenice upravo prema evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova u 2010. godini azil je zatražilo 290. osoba, u 2011. 807, a u 2012. 1194. Pazite to je povećanje od 6%. Kada gledate ratu ili stopu onima kojima je odobren azil ili pak supsidijarna zaštita kao drugi oblik zaštite i njih je značajno manje, pa tako recimo u 2012. godini 21 azil je odobren, 14 je bilo osoba u Republici Hrvatskoj sa supsidijarnom zaštitom, a u 2013. 984 dakle do sada, do 1.11. podnesena zahtjeva. 9 odobrenih za azil, a 4 za supsidijarnu zaštitu.
Dakle, to su jako male brojke iako po svemu onome što kaže Ministarstvo unutarnjih poslova mi smo negdje u europskom prosjeku. Ono na što se odnosi ovaj sam zakon u smislu izmjena i dopuna ja bih rekla da on zaista poboljšava stvari iako se radi o usklađivanju sa direktivama i uredbama ili Europskog parlamenta ili Vijeća EU. Zašto se određene stvari poboljšavaju? Poboljšavaju se dakle prvenstveno u kontekstu toga da kod definiranja određenih društvenih skupina se više ne uzima u obzir samo spol već se uzima u obzir i rod, a druga stvar jeste vezano za područje obrazovanja. Ja ću podsjetiti da azilanti imaju pravo u Republici Hrvatskoj kao i hrvatski građani na osnovno, srednjoškolsko i visoko obrazovanje a ovim se predviđa da ukoliko pak dođu bez svojih dokumenata, dakle da u postupku priznavanja njihovih znanstveno-obrazovnih kvalifikacija preduvjet nije da posjeduju te dokumente već da se mora napraviti procjena i da im se mora omogućiti dakle da dobiju nostrifikaciju odnosno samim time i pravo na rad.
Ja bih voljela da smo mi zemlja u kojoj imamo zapravo i širu zdravstvenu zaštitu koja se daje azilantima jer se daje samo u hitnom medicinskom tretmanu i ukoliko imaju specifične zahtjeve. S obzirom na to da sam ja i u Odboru za migracije Vijeća Europe i da sam vidjela da i neke druge države članice sa puno višim standardima dakle daju kompletan i sistematski i svaki drugi pregled pa čak i onima koji su na ilegalnom boravku dakle mislim da bi se to trebalo osigurati i za ovako mali broj ljudi i da to zaista ne bi bilo veliko opterećenje za Državni proračun RH.
I kad je u pitanju pravo na obrazovanje jako je dobro da su oni svi u obvezi učiti hrvatski jezik jer mislim da ih se na taj način nakon 5 godina koliko imaju pravo na boravak u RH u ovom statusu da im povećamo mogućnost uključivanja i integracije u hrvatsko društvo.
I možda samo još jedna završna rečenica, dakle imigracija jeste top tema i u EU i u Vijeću Europe. Da, neka društva su se obogatila, ja bih se složila s time i mislim da i mi bez obzira i na broj nezaposlenih i bez obzira na sve moramo imati u vidu da smo mi jedna od najstarijih europskih nacija, da smo u prosjeku 43 godine stariji da i svako društvo u gospodarskom smislu ulazi u autarkiju ukoliko i ne uvozi druge proizvode i ne uvozi radnu snagu.
Dakle, zaista mislim da moramo poraditi na promjeni mentalnog sklopa i osigurati svim ovim ljudima jer u Hrvatskoj i u ovoj godini boravi 31 tisuća stranaca, a s obzirom na to da se radi o posebnoj kategoriji mislim da se svi skupa trebamo potruditi više.
Klub SDP-a će u svakom slučaju ovo podržati.
Hvala vam.
Melita Mulić
PREDSJEDNIK:
Hvala i vama poštovana kolegice.
Prelazimo na pojedinačnu raspravu zastupnika u trajanju od 10 minuta.
Slično kao i ostali kolege o toj temi, a uključio sam se u ovu raspravu iz razloga jer smatram da je tema više nego važna i da joj treba vrlo ozbiljno pristupiti.
Uglavnom ne svojom krivnjom zbog raznih političkih, gospodarskih, socijalnih i opće društvenih prilika brojni ljudi raznih zemalja svijeta traže utočište u zemljama u kojima nisu rođeni. Zbog potrage za sretnijim i boljim životom mnogi pojedinci odlučuju se na često i po život opasna putovanja i iseljavaju iz rodnih zemalja. Iskustva brojnih emigranata kroz povijest, a tako i današnjih većinom su traumatična.
Svaki se čovjek rađa s četiri prirodna prava, pravom na život, pravom na slobodu, pravom na sigurnost i pravom na sreću. Ta prava nitko nikome ne smije oduzeti. Države, uređene zajednice, a posebno države tzv. zapadne demokracije svojim su uređenjima i nastojanjima dužne ta prirodna prava čovjeka štititi i tako na primjer i u Hrvatskom ustavu stoji u članku 14. da svatko u RH ima prava i slobode neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom porijeklu, imovini, rođenju, naobrazbi ili drugim osobinama, a u članku 26. piše "svi su državljani RH i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koje imaju javne ovlasti".
I u članku 33. stoji našeg Ustava "strani državljanin i osobe bez državljanstva mogu dobiti utočište u RH osim ako su progonjeni za nepolitičke zločine i djelatnosti opterećene temeljnim načelima međunarodnog prava. Stranac koji se zakonito nalazi na teritoriju RH ne može biti protjeran i izručen drugoj državi osim kad se mora izvršiti odluka donesena u skladu s međunarodnim ugovorom i zakonom."
Suvremeni emigranti su utočišta i ogromnu nadu u bolji život tražili u najbogatijim zemljama svijeta. Pa je tako jedna od najpoželjnijih destinacija EU. Hrvatska je odnedavno sastavnica EU i samim tim se i ona svrstava u jednu od najpoželjnijih destinacija raznih emigranata, odnosno imigranata azilanata.
U prvim mjesecima hrvatskog članstva u EU i Hrvatska će vjerojatno biti tek poželjna destinacija za transfer imigranata prema bogatijim državama EU no vrlo skoro za koju godinu Hrvatska će postati poželjna zemlja prvo za rad ali s vremenom i zastranjivanje brojnih emigranata iz raznoraznih zemalja. Na to se moramo pripremiti, svi. Od centralnih vlasti do lokalne samouprave. Pametno bi bilo učiti na greškama onih zemalja koje su prošle ili prolaze loša iskustva zbog neadekvatno tretirane imigracijske politike i politike spram azilanata.
Prijedlogom Zakona o azilu usklađuje se hrvatsko zakonodavstvo sa zakonodavstvom EU što je važno. Zakon je bolji, zakon se dopunjuje u znatnom broju članaka ali baš tim izmjenama i dopunama zakon postaje kompletniji i tretira ukupnu problematiku sustavnije, jasnije i u skladu s politikom prema azilantima EU. Možda zbog količine izmjena je trebalo donijeti novi zakon u cijelosti.
Zemlje EU imaju dugu tradiciju imigracije, u nekim državama znatnih. Zbog nerazumijevanja domicilnih vlasti stanovništva te zbog straha i nesigurnosti imigranata mnoge se imigrantske zajednice getoiziraju. Svjedoci smo da su posebice u vremenima ekonomskih kriza, nesnošljivosti domicilnog stanovništva i imigranata velike a često i sami imigranti su nezadovoljni ukupno prvenstveno materijalnim položajem i oni izazivaju ogromne nerede s velikim materijalnim štetama, neki put i ljudskim žrtvama. Bilo bi naprosto pametno učiti iz takvih negativnih iskustava zemalja EU.
Kao što sam rekao uvjerenja sam da će u vrlo skoro vrijeme Hrvatska postati posebno privlačna zemlja za rad i stanovanje. Uvjerenja sam i da će razne industrije a posebno turistička i njoj komplementarne industrije biti naprosto prisiljene uvoziti brojniju radnu snagu. A i današnji mladi ljudi u svojoj suvremenosti neusporedivo lakše i s punim pouzdanjem mijenjaju mjesta za rad, boravišta, mijenjaju države i područja za ugodnije i ljepše življenje.
Ukoliko ne budemo dovoljno svjesni mogućnosti većeg priljeva stranaca u Hrvatsku može nam se desiti da na koncu imamo velike probleme i ksenofobijom i pobunama naseljenika što može rezultirati s javnim neradima, ukupno može nam se desiti da zbog nemara i nepripremljenosti svi budemo nezadovoljni i lokalno stanovništvo i useljenici. Cijelo društvo se može naći u problemima iz kojih se teško i mukotrpno izvlačiti.
Zato se raznim usavršavanjima, seminarima, savjetovanjima, brošurama, promidžbenim akcijama, razgovorima moramo svi a posebno lokalne vlati i lokalno stanovništvo obrazovati kako bi razumjeli potrebe imigranata, a imigrante obrazovati da razumiju domicilno stanovništvo, njihovu kulturu i običaje.
Hrvatska ima veliko iskustvo s emigracijama, ogromno je hrvatsko iseljeništvo. Zbog ekonomskih ili političkih prilika brojni su naši sugrađani emigrirali u potrazi za boljim životom. Nažalost u prošlosti uglavnom nismo imali tu vrstu autonomije i gospodarske snage da s pozitivnim mjerama smanjimo emigraciju naših sugrađana na minimum. Slično nam se prijeti i danas. I njihova iskustva bi nam mogla biti dragocjena u pripremama za moguće migracijske valove.
Hrvatski emigranti sigurno znaju odlično na koje su sve probleme i nerazumijevanja nailazili i nailaze u njihovim za život izabranim novim državama. Sigurno u nekim sredinama nisu u potpunosti prihvaćeni i osjećaju se kao stranci. Nažalost neki ljudi su stranci i u zemljama u kojima su rođeni, ali to je potpuno jedna druga tema.
Ljudi koji nisu rođeni u Hrvatskoj razni imigranti moraju biti dobrodošli u Hrvatsku, oni moraju biti prihvaćeni od nositelja javnih vlasti i od građana. Da bi se u potpunosti to ispunilo potrebne su sustavne pripreme te posebne politike.
S posebnom pažnjom i u skladu sa zakonom moraju biti tretirani tražitelji azila te politički azilanti. Jedino cjelovitim razumijevanjem, poštovanjem i međusobnim uvažavanjem stranaca i starosjedilaca jedino tako u blagodatima života u Hrvatskoj mogu uživati i svi domicilni stanovnici i doseljenici.
Ovim prijedlogom izmjena i dopuna Zakona o azilu Hrvatska dodatno uređuje svoje zakonodavstvo vezano uz problematiku ulaska boravka rada azilanata u Hrvatskoj.
Hrvatska je postala i granična zemlja EU s ogromnom kopnenom ali i morskom granicom pa se time njezin položaj mijenja, postaje složeniji, zahtjevniji kao što stoji u ocjeni stanja. Ovim se zakonom otklanja određeni nedostaci kako sadržajni tako i nomotehnički.
Smatram da na prvom mjestu treba biti čovjek, pojedinka i pojedinac i njegova odnosno njezina ljudska prava i slobode.
Brojni su primjeri gdje javne vlasti zbog administrativnih jasnoća i birokratskog pristupa i svojim građanima, a kamoli potencijalnim azilantima zagorčavaju život i dovode ih u stanje straha, nesigurnosti, nesreće i patnje.
Mi liberali smatramo da treba na svim razinama utjecati na to da se svi pa tako propisi i zakoni koji se tiču državljana stranaca, azilanata i imigracijskih politika primjenjuju u potpunosti i to uvijek na korist pojedinca odnosno pojedinke i protiv administrativno birokratskog iživljavanja i ksenofobna stigmatiziranja pripadnika drugih država, naroda i rasa.
Ovaj prijedlog zakona jedan od alata u tim nastojanjima i zato ću ga kao i klub HNS-a Liberalnih demokrata prihvatiti.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više