Obnavljanje znanja iz anatomije iz pakla Hude jame

Naš zajednički problem je titoizam, a ne Savudrijska vala

OS frontale (čeona kost), os occipitale (potiljačna kost), os temporale (slijepoočna kost), os parietale  (tjemena kost), maxilla, mandibula, foramen ovale, foramen rotundum… Idemo dalje: scapula, sternum, clavicula, humerus, radius, ulna, os cocsae, femur, tibia, fibula… Nekada davno stečena znanja iz anatomije, pisac ovih redaka je ovih dana obnavljao, vjerovali ili ne, u paklu Hude jame, koja je prvi put otvorena za širi krug posjetitelja.

U dugačkim redovima plastičnih kanti za kruh smještene su pronađene kosti; i živo zazidanih, i u duboka rudarska okna, žicom vezani, živo pobacani, oko 3000 ljudi, približno 2000 Hrvata, 700 Slovenaca i 300 Austrijanaca. Od lociranih, identificiranih i nikada kažnjenih 356 pripadnika KNOJ-a, 18 ih je još živih, i svi primaju mirovine veće od 1000 eura. Ovako piše i govori Roman Leljak, voditelj istraživačkog tima za istraživanje poslijeratnih jugokomunističkih zločina u Sloveniji, koja je najveća kosturnica Hrvata, kako reče Ljeljakov kolega, povjesničar dr.Turk, napominjući da oni zato imaju moralnu obavezu učiniti sve koliko mogu, i da je titoizam naš najveći zajednički problem, a ne Savudrijska vala. Tribina nije održana ispred ulaza Hude jame kako je najavljeno, nego, moguće i iz sigurnosnih razloga, u velikom podrumskom prostoru obližnjeg ugostiteljskog objekta.

Prof. dr. Josip Jurčević je ponovio, da je ova Huda jama samo jedna od više od 1700 jama, masovnih prikrivenih grobišta: Slovenija 600, RH 850, BIH 100, Srbija 200… Ove brojke su približne, i prije će biti uvećane nego umanjene. Zločin je bio, ne spontan, nego i ideološki i politički i organizacijski planiran. Vrhovni zapovjednik revolucionarnog komunističko zločinačkog režima je obnašao sve čelne funkcije i bio je zlatno tele jugoslavenskog komunističko zločinačkog sustava. Oslanjajući se na ovu znanstvenu potvrdu, znanstveni pečat prof.dr.Jurčevića, prof. dr. Zdravko Tomac je predložio, da predsjednik naše vlade uđe u Hudu jamu, i da u njoj jedno vrijeme meditira,  pa da onda rekne, je li J. B. Tito ono najbolje što je hrvatski narod imao, najavljujući istovremeno ispred HNES-a suđenje istome za veleizdaju i genocid nad hrvatskim narodom. Sve hrvatske stranke se trebaju izjasniti po pitanju promjene ustava i reći da ova RH nije nastala na antifašističkoj borbi. Uvjerljivo je naglasio Tomac. Publici su preneseni i pozdravi iz Zagreba od prof. dr. Šeparovića, prof. Debelića i akademika Pečarića iz HŽD-a, koje je bilo i suorganizator ove tribine. Dvorana je jedno vrijeme ostala bez struje, a na izlazu iz Slovenije, Kučanova policajka nas je, uz nekakav glumeći gestikulirajući ples, bespotrebno zadržala punih sat vremena.

Kažite nam brda Maribora, gdje su naša braća iz logora.

Maribore i tvoji borići, kažite nam gdje su nam mladići.

Maribore do Zidanog mosta, na tisuću samo jedan osta.

Kažu Tito ne bije Hrvate, a di su nam što nam se ne vrate.

Morat ćemo Sloveniju gazit, naše braće grobove ob'lazit.

Još u ljeto 1945. godine. Ovi tužni stihovi su izlazili iz dna narodne duše, a ovaj zadnji stih je bio i zadani zavjet, koga smo i mi prije par dana ispunjavali. Zavjet je, uz biskupa Milu Bogovića, obilazeći pakao Hude jame, ispunjavao i 92-godišnji Vinko Vice Ostojić, sretni provlačitelj kroz iglene uši Bleiburškog pakla, i dugogodišnji neslomljivi Tito robijaš.

Žarko Marić