Do godine 2060. Europa mora primiti 257 milijuna stranaca
Ovako Leonid Bershidsky u američkom Bloombergu podučava Europljane zašto moraju prihvatiti milijune izbjeglica iz Azije i Afrike: „Prema projekcijama Eurostata, do 2050. godine, čak će 28 posto stanovništva Europske unije dostići dob za umirovljenje – ili će se joj se vjerojatnije približiti, jer će jednostavno pitanje o dostupnosti radne snage sigurno je prisiliti da o tome razmišlja do tada. U Njemačkoj, Grčkoj, Portugalu, Slovačkoj i Španjolskoj udio potencijalnih umirovljenika će se približiti trećini stanovništva, te će se povećati sa sadašnje razine od 20 posto i niže.
Prema izvješću Europske komisije o starenju iz 2015., omjer ovisnosti onih koji imaju preko 65 godina u odnosu na ekonomski aktivnu dobnu skupinu od 15 do 64 godine, će se povećati na 50.1 posto, s 27,8 posto do 2060. To znači da će biti samo dva potencijalna radnika po umirovljeniku, dok ih je prethodno bilo gotovo četiri. Starenje stanovništva utječe na smanjenje europskog gospodarskog rasta za 0,2 posto godišnje, ali to još uvijek nije postalo velika kriza. To će se dogoditi kada rast mirovinskih sustava postane neodrživ, dugo nakon što sadašnji politički lideri napuste pozornicu. Kako bi održala stabilnim trenutni omjer starijih građana u odnosu na ukupan broj stanovnika Europi treba povećanje njenog mlađeg stanovništva za stotine milijuna svakog desetljeća, više od trenutne stope promjene.
Ne postoji način da se organski poveća rast stanovništva EU-a, kako bi se dobilo dodatnih 42 milijuna ljudi do 2020. godine, a kamoli 257 milijuna do 2060. Ne možete prisiliti ljude da naprave više beba. Povećana imigracija je, dakle, jedini spas Europe od fiskalne katastrofe koja se približava. Europa treba tog sirijskog dječaka, upravo onako kao što su joj potrebni, i treba ih poštovati, svi oni koji se ukrcaju u napuknuti čamac prema Lampeduzi, ili zahrđali kombi prema Berlinu, Lisabonu ili Madridu. To su skoro isključivo mladi ljudi, ponekad djeca bez pratnje, koji će, ako budu integrirani, platiti – i brinuti se za – europske umirovljenike.
Stope ekonomske aktivnosti su ponekad niže među europskim useljenicima nego među lokalno rođenim stanovništvom. Na primjer, u Francuskoj, od 78 posto lokalno rođenog stanovništva koje je radno sposobno samo 68,7 posto stanovnika rođenih izvan EU-a ima posao ili su samozaposleni. Stope aktivnosti ovise o mnogo faktora, u rasponu od poteškoća učenja lokalnog jezika, do restriktivnosti propisa o radu i ksenofobije poslodavaca. U Italiji 72 posto imigranata koji nisu iz EU-a i samo 67,1 posto lokalno rođenog stanovništva zarađuje novac. Za Europu u cjelini, svi ti utjecaji, čak i stopa aktivnosti su gotovo isti za one rođene lokalno i za imigrante koji nisu iz EU-a, te iznose 76,6 posto i 73,5 posto.
Ljudi koji imaju poticaj i oni koji su pamet stekli na ulici, a putuju po svijetu, s malo novca i malom djecom na rukama, zgrabit će svaku priliku koja im se pruži, kako bi poboljšali svoju sudbinu. Zemlje koje zaostaju u produktivnosti trebaju pozdraviti povećanu konkurenciju na svojim tržištima rada, čak i ako to čini lokalno stanovništvo nezadovoljnim. Protuimigrantski stav je posebno snažan u zemljama istočne Europe. Istovremeno, neke od njih su u najvećoj opasnosti od starenja. U Slovačkoj je omjer starijeg stanovništva u odnosu na ukupno stanovništvo, na primjer, sada samo 13,9 posto, jedan je od najnižih u EU-u. Predviđa se da će porasti na 31 posto do 2050. Mađarski socijalni sustav će se također morati boriti kako bi se prilagodio, jer se udio umirovljenika u sveukupnom stanovništvu s 17,9 posto popeo na 27,5 posto. U tim zemljama, u kojima je do sada bilo vrlo malo imigracije, iracionalna ksenofobija pomaže neodgovornim političarima da steknu veću popularnost. Djeca današnjih birača, međutim, vjerojatno će se suočiti s većim porezima i smanjenom mirovinom, ako te zemlje uspiju zadržati imigrante izvan njih.
Sve dok se Europa ne dogovori o zajedničkom pristupu za rješavanje povećanog priljeva imigranata, zemlje s najpametnijim vladama, Njemačka posebno, pokupit će većinu došljaka, te će se tako bolje osigurati od budućih problema. Užasna slika trogodišnjeg Aylana Kurdija na toj turskoj plaži bi mogla pomoći da se promijeni javno mnijenje. Više od 170.000 britanskih građana je nedavno potpisalo online peticiju da njihova vlada prihvati više imigranata, što je dovoljno za nametanje parlamentarne rasprave. Više od 15.000 Islanđana je potpisalo pismo pozivajući vladu da šire otvori vrata, jer su "izbjeglice naši budući supružnici, najbolji prijatelji, ili srodne duše, bubnjari za bend naše djece, naš sljedeći kolega, Miss Island 2022., stolar koji je napokon dovršio našu kupaonicu, kuhar u menzi, vatrogasac, računali genija ili televizijski voditelj." Njemački i mađarski volonteri su donijeli igračke sirijskoj djeci i prikazivali im crtiće. Ti ljudi možda neće shvatiti da njihovo suosjećanje ima priličan gospodarski smisao, ali ima. Ksenofobija ne.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više