Međunarodni dani i nenarodna stvarnost

Nastavlja se skrivanje masovnih grobnica

Svi su važni svjetski i međunarodni dani u Bosni i Herecgovini isti kao i svaki drugi obični dani u tjednu. Čini se stoga da Bosnu i Hercegovinu ne može više ništa zaustaviti u njenom nestajanju, koje je sve brže i brže kako koji međunarodni dan prođe u tom društvu i tim prostorima. Težina i važnost tih dana, što se obilježavaju u svijetu kako bi ga učinili boljim, sigurnijim, pravednijim i jednako podnošljivim svakom pojedincu ove nemirne kugle zemaljske, nije tako ni težak, ni važan u Bosni i Hercegovini jer ta zemlja ima svoj hod, ne u budućnost, već u prošlost. Prošlost nemira, ratova, mržnje, progona, etničkih i vjerskih čišćenja, kao i prošlost okupatora u koju je vode njena dva brojnija, srpski i bošnjački, narod.

Kao što ti Međunarodni dani u Bosni i Hercegovini nisu važni, jer im se od odgovornih pridaje neka selektivna, težina i važnost, političari ih zato i ne priznaju zajedničkim, napose ne priznaju njihove međunarodne poruke i značenja, zbog kojih su i utemeljeni od Ujedinjenih naroda. I stoga, zbog te nacionalno-vjerske selektivnosti koja im se u Bosni i Hercegovini pridaje, a osnažuje se brojem pojedinog naroda, ti dani i ne prave neke pozitivne promjene u nestajućoj zemlji Bosni i Hercegovini. Moglo bi se stoga reći, niti ti Međunarodni dani nešto znače za Bosnu i Hercegovinu, niti Bosna i Hercegovina nešto znači njima. To su dva svijeta nebesko zemaljskih razlika, koji se ne poznaju i prolaze jedni kraj drugih, čak i bez onog kurtoaznog međusobnog pozdrava. O međusobnom upoznavanju tih svjetova kroz susrete nema ni govora. Bosna i Hercegovina je za važne Međunarodne dane, koji svojim porukama i značenjima pozitivno mijenjaju suvremeni svijet, zbog toga i jesu utemeljeni, nepristupačna i zatvorila im vrata, svojom negativističkom suvremenosti, koja više i nije teret sama sebi, već i cijelom slobodnom i demokratskom svijetu.

Bosna i Hercegovina ima svoj život u zatvorenosti od svijeta, zatvorenosti koja je jedino otvorena osmanlijskoj prošlosti, koju Bošnjaci zazivaju i na Dan sjećanja na nestale osobe. Zatvaraju je mržnjom, netolerancijom, nesnošljivošću i predrasudama prema drugom i drugačijem. Gotovo međutim da i ne čudi takvo, za beha narode nesnošljivo stanje, budući da se na tako malom zemljopisnom prostoru sudaraju tako veli nacionalne, civilizacijske i vjerske silnice. Zbližavanje i približavanje tako snažno različitih silnica nemoguće je čak i u svakom pogledu naprednijim društvima, negoli je politički tako trusno i ekonomski siromašno bosanskohercegovačko.

I zato ti važni Međunarodni dani različito se i tumače u dimenzijama razlika beha naroda u toj zemlji. Tri beha naroda, tri nacije, tri kulture, tri vjere, tri prošlosti, tri sadašnjosti, tri budućnosti, tri Bosne i Hercegovine i naravno tri Međunarodna dana jednog te istog značenja i poruke. Ako se govori, a govori se stalno o beha šarolikosti, koja se pokušava bošnjačkim unitarizmom i centralizmom izbrisati i koju političko i vjersko vodstvo tog naroda čak i ne priznaje, onda i ne čudi šaroliko obilježavanje Međunarodnog dana nestalih osoba u Bosni i Hercegovini. Vidjela se ta šarolikost obilježavanja i ovog 30. kolovoza 2015. kada su Bošnjaci obilježavali na svoj način tražeći samo svoje nestale, Srbi svoje i Hrvati svoje. To šarenilo, te razlike, baš u svemu i po svemu, pa i pristupu nestalim osobama, dakako da ne gradi samo još uvijek malo šarena Bosna već to gradi i to šarenilo obilježavanja istog svjetskog dana povećava i međunarodna zajednica koja protektira Bosnom i Hercegovinom na Bildt-Petritsch-Ashdownovom dekretskom načinu.

Međunarodni dan nestalih osoba, 30. kolovoz proglašen od Ujedinjenih naroda u Bosni i Hercegovini je obilježen 2015. na bosanskohercegovački način. Vrlo različito kao što je i Bosna i Hercegovina sastavljena od velikih razlika, koje čak ni Bildt-Petritsch-Ashdownova diktatura ne može da ujedini i zbliži. Svaki beha narod na svoj je način obilježio taj Međunarodni dan i tražio svoje najmilije nestale i poubijane u građansko-vjerskom prisustvom stranih islamskih terorista i svjetskih globalnom sukobu za teritorij.

Kao što se i snaga demokracije mjeri pravima i slobodama  malobrojnijeg naroda u beha slučaju je taj malobrojniji hrvatski narod suveren i konstitutivan, tako isto se i važnost Međunarodnih dana u slojevitoj Bosni i Hercegovini mora mjeriti pozitivnim učincima koji oni donose tom malobrojnijem, hrvatskom, narodu. Nije dovoljno samo na papir napisati za neki narod da je suveren i konstitutivan, potrebno je tu njegovu suvrenost i konstituvnost, njihova prava i slobode pokazati u praksi. No, očito je da hrvatskom narodu u ova dva desetljeća daytonske tvorevine, troglave Bosne i Hercegovine, ti Međunarodni dani nisu donijeli ništa pozitivno. Bilo je stoga ludo očekivati da će im i ovogodišnji Međunarodni dan nestalih osoba osvijetliti putove do masovnih grobnica, koje isilovski krije bošnjačka strana u Federaciji i srpska u genocidnoj Republici srpskoj. A nalogodavci i počinitelji tih genocidnih zločina nad najmalobrojnijim, suverenim i konstitutivnim hrvatskim narodom se znaju.

Znaju se na ovaj 30. kolovoz 2015. Međunarodni dan nestalih osoba, koje roditelji, braća, sestre i supruge, hrvatskih žrtava, traže po Maljinama, Zenici, Trusini, Fojnici, Bugojnu… muslimanske ubojice tih nedužnih ljudi, civila i zarobljenih hrvatskih branitelja. Nalogodavci kao islamski heroji slobodno šetaju po tim masovnim grobnicama hrvatskih žrtava. Za te nestale Hrvate, za njihove masovne grobnice, znaju i Bakir Izetbegović i ratni zločinac Dževad Mlaćo, Sefer Halilović, muslimanski mozgovi konclogora za Hrvate u Gluhoj Bukovici Haris Silajdžić, Ejup Ganić. Jednako tako za te masovne grobnice Hrvata iz sela Maljine, među kojima je bilo i od rođenja bolesnih dječaka, zna i novinarka „Oslobođenja“, koja je sa tih prostora, Vildana Selimbegović, koja je pratila svoje vojnike i mudžahedine u ubijanju i progonu Hrvata u Srednjoj Bosni te pisanjem ih ohrabrivala i poticala na zločine.

Proći će, na žalost, još puno 30-ih kolovoza i njegovih sjećanja na nestale osobe, a da se ne će otkriti masovne grobnice hrvatskih žrtava u Maljinama, Bugojnu i diljem beha prostora kroz koje je prošla isilovska Armija BiH. Za bošnjačku stranu žrtve rata, nestale osobe, su samo one njihove muslimanske. Zar je onda to politika zbližavanja beha razlika. Zasigurno ne. To je politika dijeljenja i razdvajanja iz koje se vidi kakav i koji je bošnjački cilj s Bosnom i Hercegovinom i u Bosni i Hercegovini. Nije li onda daleko bolje ovakve Međunarodne dane u Bosni i Hercegovini proglasiti nacionalno-vjerskim danima sjećanja na nestale Bošnjake, Srbe i Hrvate. Zasigurno da jest, jer tako se i obilježavaju u toj podijeljenoj zemlji. Zapravo tako su ga proglasile dvije brojnije nacionalne i vjerske beha strane, bošnjačka i srpska, budući da ga tako i obilježavaju. I kad je sve u Bosni i Hercegovini podijeljeno, a podijeljeno je, zašto ne bi i taj dan, te svi drugi Svjetski i Međunarodni dani, koje slobodni i demokratski svijet obilježava, bili podijeljeni. Sve dok bošnjačka strana ne otkrije masovne grobnice Hrvata, koje je poubijala njihova zločinačka Armija, Međunarodni dan nestalih osoba nema razloga da se ikako obilježava kao zajednički dan nestalih. Time bošnjačka strana nema  razloga, ali ni prava, da govori o održivosti cjelovite, multikulturalne, multinacionalne i multireligijske Bosne i Hercegovine.

Zbog toga se hrvatski narod, koji je prepolovljen, u srpskoj a zatim i muslimanskoj agresiji, tajno dogovorene u Beogradu, ne će sijećati ni ovog 30. kolovoza 2015. kao što se ne sjeća ni toliko prošlih. Čuvari čistoće islamsko-deklaracijske Alijine zeleno-transverzalne Bosne i Hercegovine, Međunarodni dan nestalih osoba uspješno čiste od svih njegovih univerzalnih vrijednosti i poruka kao što su etnički i vjerski očistili i čiste. Bosnu i Hercegovinu od Hrvata katolika. Sve dok se ne otkriju masovne grobnice, svih beha žrtava, za rat u Bosni i Hercegovini se ne može reći da je prestao. Skrivanje masovnih grobnica, ubijanje je njihovih preživjelih i najmilijih koji ih traže.

Vinko Đotlo