Čarobna kutija

Zlatno tele

 

 

Znate o čem se radi? Ta kako ne bi znali,

To je ona kutija gdje živi zlatno tele.

Njeguju ga brižno i veliki i mali,

Kontinenti – ljudi crni, žuti i bijeli…

Ta čarobna kutija izum ljudskoga roda

Svemoćno božanstvo generacije mlade,

To zlatno tele što s vragom ko tat hoda,

Podmuklo sije grijehe, anđelim' duše krade.

 

Svatko ga rado prima, živjet mu vijekom lijepo,

Zna li itko brojku podanika mu 'krdu'?

Klanja mu se smjerno to čovječanstvo slijepo

Ko nekad Izraelci na svetom Sinaj brdu.

 

''Dođite'' viče tele ''kojima utjeh treba,

U mojemu carstu budućnost vam je sretna.

Takvo uživanje ne ćete dobit s Neba,

Hrapav je put do raja, a moj je staza cvjetna.''

 

O blažena doba kad gorila je svijeća

Kad čarobnoj kutiji nije se znalo traga.

Kad nam sijelo i priče bijahu tiha sreća,

Kad nad kolijevkom brujila bakina pjesma draga.

 

Tako je hladno danas, topline sve je manje,

Umire svetost doma, razgovor davni gasne.

Na djedova život ostalo spominjanje –

U mislim' uvenule molitve stare, krasne.

 

I sve je veće 'krdo' oko zlatnog teleta,

A sve se više čuje plač Nazarećanina:

''Ukloni Oče srdžbu od zabasalog svijeta,

Ostati će nam prazna nebeska domovina.''

 

Marija Dubravac, Brisbane