Povijest svijeta, povijest je ograda
Zapeo Zoran Milanović u mađarsku žicu. Upleo se u nju k'o pile u kučine. Doista pileća, čak ni kokošja, kamo li Kukuriku koalicija. Možda bi se mađarskoj žici moglo nešto i prigovoriti, ali ponajprije sa stajališta teorije tzv. „otvorenog društva“ – u biti filozofije novoga totalitarizma „s ljudskim licem“. Inače ništa. Uostalom već se javio i George Soros s napadom na Viktora Orbána; kao posvađat će Europu. Ne će programirana seoba naroda, već Orbán.
Mađari, kad ne mogu drugačije, ilegalne prijelaze svoje granice, koja je ujedno i eunijska, brane fizičkom preprekom, pri čemu su barem za sada čak i za ilegalne bez dokumenata, putovnica, viza… prijelaznike… ostavili otvorene legalne granične prijelaze. Tako i samo tako funkcioniraju još uvijek države, ma kolika famozna suverenost njihova trenutačno, u ovoj fazi napada globalizacije i „otvorenog društva“ bila. Još tako funkcioniraju. Osim Grčke, koja se očito osvećuje Njemačkoj i EU-u; jednostavnije traži novce. Gdje je onda zasad problem na mađarskoj granici? Nema ga, nastat će za pileću koaliciju, prvenstveno takvoga premijera i ministra policije, kad Mađari „zamandale“ i ta vrata. Ili nakon što se vrata počnu zatvarati u Njemačkoj, nakon što su zatvorena u Francuskoj (između Francuske i Velike Britanije), što bi se moglo dogoditi čim Angela Merkel dobije Nobelovu nagradu za mir. Ustvari ne za njih već za Hrvatsku.
No ovo je kratka priča o žici iz sadašnjosti, ali naš premijer se na nju osvrnuo povijesno, slučajno, paradoksalno i neznalački. Pojma nema o tomu kako se svjetska, dakako i europska povijest može promatrati i kao povijest „žice“, ograda, zidova i utvrda, opkopa. Ne znam je li do njega dopro glas kako je iz svemira najvidljivija i najimponzantnija ljudska građevina – „žica“ – fantastični Kineski zid. Zna li kako je druga „žica“ po duljini, zid izgrađen u istu svrhu, onaj naš – stonski. Ako je „markirao“ satove povijesti, sve do diplomiranja na faksu (i ja bih markirao glavom bez obzira od profesora „marke“ Kregara, Rimca i sl.) zahvaljući vezama u mrskoj hadezeovskoj vlasti „ophodio“ je u Europu i tamo tratio vrijeme, pa i putujući uokolo. Zar nije uspio u svakom imalo većem gradu – od Britanije do Armenije što je proputovao za hrvatske i EU novce, uočiti „žicu“, zid, utvrdu. A nigdje Viktora Orbána. Maginotova „žica“, „željezna zavjesa“, Berlinski zid, žica između DDR-a i Zapadne Njemačke… Pojednostavljeno „žica“ po „žica“, utvrda po utvrdica, zid, opkop… srednjovjekovna je i današnja Europica. Naslonjena na onu grčku i rimsku – eto i na utvrđeni „limes“. „Homo“ iz okolice Krapine, Hajdašev davni zemljak, našao je gotovu ogradu, spilju, pa još s batinom uokolo mlatio. Zatim ograda oko kuće, plot, pleter, pa kaubojska žica u preriji – i današnja između SAD-a i Meksika, zidovi u Izraelu…
Hrvatski krajevi u povijesti? O čemu priča Milanović, pa sa „žicom“, znanom kao Vojna krajina, kordonom i danas problema. Zadnja tvrđava, ona brodska, izgrađena je i početkom XVIII. stoljeća. Ne bih više trošio riječi na „filozofiju povijesti“ i „žicologiju“ našega predsjednika Vlade, a nikakvog državnika iako mu je sve u rukama. Jer eto „Kolinda“ je nitko i ništa, po njegovim riječima odlučivat će cijele ove godine skoro ni o čemu, tek o tom datumu izbora kojega su Oni, On i „Čarli Braun“ ionako manje-više odredili. Njezin je izbor: pojednostavljeno, danas ili sutra, a Njemu odgovara i danas i sutra. Jerbo je „car i kralj“ koji odlučuje o svemu. Dao narod. Sigurno je kako je „car i kralj“ i graditelj totalitarne medijske žice koja u bitnome delegitimira buduće izbore, čini ih krajnje nepoštenim. Ta unutarnja „žica“ je pravi problem pa ćemo joj se vratiti, ako nas kakav „žicolog“ ne stavi u pravu žicu.