Ovaj porez je nazvan „Robin Hood“ porez (a taj pojam preferiraju akoliti čelnika stranke britanskih laburista Jeremya Corbyna), kao i porez Tobin, prema ekonomistu s Yalea Jamesu Tobinu, koji ga je popularizirao. Bez obzira na naziv, porez na financijske transakcije koji je prvi predložio John Maynard Keynes 1936., uskoro će postati stvarnost u 11 europskih zemalja. Njegova prividna svrha je povećati prihode i smanjiti rizik od financijskih tržišta. Na žalost, dokaz koji daje naslutiti da će on postići te ciljeve je previše spekulativan.
Cilj prijedloga, o kojem će europski ministri financija vjerojatno neformalno raspravljati ovog tjedna u Bruxellesu, nije prvenstveno povećati prihode. I pristaše i kritičari se slažu da će se neto prihod povećati, jer će prihod biti više nego kompenziran padom bruto domaćeg proizvoda, što će smanjiti sveukupni porezni prihod. Pokušaj Švedske da uvede porez na transakcije tijekom1980-ih, na primjer, vrlo je malo povećao prihod, te je rezultirao time da se više od polovice švedskog trgovanja dionicama preselilo u Veliku Britaniju. Također će više koštati uvođenje ovog poreza u manjim zemljama, nego što će se prihoda ostvariti, što je izazvalo gorljive rasprave o tome kako kompenzirati onim zemljama koje će izgubiti. Premda mogućnost da se izgubi novac nije odlučujući faktor, vjerojatnost da se troškovi uvođenja ovog poreza prebace na potrošače trebala bi to biti.
Međunarodni monetarni fond je naveo u svom izvješću 2010.: „Iskrivljavanje poslovnih odluka smanjuje ukupan prihod… A porez koji se obračunava na transakcije u jednoj fazi "opterećuje" cijene u svim narednim fazama proizvodnje.“ Ideja da će porez stabilizirati tržišta ili pomoći da se izbjegne još jedan financijski slom zvuči privlačno, ali nije održiva. Porez ne bi imao puno učinka na hipotekarne obveznice ili složene financijske derivate, kojima se rijetko trguje, a koji su u velikoj mjeri odgovorni za pogoršavanje kreditne krize. Umjesto toga, on bi se uglavnom primjenjivao na valute, dionice i opcije, s kojima se aktivnije trguje.
Međutim, veći problem s porezom je njegova nesposobnost da razlikuje između onoga što Tobin naziva "stabilizirajućim transakcijama fundamentalista" i "destabilizirajućim transakcijama špekulanata." Čak i da ove transakcije to mogu učiniti, i dalje ostaje istina – kao što je MMF također ističe – da treba neophodno postojati neka količina spekulacije kako bi tržište bilo zdravo. I nitko, a najmanje regulatori, ne može odrediti koja je to količina. Ako porez na financijske transakcije obeshrabruje trgovinu i smanjuje likvidnost, on može čak uzrokovati nestabilnost tržišta. Prvi zadatak regulatora je ne činiti nikakvu štetu. Ovaj porez bi mogao nanijeti velike štete i investitorima i širem gospodarstvu, a njegova korisnost nije dokazana.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više