GOMOLAVA – Izuzetan nalaz velike peći (5)

Skordisci na Gomolavi grade svoje utvrđeno naselje i odolijevaju Rimljanima sve do kraja I. stoljeća prije Krista

Kraj perioda osvajačkih ratova Rima (sa pa dom Kartagine 146. god. prije Krista) čini da ovaj imperij postaje jedina sila u tada poznatom svijetu, odnosno prostoru Europe, Azije i Afrike. Ali u isto vrijeme počinju unutar imperija građanski ratovi, a stalno traju borbe sa barbarskim plemenima u njenim pograničnim oblastima. Jedna takva oblast je i širi prostor Gomolave, na kojoj se tada zatiče, kako je već rečeno, keltsko pleme Skordisci, posle poraza i povlačenja u borbama sa Rimljanima oko Makedonije i Grčke. Skordisci na Gomolavi grade svoje utvrđeno naselje (opidum) i odolijevaju Rimljanima sve do kraja I. stoljeća pre Krista. Međutim, a i to je rečeno, Rimljani ovdje nikada nisu imali svoje naselje, ali je njihovo prisustvo očito i njihov utjecaj na civilizaciju Skordiska je ogroman i znatno prije nego su ovi zvanično izgubili samostalnost. No, važno je istaći da tu svoju samostalnost Skordisci nisu izgubili na nasilan način, o čemu svedoči činjenica da zemljani bedem na Gomolavi nije srušen u to vrijeme, i da su se Skordisci vremenom od ljutih neprijatelja Rima pretvorili u njihove saveznike u borbama sa drugim barbarima, a postepeno su se i romanizirali. S druge strane, dugo su zadržali svoju keltsku tradiciju tako da je naselje na Gomolavi ustvari mješavina ove dvije civilizacije, s jakim obostranim utjecajem.

Prvi predmeti rimske kulture (Gomolava VII) pronađeni na Gomolavi  pripadaju ranocarskoj keramici i mogu se razumjeti kao prisustvo rimskih vojnih jedinica koje kontroliraju ovo utvrđeno naselje. Italsko podrijetlo ovih predmeta dokazuje kvalitetu keramike, s pečatima radionica u kojima je proizvedena. Keramika je izrađena od fino prečišćene gline sa glazurom blještavo crvenog sjaja (terra sigillata) ili, znatno rjeđe, crnog sjaja (terra nigra – slika 13). Izrađena je od aretinskih (grad Arretium u srednjoj Italiji) majstora u prvim desetljećima I. stoljeća poslije Krista, u vrijeme imperatora Tiberiusa (14. – 37. god.). U kasnijem periodu i Gomolava proizvodi keramiku slične kvalitete što pokazuje izuzetan nalaz velike keramičarske peći na ovom lokalitetu (slika 14). Za ovaj period je značajno da je počela i upotreba raznih oblika posuda od stakla, kao i nakita i drugih ukrasnih predmeta od ovog materijala.

Metalne fibule (ukrasne kopče) iz rimskog perioda pronađene na Gomolavi također pripadaju poznatim ranorimskim tipovima ove vrste nakita, ali posebnu pažnju privlači druga vrsta ukrasnih ili kozmetičkih metalnih predmeta. To su olovni okviri malih okruglih ogledala. Primjerci ovakvih ogledala odgovaraju takvim predmetima iz rimskih provincija Mezije i Dacije u kasnijem periodu. Na samoj Gomolavi nisu otkriveni ostaci prerade olova, ali nalazi radionice u kojoj je vršeno lijevanje metalnih predmeta, ne isključuju da su olovni okviri za mala ogledala autentični proizvod sa Gomolave, iako je veća vjerojatnost da su izrađeni u obližnjem Sirmiumu (današnja Sremska Mitrovica).

U građevinskom smislu za Gomolavu u tom periodu karakteristično je dugotrajno prožimanje gradnje objekata po ranijem načinu i materijalu (glina u pleteru), mješovitim materijalima (kombinacija starog sistema i novih građevinskih materijala) i novim materijalima koje je donijela rimska civilizacija, kao što su opeka, kamen, ožbukani zidovi, drvena krovna konstrukcija, tegula (krovna opeka, crijep) i dr. Ovo šarenilo, posebno posle širenja naselja van same Gomolave, traje sve do IV. stoljeća, kada u ovom  prostoru zamire intenzivan život. Građevinski ostaci na Gomolavi u rimskom peridu su oskudni i nijedan objekt nije identificiran u cjelini.

Interesantan je rimski bunar pravokutnog oblika čije su stranice od debelih drvenih impregniranih tesanika (kao pragovi za željezničku prugu). Na Gomolavi, kao i njenoj okolini, pronađeno je više grobica iz rimskog perioda, sa rasponom pokapanja od I. stoljeća prije Krista pa sve do IV stoljeća poslije Krista. Većina grobova nije zidana ali se sada već dosta često pojavljuju  grobovi zidani od opeke sa krovom na dvije vode. Kosturi su u opruženom položaju, s rukama položenim preko karlice, orjentirani, s manjim odklonima,  u pravcu istok – zapad. U nekim grobnicama, osim skeleta, nije pronađeno ništa, ali većina grobova ima priloge. To su u skoro svim slučajevima keramičke posude, zatim brončane pređice, alke i kopče iz pojasnog dijela odjeće te željezni noževi, bodeži i sl., pa nakit (prstenje, narukvice, perle, ogrlice i dr.) i veliki broj primjeraka novca iz tog perioda. Karakteristični su i ostaci čavala, klinova i drugih metalnih veza za drvo, a što je znak da su pokojnici bili pokapani u drvenim sanducima.

Sasvim slučajno, pri izvođenju građevinskih radova u samom mjestu, ispred kuće br. 62 u „Švapskom šoru“ u Hrtkovcima pronađen je grob u kojem su uz skelet bile i dvije zdjele, a onda su, sistematskim pretraživanjem, nađene četiri zidane grobnice u dvorištu kuće br. 86 i grob sa prilozima u dvorištu kuće br. 72 u istoj ulici. Ovo je dokaz o širenju naselja sa Gomolave u njenu okolicu. Iz te okolice posebno je značajan grob sa ženskim skeletom  pronađen u blizini Vranje, sa velikim brojem priloga, fibula, narukvica, perli, ogrlica te toaletnim priborom, staklenim i keramičkim posudama i dva rimska novčića. Zanimljivo je i to da su iz tog vremena na Gomolavi nađeni prvi medicinski instrumenti, uglavnom kao brončane igle, s ili bez drški, raznih oblika i s raznim završecima.

Gomolava je neobično bogato nalazište svih vrsta novca iz rimskog perioda. Najstarije su dve barbarske drahme i jedna drahma grada Apolonie iz I stoljeća prije Krista (slika 15a), a najmlađi je rimski novac iz perioda vladavine imperatora Valentinianusa (364. – 375. god.) i Valensa (364. – 378. god.) (slike 15b i 15c). Svoj ekonomski i društveni procvat i zenit Gomolava doživljava u II stoljeću. Samo uzbrežje Gomolave postaje tjesno i naselje se širi po zapadnom dijelu današnjih Hrtkovaca, prvo duž Vranje, a onda i na druge prostore. Ali nevjerojatnim jačanjem Sirmija u njenoj neposrednoj blizini, u kojem je jedno vrijeme čak prestolovao i rimski car (Galerius (293. – 311. god.), Gomolava polako gubi svoj značaj, da bi u IV stoljeću naselje na njoj nestalo. Na vratima rimske imperije su Vizigoti, pa Huni (kasnije na ove prostore dolaze i Slaveni). Zapadno rimsko carstvo propada 476. god., a Gomolava ulazi u maglu srednjeg vijeka.

O tome, kao i o nekim općim stvarima u vezi naše Gomolave, pisat ću u posljednjem nastavku feljtona.

Literatura:

– J. Petrović: ''Gomolava, arheološko nalazište'', Novi Sad, 1984. god.,

– V. Dautova-Ruševljan i O. Brukner:''Gomolava, rimski period'', Novi Sad, 1992. god.

– privatni zapisi Paskala (Paške) Cakića, Hrtkovci, u periodu 1930.-1980. god.

(Svršetak u sljedećem broju)

Branimir Miroslav Cakić, dipl. ing. arch.