Sedamnaesta knjiga Mediterana

Predstavljanje monografije o šibenskom samostanu

U nedjelju, 20. rujna 2015. u  Zavodu za znanstveni i umjetnički rad HAZU-a u Splitu (Palača Milesi) pod visokim pokroviteljstvom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti iz Zagreba, akademik Nenad Cambi otvorio je dvadeset i sedmu po redu Knjigu Mediterana. Organizatori međunarodnog znanstvenog skupa: Književni krug  Split, Zavod za znanstveni i umjetnički rad HAZU, Split i Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu i Zagrebu pobrinuli su se da i ovogodišnji program obiluje brojnim predavanjima domaćih i međunarodnih znanstvenika, predstavljanjima knjiga kao i filmskim projekcijama. U sklopu ovogodišnje manifestacije održana su tri znanstvena skupa: Čakavština: Čakavski idiomi i hrvatski jezični identitet, Knjiga i društvo: dijalog o intelektualnoj povijesti Hrvatske i komparativna povijest hrvatske književnosti Fantastika: problem zbilje.

U sklopu programa godišnje kulturne manifestacije „Knjiga Mediterana“ grad Šibenik bio je zastupljen po predstavljanju knjige fra Nikole Mate Roščića: Samostan i crkva sv. Frane u Šibeniku. Monografiju su predstavili Vilijam Lakić, ravnatelj Gradske knjižnice u Šibeniku, prof. dr. Joško Belamarić te autor fra Nikola Mate Roščić. Ravnatelj šibenske knjižnice Vilijam Lakić, istaknuo je dugogodišnju suradnju knjižnice i samostana, što je i bio jedan od razloga zašto se knjižnica pojavila u ulozi sunakladnika. „Drugi razlog je bio sam Fra Mate Rošić kojeg sam kroz osam godina,koliko je boravio u samostanu, vrlo dobro upoznao i surađivao na nekim projektima. Suradnja knjižnice i samostana je započela 1991. godine kada je bilo bitno spasiti važnu književnu građu, a ona u samostanu je jedna od najvažnijih u Hrvatskoj i Europi. Fra Nikola Roščić uhvatio je u ovoj monografiji samostan u cjelini usprkos tome što on sam kaže da je knjiga dosta fragmentirana. Slikovni materijal dodatno daje na težini i čini monografiju luksuznim i raskošnim štivom koje je zaslužilo pažnju najšire čitalačke publike- kazao je Viliam Lakić.

„Osobno sam se zaljubio u zidine i sve što oni čuvaju, skrivaju i posjeduju, ali ova monografija nije moja zadnje riječ nego poticaj za dalje. Iako je vrlo detaljna i iscrpna, ona donosi tek ulomke stvarne cjeline. Tekstove koje sadrži marljivo sam sakupljao i obrađivao, a svih 245 ilustracija koliko knjiga sadrži sam sam odabrao. Neke od njih pojavljuju se po prvi puta u javnosti – rekao je fra Nikola Mate Roščić.

U monografiji je opširno opisan početak franjevačkog života u Šibeniku, od njihovog života u, kako je kazao Belamarić, ruševnim crkvicama, do uzdizanja u jedan od najorganiziranijih crkvenih redova. Knjiga donosi i detaljan opis Šibenske molitve, jednog od prvih poznatih hrvatskih latiničkih jezičnih i književnih spomenika, ali i mnogih drugih vrijednih predmeta koji su dio zbirke samostana sv. Frane. „To je pravi biografski leksikon koji svjedoči ne samo o vještini pisanja fra Nikole nego i o njegovoj ljubavi prema franjevačkom samostanu. Prostor i vrijeme u knjizi tvore jedan kontinuum kroz koji se vidi živi puls samostana i crkve sv. Frane u Šibeniku“, kazao je Belamarić.

Crkva sv. Frane podignuta je u drugoj polovici XIV. stoljeća na krajnjem jugoistočnom dijelu povijesne gradske jezgre. Crkva predstavlja prostranu jednobrodnu gotičku građevinu bez arhitektonskih dekorativnih elemenata. U XV. stoljeću na sjevernoj strani dograđena je kapela sv. Križa i preuređen je prezbiterij sa svetištem. Na pročelju crkve je glavni ulaz s kamenim okvirom gotičkog oblika, a u luneti se vide ostatci fresco slikarije iz XIV. stoljeća. U kapeli sv. Križa smještene su orgulje koje je 1762. godine izradio glasoviti graditelj tih instrumenata Petar Nakić. U sklopu arhitektonskog kompleksa šibenskih franjevaca-konventualaca s južne strane crkve nalazi se samostan koji datira iz XIV. stoljeća budući da su se stoljećima skupljale kulturno-povijesne umjetničke vrijednosti samostan danas predstavlja mjesto na kojemu je pohranjen velik dio spomeničke baštine grada. Samostanska knjižnica ističe se zbirkom od 140 inkunabula te zbirkom rukopisnih kodeksa. Tu se nalazi i „Šibenska molitva“, jedan od najstarijih hrvatskih jezičnih i književnih spomenika, napisan latinicom oko 1375. godine.

Prema predaji koju je zabilježio fra Bernardin Polonijo u knjizi „Kroz Šibenik grad i okolicu“, šibenski samostan sv. Frane osnovan je davne 1221. godine. Tradicija govori da je ovaj samostan utemeljio bl. Florije, pratitelj sv. Franje na misijskom putovanju na istok, odnosno pri povratku odande, ali povijesni dokumenti ne spominju fra Florija, nego fra Leonarda iz Asiza kao pratitelja sv. Franje.Prvi pouzdani podaci o maloj braći u Šibeniku nalaze se u oporuci Dujma Domihe od 13. ožujka 1264. godine, koji oporučno ostavlja deset libara «fratribus minoribus de Sybenico» (maloj braći iz Šibenika). Franjevci su se najprije nastanili izvan gradskih zidina na grebenima iznad mora. Taj prvotni samostan u Šibeniku srušen je u veljači 1319. zbog navale bana Mladena Šubića. Kad je prošla opasnost, šibensko plemićko vijeće darovalo je maloj braći 23. ožujka 1320. drugo mjesto za crkvu i samostan, ovaj put unutar gradskih zidina. Na tome se mjestu i danas nalaze samostan i crkva sv. Frane u Šibeniku.

Papa Ivan XXII. u Avignonu 20. prosinca 1321. dopušta šibenskoj maloj braći da prime od građana i vlasti zemljište za izgradnju novog samostana i crkve. Tih godina u gradu je podignut skroman samostan i crkvica sv. Mihaela arhanđela, koja je potkraj 14. stoljeća (1384. ili čak i nešto ranije, 1361. godine) zamijenjena novom crkvom, ovaj put posvećenom sv. Franji Asiškom. Nakon što su Turci razorili samostan sv. Marije u Bribiru (1523.), samostan sv. Frane postao je zakoniti baštinik tog samostana, pa su brojni vrijedni predmeti bribirskog samostana pohranjeni u šibenskom samostanu sv. Frane, koji je već otprije počeo čuvati golemo kulturno, osobito knjiško blago, od kojega je najglasovitija, već spomenuta „Šibenska molitva“.

Zbog svega toga tijekom svoje više nego sedamstogodišnje prošlosti u šibenskom samostanu sv. Frane skupljeno je veliko kulturno blago izvanredne vrijednosti. Kodeksi i inkunabule opisani su u znanstvenim publikacijama kod nas i prije rata. Vrijednost knjiškog blaga rangirana je svojevremeno na četvrto mjesto u Hrvatskoj, a nesumnjivo zauzima prvenstvo u Hrvatskoj provinciji sv. Jeronima, kojemu samostan i crkva sv. Frane pripadaju od svojih početaka.

Nives Matijević