Čovjek nije samo tjelesno biće, nego, puno više i važnije, duhovno-duševno biće
Drage prijateljice i prijatelji! U subotu, 10. listopada, bila sam na sv. misi u 11 sati u crkvi sv. Marije na Dolcu u Zagrebu. Tu uobičajeno budem svaki dan, ukoliko me nešto neophodno ne spriječi. Uvijek bude prilično veliki broj vjernika, a euharistijsko slavlje, uz pojedine svećenike iz Svećeničkog doma sv. Josipa na Kaptolu predslavi župnik mons. Zlatko Golubić, s velikim svećeničkim zanosom i velikom ljubavlju prema Bogu, Svetoj Majci Mariji, svim vjernicima, obiteljima, nerođenoj i rođenoj djeci, hrvatskom narodu i domovini. Tu veliku ljubav vjernici osjećaju i žele i za to dolaze svaki dan u 11 sati, kao da je posebni blagdan. Ipak, nakon izlaska sa sv. mise, pošla sam na tržnicu Dolac kupiti što mi je neophodno obitelji za subotu i nedjelju.
Na tržnici je bila daleko veća gužva nego na sv. misi. Razmišljala sam koliko se ljudi, eto, više brinu i skrbe za svoju tjelesnu hranu i svojih bližnjih, negoli za duhovnu hranu. Čini se kako zaboravljaju da čovjek nije samo tjelesno biće, nego, puno više i važnije, duhovno-duševno biće i da je po svome duhu i svim duhovnim vrijednostima sličan Bogu, svome Stvoritelju. Zaboravlja da je po svome duhu i duši vječan, a da je tijelo prolazno i slično svim drugim prirodnim Božjim stvorenjima. No, nove liberalne bezbožne ideologije koje veličaju samo ljudsko tijelo, tjelesne nagone, želje i prohtjeve, nameću se svim sredstvima današnjeg moćnog globaliziranog svijeta. Proizvodnja, potrošnja, profit, uzbuđenje i zabava po svaku cijenu njihovi su idoli i novi bogovi. Pokušavaju totalitarno, čak i nasilno, potpuno mijenjati antropologiju čovjeka.
Nekada su se takvi borili protiv Boga, a danas, na žalost, i protiv same prirode. Znamo onu izreku: "Bog oprašta lako, čovjek teško, a priroda nikako." Kada to sve vidimo i kakav kaos života već imamo priliku vidjeti, kao pojedinci, obitelji i narod to nipošto ne smijemo i nećemo prihvatiti. Još u svoje vrijeme, lijepo je rekao naš sveti blaženik, kardinal Alojzije Viktor Stepinac u svojoj oporuci dvije i pol godine prije smrti, između ostalog: "Svaki pokušaj ostvarenja kulture, civilizacije i blagostanja bilo kojega naroda, bez Boga, znači zapečatiti njegovu vremenitu i vječnu propast!". Poznato nam je, iz onih tamnih vremena, kako su se mnogi hvalili ili se još uvijek hvale kako ne vjeruju u Boga, ili da su agnostici, tj. neprosvijetljeni, pa se sjetih jednoga teksta koji sam davno zapisala, ne navodeći autora: "Boga se gleda očima duha i s Bogom komunicira na razini duha i čistoga srca, ispunjena ljubavlju. Ako netko ne vidi i ne poznaje Boga, možda je duhovno slijep ili mu je srce ispunjeno grijehom i nedostatnom ljubavlju. Dakle, ako se netko hvali da u Boga ne vjeruje, znači da je duhovno slijep, pa je to hvalisanje isto apsurdno, kao kada bi se netko hvalio što je tjelesno slijep, pa je još i teže, jer je duhovna sljepoća daleko veći i teži hendikep." Takve na predstojećim izborima ne smijemo i nećemo birati, ako ne želimo u hudu jamu pasti i propasti!
Također navodim kako je govorila Sveta Mala Terezija, koja je preminula u svojoj 24. godini života, 1897. godine, i proglašena je ne samo svetom, nego od strane sv. pape Ivana Pavla II i naučiteljicom Crkve, čiji lijepi i veliki kip imamo blizu oltara u crkvi sv. Marije na Dolcu. Ona je govorila: "Nikada nisam postupala poput Pilata, koji se ustručavao slušati istinu. Uvijek sam dragome Bogu govorila: 'O, Bože, rado ću te slušati, molim te, odgovori mi kad te ponizno pitam; što je istina? Daj da stvari onako vidim kakve jesu.' Njemu, koga ljubim, neka zasja moj smiješak, pa i onda kad se zakrije, da me iskuša. Sjednimo na posljednje mjesto – nitko se za njega neće s nama otimati." Također je govorila: "Isus ne zahtijeva nikakva velika djela, nego sam predanje i zahvalnost."
"Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko!" (Mt 18:3) (Kraljevstvo Božje je mir i radost u Duhu Svetome, a što započinje za svakoga od nas već ovdje za Zemlji, a usavršuje se u vječnosti ako je zaslužimo.)
Uz srdačan pozdrav s ljubavlju u Kristu i Božji blagoslov!
Dr. Ružica Ćavar, počasna predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj i počasna članica predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više