Prešućen i ban Josip Jelačić

Sve se može zaboraviti, ali slamarka sa sjevera Bačke nikada

Otvoreno pismo „Hrvatskoj riječi“ (uredništvo i naklada), Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, DSHV-u, HNV-u, svim udrugama u Srijemu, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“ i Hrvatskoj matici iseljenika, a povodom 653. broja „Hrvatska riječ“ od 16. listopada 2015. godine. (poslano 16.. listopada 2015. u 17.30 h)

Rođendan bana Jelačića je zvanično priznati praznik Hrvata u Republici Srbiji i pada na današnji dan, 16. listopada. Tom prilikom informativno-politički tjednik svih Hrvata u Republici Srbiji koji se zove „Hrvatska riječ“ trebao bi prigodno i da izgleda – praznično. Međutim, kako o svemu u vezi 57.000 Hrvata u Republici Srbiji odlučuju samo dva čovjeka: Slaven Bačić, predsjednik HNV i Tomislav Žigmanov, direktor Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i u isto vrijeme predsjednik DSHV, hrvatske političke stranke u Republici Srbiji, iz samo njima poznatih razloga današnji broj „Hrvatske riječi“ izgleda kao da je danas samo još jedan obični magloviti jesenji petak.

Ako prelistate svih 55 stranica današnjeg broja „Hrvatske riječi“, kvaliteta papira jednog „Playboya“, koji nas u 2014. godini košta preko 46 miljuna dinara, ništa nećete naći o današnjem prazniku, osim poziva na misu 17. listopada 2015. godine koja počinje u 18.00 h u crkvi Sv. Jurja u Petrovaradinu i poziva u amfiteatar na SPENS-u u 19.30 h, a povodom proslave rođendana bana Jelačića!

Djeca u vrtićima u dogovoru s roditeljima slave ponekad svoj rođendan na neki drugi dan, ali rođendan bana Jelačića bez dogovora s bilo kim i bez navoda zbog čega se ne slavi tog dana je nedopustiv i pokazuje svu bahatost i nebrigu čelnika krovnih hrvatskih institucija prema svom narodu, o pijetetu prema banu Jelačiću da ne govorim (o nebrizi za njegovu rodnu kuću u Petrovaradinu sam pisao bezbroj puta, očito gluhima, slijepima i bahatima).

Ne postoji razlog zbog kojeg bi ovaj praznik Hrvata u Republici Srbiji bio obilježen sa zadrškom niti za jedan dan! Još veće je čuđenje da na to pristaje gospodin Petar Pifat, predsjednik hrvatske udruge u Petrovaradinu, koja nosi ime bana Jelačića. Ali ako znamo da je upravo on nedavno izabran za predsjednika MO DSHV za Novi Sad i da mu je do sada nadređeni samo po kulturološkoj liniji, a od sada i po političkoj (što je apsolutno nespojivo) upravo Tomislav Žigmanov, onda se ovakvo ponašanje podrazumijeva.

I dok čekamo objašnjenje zašto je obilježavanje rođendana bana Jelačića 17. listopada, koje će najvjerovatnije izostati ili će biti maglovito, kao i sve do sada, Žigmanov i Bačić nam upravo prosipaju sve gušću maglu oko još jedne stvari koja se tiče svih Hrvata u Republici Srbiji – knjiške produkcije. Naime, isti današnji broj „Hrvatske riječi“ nas obavještava da će u Subotici u Hrvatskoj čitaonici, Bele Gabrića 21, 22. listopada (sljedeći četvrtak) u 19.00 h biti predstavljena Knjiška produkcija vojvođanskih Hrvata u periodu 2014.-2015. uz razgovor, a u okviru obilježavanja manifestacije „Dani Balinta Vujkova“.

I sve bi to bilo lijepo kada bismo znali o čemu da razgovaramo, čak i kada bismo, recimo mi iz Srijema, prešli 150 kilometara do Bele Gabrića 21! Ali nitko u Republici Srbiji ne zna o kojim knjigama se radi, jer jednostavno njihov spisak naslpva nigdje nije objavljen, osim da je sedam knjiga (?!?) ušlo u uži izbor za nagradu „Emerik Pavić“, o čemu sam pisao. Saznajemo i da će sve biti organizirano u suradnji sa Znanstvenim zavodom Hrvata u Mađarskoj. Logočno, oni u Mađarskoj valjda znaju o čemu se radi.

Na jučerašnjem „Dnevniku na hrvatskom jeziku“ (TV Vojvodina 2 u 17.45, koji inače traje 6-7 minuta i redovito donosi vijesti koje se mogu gledati svakih pola sata na svim programima u Republici Srbiji, uz jedan „kulturni“ prilog sa sjevera Bačke, makar to bile i slamarke, i jedan prilog iz Srijema o stanju usijeva, te prognoze vremena) gledali smo tri lika za nekim kavanskim stolom u Tavankutu, pri čemu u vidokrugu nije bilo ni jedne knjige, kako pričaju da su oni dobili spisak knjiga koje su sve pročitali i donijeli jednoglasnu odluku o najboljoj knjizi, a što će biti objelodanjeno na sam dan objelodanjivanja! Čista rableovština! A hoće li sada Žigmanov proglasiti najboljom knjigom neku Bačićevu da mu se revanšira, ili će plagijat nekog nobelovca biti proglašen za izuzetno pjesničko djelo jednog Hrvata u Vojvodini, vidjet ćemo uskoro. Za sada zbog guste magle ne znamo ništa. Na kraju i ovaj broj „Hrvatske riječi“, kao i svaki, biser je za sebe pa  čitamo da na proslavi desetogodišnjice HKUPD „Stanislav Preprek“ u Novom Sadu nije bilo nikoga iz Subotice, ali je zato svoje stihove čitao Marko Kljajić, koji takođe nije bio na toj proslavi!

Koncentracijom infrastrukture, sredstava, vlasti i moći u Subotici, a u rukama sve manjeg broja ljudi (direktoru Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i predsjedniku DSHV treba dati i HNV, pa smo mirni!) šteti hrvatskom nacionalnom korpusu u Republici Srbiji, a u kulturi čini negativnu selekciju. Na to ne smije biti nitko indiferentan, pa ni Republika Hrvatska. 

Branimir Miroslav Cakić (adresa poznata redakciji)