Upravljanje migrantskom krizom nanijelo je štete susjedskoj politici. Prije pet godina, iz kruga onih koji se bave politikom prognali bi onoga tko bi rekao da će mađarska vlada uskoro najviše problema imati upravo s Hrvatskom. No, u posljednje vrijeme premijer Zoran Milanović Mađarskoj skoro svakodnevno upućuje uvrede kakvih se nekoć ne bi usudili izgovoriti ni Slovak Mečiar, ili Rumunj Iliescu.
Mađarsko-hrvatski odnosi krenuli su u krivom smjeru izbijanjem skandala oko MOL-a i INA-e 2011. godine, kada je Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga protiv mađarske kompanije pokrenula postupak zbog manipulacije tržišta i prijevare. Iste godine su na izborima u Hrvatskoj pobijedili socijaldemokrati koji su u premijersku fotelju posjeli Milanovića. Portret koji je nedavno objavio novosadski list Magyar Szó (Mađarska riječ), možda može dati neko objašnjenje zašto je šef zagrebačke vlade za svoj stil odabrao upravo uličarski. Milanović kao đak smatrao se izvrsnim, no ne i neproblematičnim učenikom, bilo je s njim problema zbog temperamenta, teško ga je bilo držati pod kontrolom. Puno se je tukao. Nakon što je u osnovnoj školi odabran za predsjednika razreda, prva stvar koju je učinio bilo je „dovođenje u red“ kolege iz razreda. Zoran Milanović, koji je neko vrijeme radio i kao agent za prodaju usisivača, kasnije je ostvario lijepu karijeru u Socijaldemokratskoj partiji. Svoju agresivnost prenio je i u politiku, a manifestacije toga možemo ćutjeti danas u mađarsko-hrvatskoj sapunici poruka koja je stavljena na program zbog izbjegličke krize. Za potonuti na njegovu razinu potreban je cijeli životni vijek, no spor oko migrantskoga vala ni mađarsku diplomaciju nije vinula u neke pretjerane visine.
Iako u Ministarstvu vanjskih poslova sada caruje prolazna tišina, nema poruka, prigovora, ukora i prozivanja upućenih nekoj manjoj ili većoj europskoj zemlji, ili eventualno glavnom tajniku UN-a. Sve to, naravno, može se mijenjati iz sata u sat, jer u zadnje vrijeme svjedočimo da, ako se negdje neki vodeći političar usudi kritizirati politiku mađarske vlade, veleposlanik te zemlje isti čas bude pozvan na trg Bem, a ne kasni niti gromoglasna izjava ministra vanjskih poslova. Diplomacija Mađarske imala je i razdoblje u kojem su i izabrane povrede bivale primljene tišinom – nesumnjivo, to također nije bio razlogom da budemo ponosni. Činjenica je i da su mađarski koraci poduzeti u pitanju rješavanja migrantske krize u inozemstvu ponekad rezultirali neopravdano žestoke kritike nakićene uvredljivim atributima. Unatoč tomu, zveckanje sabljama na trgu Bem, što je doseglo svoj vrhunac u rujnu, a sada je u nešto suzdržanijoj fazi, možemo smatrati pretjeranim. (Bilo je dana kada je šef vanjskopolitičkog resora u jednom jedinom priopćenju istovremeno očitao bukvicu političarima više zemalja, proturječeći svemu što podrazumijevamo pod pojmom diplomacija.)
Pitanje sada više nije u kojoj će mjeri Mađarska sebe izolirati, nego kada i kako ćemo imati normalizirane odnose sa zemljama s kojim smo se našli u sukobu na razini riječi. Posebno je otužna situacija nastala u susjedskoj politici, ovo je naime možda jedino područje diplomatske arene gdje je osim neslaganja bilo i zajedničkih nazivnika. Izopačenim mađarsko-hrvatskim odnosima, u kojima se koristi skoro pa hladnoratovska retorika, vjerojatno bi mogla pomoći samo smjena vlasti. U svakom slučaju, u Hrvatskoj bi se već 8. studenoga moglo smijeniti Milanovićeve. Dolaskom na vlast oporbene desnocentrističke Hrvatske demokratske zajednice bilateralni odnosi mogli bi se stubokom promijeniti. Otvorenost Kolinde Grabar Kitarović, hrvatske predsjednice bliske HDZ-u koja je nedavno bila na pregovorima u Budimpešti, te njeni stavovi u pitanju migrantske krize koji su skoro istovjetni mađarskim, pokazuju kako bi se odnosi mogli uzdignuti u potpuno drugu dimenziju. U usporedbi s hrvatskim premijerom koji je o temi građenja ograde govorio nečuvenim tonom, Kolinda Grabar Kitarović je u jučerašnjem intervjuu hrvatskom Jutarnjem listu npr. već izjavila kako „Hrvatska treba izgraditi ogradu ili neku fizičku barijeru na svojoj granici, kako bi mogla upravljati migrantskom krizom“.
Problem je jedino što pobjeda HDZ-a uopće nije sigurna: prema najnovijim istraživanjima, socijaldemokrati i konzervativci su izjednačeni, osim toga trend zasada ide u prilog Milanoviću. Gledano iz hrvatskog aspekta, nije loše upravljao izbjegličkom krizom, uredno je naime migrante prebacivao na granicu Mađarske, upravo kako to mađarske vlasti čine, samo u smjeru Austrije. Teško je i pomisliti što će biti ako Milanović potvrđen od strane glasača bude reagirao na očekivano zatvaranje granice.
U Rumunjskoj se sljedeću jesen održavaju parlamentarni izbori, no pozicija socijaldemokratskoga predsjednika Victora Ponte oslabjela je i unutar vlastite stranke, stoga je lako zamislivo da će još ove godine doći do promjene na čelu vlade. Što samo po sebi ne znači brzo poboljšanje mađarsko-rumunjskih odnosa, s obzirom da će novi premijer vjerojatno također doći s lijeva. Mala nada u obrat postoji ako na vlast dođe desnocentristička Nacionalna liberalna stranka bliska predsjedniku Klausu Johannisu, koja jača redove Europske pučke stranke.
Orbánov posjet Beču pomogao je u poboljšanju austrijsko-mađarskih odnosa koji su također dosegnuli svoje dno, neshvatljivo je, međutim, zašto do toga nije došlo već i ranije, još prije zatvaranja mađarsko-srbijanske granice. Slovensko-mađarski odnosi naći će se na kušnji nakon eventualnog zatvaranja mađarsko-hrvatske zelene granice, pa bi i tu bilo vrijeme za posjet Ljubljani, ako za to postoji prijemčivost slovenske strane. Mađarsko-ukrajinski odnosi nisu opterećeni migracijskim pitanjem, no mađarska privrženost Moskvi je ionako već odavno udaljila Kijev od Mađarske. Izgradnjom ograde ranjeni su i mađarsko-srbijanski odnosi, iako se čini kako u dijalogu nije došlo do pravoga sloma. Kao uspjeh može se proknjižiti iznenađujuće dobri odnos s Robertom Ficom, na što Mađari u Slovačkoj, razumljivo, gledaju sa rezervom.
Ako pogledamo šire susjedstvo, možemo utvrditi da je sve slabiju suradnju Višegradske četvorke migrantska kriza ojačala, uzdignula. U Varšavi, Pragu i Bratislavi situaciju uglavnom ocjenjuju slično kao u Budimpešti, iako je stil komunikacije u prve tri prijestolnice u odnosu na mađarski puno suzdržaniji. Dogovor u smislu kojeg će zemlje višegradske četvorke zajednički štititi vanjske granice šengenske zone na južnom dijelu Mađarske, ima veći značaj od puke simbolike. U utorak je u Mađarsku krenuo 21 češki vojnik koji će pomoći u zaštiti granice. Slovačka će u smislu odluke vlade poslati 50 policajaca, a Poljaci će poslati helikopter s osobljem kao pomoć mađarskoj vojsci. O konačnoj ponudi će se predsjednici vlada zemalja V4 službeno dogovoriti za vrijeme sjednice Europskoga vijeća. Očekivana pobjeda na izborima sljedeći vikend poljske konzervativne Stranke prava i pravde (PiS) koja trenutno daje samo predsjednika republike, može dalje jačati suradnju V4, koja bi se markantnije no dosada mogla pojaviti u različitim europskim stvarima. Dolaskom PiS na vlast, mogao bi se popraviti i prilično očerupani europski imidž Viktora Orbána, ili bi se barem mogla „relativizirati“ njegova uloga „borca za slobodu“, s obzirom da bi se pozornost Bruxellesa okrenula prema vladi Jaroslawa Kaczynskog koji je puno žeći kritičar EU-a negoli Fidesz. Iako jačanje višegradske suradnje potaknuto potrebom nije uspjeh mađarske diplomacije, neosporno je da se dogodilo u najbolje vrijeme, potisnuvši u drugi plan neuspjehe u politici prema susjedima.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više