Milanovićevi uzori stvorili su križne putove zarobljenih Hrvata

Nema dvojbe za koga se mora glasovati

Krvolok Aleksandar Ranković iza Titinog rođendana 25. svibnja 1945., izdao je proglas da se (na prijevaru) svi hrvatski mladići iz kotara i okruga Zagreba, rođeni od 1924. do 1927., jave radi vojačenja u partizane, a zborno mjesto bilo je u vojarni u Maksimirskoj 63. Kako se u to vrijeme ubijalo na svakom koraku sve što je nepoćudno i sumnjivo, na tu Rankovićevu obmanu – pozivu se odazvalo 7800 hrvatskih mladića, koji su, umjesto vojačenja, odvedeni u sabirni logor Maksimir i Prečko. Otuda su, u kolonama smrti, vođeni prema ekstradicijskom logoru u Kovin u Vojvodini.

Josip Broz i Aleksandar Ranković

Usputni pokolj bio je takav da je do logora u Kovinu živo stiglo 2200 mladića. Tamo je masakr nastavljen tako da se kroz neko vrijeme u Zagreb vratilo 58 mladića. Ovo je kratki opis jednog križnog puta, a takvih je bilo bezbroj i prema svim pravcima bajne Jugoslavije. To su one usputne žrtve koje nikad nitko nije i ne će moći prebrojiti jer su njihovi grobovi – jame rasute diljem cijele Titine Jugoslavije. Tito je čak davao upute komandantima, da radi brzih i uspješnijih likvidacija zarobljenika, kolone vode kroz srpska sela. A kasnije, 1959., kada ga je Ivan Meštrović upitao zašto su u poraću izvršena ogromna zvjerstva nad Hrvatima. Tito mu je tada odgovorio da se to nikako nije moglo izbjeći, morali smo pustiti da se Srbi izdovolje. Svi ti progoni Hrvata, zatvaranje i masovna stratišta i tragovi križnih putova jasno govore o strahotama tog  režima čiji su ideološki slijednici danas na vlasti u Hrvatskoj. Današnji jugokomunistički ideolozi svoju ideologiju potvrđuju na masu primjera, a posebno što su ukinuli pokroviteljstvo hrvatskog sabora u odavanju pijetata žrtvama Bleiburga i križnih putova.

Uloga saborskih izbora

Sve države bivšeg komunističkog režima donijeli su zakone o lustraciji onih osoba koje su u bivšem režimu radile u represivnom aparata, surađivali s tim službama u progonu i likvidacijama svih onih koji su se suprotstavljali režimu. Zakoni o lustraciji ne predviđa krivični progon već zabranu takvim osobama da se kandidiraju i uključe u društveno-politički život kako i dalje ne bi kočili napredak društva i dalje prenosili laži i prikrivali zločine i veličali zločince. Hrvatska, uz Sloveniju, nije provela lustraciju, ali i u ove dvije prokomunističke države postoje velike razlike kod lijevih političkih ideologa. Naime, i u Sloveniji stari kadrovi koče otkrivanje istine o komunističkim zločinima, ali lijevi političari se uvijek stavljaju u zaštitu nacionalnih interesa Slovenije kao što to čini lijeva politička opcija u demokratskoj Europi. Suprotno Sloveniji i ostalim državama demokratske Europe, lijeva politička opcija u Hrvatskoj  je otvoreno antihrvatska, jugokomunistička, pa u dobrom dijelom možemo reći velikosrpska.

Naime, hrvatski vodeći jugokomunistički ideolozi, na čelu s Vladimirom Bakarićem, provodili su velikosrpsku politiku i u sklopu toga su imali veliku ulogu u progonu i likvidaciji hrvatskih domoljuba i sistematskoj pljački Hrvatske. Srbi su bili apsolutni gospodari, ali su vodili politiku tako da organizatori ili realizatori zločina budu uglavnom hrvatski političari. Tu nalazimo poznatija imena kao što su Vladimira Bakarića, Jakova Blaževića, Bude Lončara, Josipa Manolića, Josipa Boljkovca, Jose Tovariša Mesića, Ante Josipovića, itd, itd. Svi su oni i mnogi drugi znani i neznani, na neki način služili tom režimu.

To je ujedno odgovor zašto u Hrvatskoj, po zadnjem popisu stanovništva imamo 4,5 posto Srba, a u Vladi ih je 47 posto. To je ujedno odgovor zašto ova vlada toliko nasilno forsira sa postavom ćiriličnih natpisa po razorenom Vukovaru, po kojem šeću srpski silovatelji i mnogi drugih zločinci, što ovu vlast uopće ne smeta. Zbog takvih problema i jesu parlamentarni izbori da hrvatski domoljubi prepoznaju jugokomunističke ideologe, na čelu sa Zoranom Milanovićem, kojima ne smetaju vukovarski silovatelji i ostali zločinci, a postavljanjem ćiriličnih ploča svjesno provociraju žrtve srbočetničkog agresora.

Dakle, najvažniji zadatak nove domoljubne vlasti je zaustaviti rušenje nacionalnih temelja Hrvatske. Naime, jedan od najopasnijih rušitelja nacionalnih temelja Hrvatske bio je Ivo Josipović. Izborom Kolinde Grabar Kitarović, zaustavljeno je rušenje Hrvatske s Pantovčaka, ali ostali su rušitelji u Banskim Dvorima i hrvatskom Saboru. Dakle, za svakog nacionalno osviještenog građana Hrvatske, posebno za hrvatske katolike, ne bi smjelo biti dileme tko su protivnici samostalne Hrvatske, tko su ideološki slijednici velikosrpsko-komunističkog režima, za koga ne bi smjeli dati svoj glas. Možda će za neke kolebljivce biti dvojbe, jer smo vidjeli po najnovijim izjavama da je i Zoran Milanović postao domoljub koji voli Tuđmanovu Hrvatsku. Ne samo to, sada su se počeli brinuti i o tomu kako dr. Franjo Tuđman nema primjeren trg u gradu Zagrebu.

Ivan Runje