Uz molitvu i Božju pomoć, rušimo zlo na čelu sa Zoranom Milanovićem

Rade sve protiv Boga, protiv ljubavi, protiv prirode u čovjeku i oko čovjeka

Drage prijateljice i prijatelji, Hrvatice i Hrvati!

Željela bih da zajedno razmišljamo o jednome razgovoru koji iznosi indijski svećenik Isusovac Anthony de Mello, jedan od najvećih duhovnih učitelja u svojoj knjižici "Minuta mudrosti". Govorio mu je o sebi jedan stariji čovjek: "Za svoje sam mladosti bio revolucionaran, jedina je moja molitva Bogu glasila: 'Gospodine, daj mi snage da promijenim svijet!'. Približivši se srednjoj dobi i uvidjevši da mi je pola života prošlo, a da nisam promijenio ni jednu dušu, promijenih svoju molitvu: 'Gospodine, daj mi milosti da promijenim sve one s kojima sam povezan: samo svoju obitelj i svoje prijatelje – i bit ću zadovoljan!'. Sada, kad sam star, a dani su mi izbrojani, molim još samo ovo: 'Gospodine, daj mi milosti da promijenim sebe!'. Da sam od početka za to molio, ne bih uludo potrošio svoj život!"

Možemo se složiti sa razmišljanjem i zaključkom toga čovjeka, ali je dalje pitanje na koji način i zašto čovjek treba najprije promijeniti sebe? Zapravo, svi bismo trebali svjesno i razumno otkriti smisao postojanja sebe kao stvorenog ovozemaljskog bića i smisao svoga života. To nama kršćanima, posebno katolicima, ne bi trebalo uopće biti teško. Znamo da nas je Bog Otac stvorio iz ljubavi i za ljubav, koju trebamo širiti oko sebe, proživjeti ovozemaljski život u kojem smo obdareni sa puno radosti ili sa manjim ili većim poteškoćama. Ovdje na zemlji smo kao na testiranju. Hoćemo li položiti prijamni ispit za sretnu vječnost u zajedništvu sa Bogom Ocem, Bogom Sinom, Bogom Duhom Svetim, Majkom Marijom i svim našim dragima, koji su prije nas položili ispit za sretnu vječnost. Svi ljudi instinktivno vole život i osjećaju čežnju za vječnim životom.

Da bismo lakše shvatili kako trebamo živjeti, Bog je došao iz svemira u liku Isusa Krista, što je najveći događaj u povijesti ljudskoga roda. Objavio nam je Boga Oca i njegovu ljubav i potvrdio njegove zapovijedi koje trebamo znati, ali nas je uputio da je svakako temeljna i najvažnija zapovijed ljubav prema Bogu i čovjeku. Krist nam je sve pokazao svojim životom i svojom otkupiteljskom žrtvom na križu, iz ljubavi za sve nas ljude, te se proslavio svojim uskrsnućem i vratio u nebo, ali i ostao uvijek sa svakim od nas, po svome Duhu Svetome. Mi svi imamo duboku čežnju za spoznajom Boga, ali mnogima je ta spoznaja dosta teška i treba uložiti duhovno-duševni napor, ali, kao što kaže sv. Augustin: "Nemirno je srce naše, dok se u tebi ne smiri, Gospodine!". U svakome čovjeku postoji ta čežnja za Bogom i za vječnim životom. No, iako Bog, iz ljubavi prema nama, nas traži i kuca na vrata našega srca, on nas neće prisiljavati, poštujući u nama našu slobodnu volju po svaku cijenu našega nemira i nezadovoljstva, ako smo daleko od njega.

Osim Boga ljubavi, pravde, istine, slobode, milosrđa i praštanja, Bog dopušta da radi naše kušnje u svijetu postoji i zloduh sotona, otac laži, nepravde, okrutnosti, mržnje, osvete i svakoga drugoga zla. No, taj otac laži i prijevare je vrlo inteligentno biće i vrlo lukavo, te vješto zna manipulirati sa ljudima. On stalno najprije svakome nudi nešto što izgleda vrlo lijepo, ugodno, dobro i veselo. Sve to nudi odmah neposredno i vrlo brzo, a onda, ako čovjek nasjedne, dugoročno ga i postepeno ili naglo upropaštava i vodi u konačnu ovozemaljsku i vječnu propast., ako se ne trgne bar na kraju života i dobije Božju milost pokajanja u sakramentu ispovijedi ili ako se samo iskreno pokaje, bar u zadnji čas prije smrti. No, za pokajanje i pravo obraćenje ne treba čekati zadnji čas, jer obratiti se nije nikada rano, ali bi moglo zaista biti kasno.

Bog obratno, baš iz najveće ljubavi za dugoročno sretan i blagoslovljen život ovdje na zemlji i u vječnosti, najprije nudi neki napor i žrtvu, put kroz trnje do zvijezda, ali je radost i sreća dugoročna. Kraljevstvo Božje, tj. mir i radost u Duhu Svetome, počinjemo ostvarivati ljubavlju, naporom i žrtvom već ovdje na zemlji, a što se usavršuje u vječnosti. No, svaki čovjek se mora dragovoljno opredijeliti hoće li biti dijete Božje, živjeti po Božjim zapovijedima i biti sretan ili će biti dijete đavolsko i živjeti u nemiru i nesreći po sotonskim zapovijedima. To se kaže i u Evanđelju, u Ivanovoj Prvoj poslanici 3:10: "Djeca Božja i djeca đavolska poznaju se po ovome: tko god ne čini što je pravedno i tko ne ljubi svoga brata, nije od Boga.".

Znači, mi sami toliko trebamo promijeniti sebe da postanemo prava djeca Božja, da iz nas zrači Božja ljubav i milost i kroz naš život da drugi upoznaju Boga i njegovu ljubav, te da i oni postanu djeca Božja, a ne da ostanu djeca đavolska, te da se tako ostvari Božji naum za cijelo čovječanstvo. Sv. Augustin nadalje kaže: "Trebamo biti dobri prema svim ljudima, ili zato što su i oni već dobri, ili, ako nisu, da postanu dobri.". Bitno je pokazati da je temelj i put našega života ljubav, milosrđe i praštanje, a ne mržnja, okrutnost, nasilje i osveta. Naravno, i pored najbolje volje, nije uvijek lako sa ljudima, pa ponekad i u obitelji, sa najbližima, jer, kako kaže redovnik augustinac Toma Kempenac (1380. -1471.) u svome djelu "Nasljeduj Krista": "Ima ih koji su sami u miru i s drugima su isto tako u miru. A ima i takvih koji sami nisu u miru, niti drugima dadu mira. Ovi su drugima na teret, a sebi uvijek najviše.". Takve možemo žaliti i voljeti, biti strpljivi s njima, ali ne moramo trpjeti sve njihove hirove, nego ih ponekad i oštrije upozoriti, jer smo vidjeli da je i Isus znao biti ljut ako netko pretjera u svojoj nevaljaštini (izgon trgovaca iz hrama).

Na sreću, mi, kao hrvatski narod, u najvećoj većini smo katolički narod. Opredijeljeni smo, svojom slobodnom voljom, da budemo djeca Božja, ali baš uvijek u tome ne uspijevamo. Nasjedamo, na svoju nesreću, ponekad zavodljivim ponudama đavolskim. Nasjedamo duhovima oholosti, pohlepe, bludnosti, srdžbe, mržnje, zle volje, tjeskobe, straha, malodušnosti, očaja, laži, prijevare, zavisti, ljubomore itd. Jesmo grješnici, ali nismo odmetnici. Padamo, ali se, hvala Bogu i dižemo. No, na našu nesreću, ima među nama i mali dio duhovno slijepih odmetnika od Boga, koji u Boga i ne vjeruju, te se ponašaju kao djeca đavolska.

Rade sve protiv Boga, protiv ljubavi, protiv prirode u čovjeku i oko čovjeka, znači rade protiv čovjeka, protiv nerođene i rođene djece, protiv prirodnoga braka, protiv prirodne obitelji, protiv samostalnosti i slobode hrvatskoga naroda i hrvatske države, protiv hrvatskih branitelja, pa i teških ratnih invalida. Oni im čak smrde, kao što je, na užas svih normalnih ljudi, izrekao čelnik te djece đavolske Zoran Milanović. Oni su upropastili hrvatskog gospodarstvo, industriju, poljoprivredu, kulturu i sve ostalo i doveli nas u dužničko ropstvo, protiv su svih duhovnih i moralnih, obiteljskih, narodnih i općeljudskih vrijednosti. Patološki su željni samo vlasti, kako bi do kraja sve dobro upropastili. Kažu da će se za vlast boriti kao lavovi. U te svrhe služe se i služit će se svim manipulacijama, a na žalost sve im je i na raspolaganju. Demokraciju su dobrano uništili i pretvorili u farsu, no ipak ne mogu zabraniti kakve-takve parlamentarne izbore i ostati vječno na vlasti. Stoga, Hrvatice i Hrvati, opredijeljeni za Božje vrijednosti, kakvi smo u većini, ne dopustimo toj manjini da nam, uz pomoć tuđina i svjetskih moćnika, kroji sudbinu našega života i naše budućnosti.

Izađimo svi na izbore 8. studenoga 2015. godine. Potaknimo i sve svoje bližnje, mlade i starije, te, uz molitvu i Božju pomoć, rušimo zlo na čelu sa Zoranom Milanovićem. Glasujmo razborito za Domoljubnu koaliciju, jer ona ima najviše izgleda za pobjedu!

Srdačan pozdrav s ljubavlju u Kristu i Božji blagoslov!

Dr. Ružica Ćavar