Hrvatski Fokus
Aktualno

Nova nagrada Tomislava Žigmanova nagrađeniku Tomislavu Žigmanovu

Dokle će trajati ova sramota?

 
 
Otvoreno pismo „Hrvatskoj riječi“ (uredništvo i naklada), Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, DSHV-u, HNV-u, svim udrugama u Srijemu, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“ i Hrvatskoj matici iseljenika, a povodom članka „Trodnevni praznik knjige“ u „Hrvatskoj riječi“ br. 655. od 30. listopada 2015. godine. (poslano 31. listopada 2015. u 9.30 h)
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2015/11/Kultura-BPK-knjiga-zigmanov.jpg
U broju 655. informativno-političkog tjednika svih Hrvata u Republici Srbiji koji se zove „Hrvatska riječ“ pod krupnim crvenim naslovom „Trodnevni praznik knjige“ čitamo na tri stranice glorifikaciju manifestacije Dani Balinta Vujkova koja se održava u Subotici. Ovo jest izuzetna manifestacija tog tipa ali svojim lokalno bunjevačkim karakterom treba da je samo jedna u nizu sličnih koje bi trebalo organizirati diljem Republike Srbije, a na kojima bi trebalo istaknuti književni, i svaki drugi rad svih Hrvata koji žive u Republici Srbiji. Više od dvije godine pišem „otvorena pisma“ u kojima ističem da koncentracija svih krovnih institucija Hrvata u Republici Srbiji u Subotici, pri čemu smo došli do nonsensa da pojedinci čine te institucije, uz koncentraciju infrastrukture, moći i novca, marginalizira, obesmišljava i uništava cjelokupan hrvatski nacion u političkom, kulturnom i svakom drugom smislu u Republici Srbiji. Nitko ništa ne demantuje ali kao da pišem gluhima, slijepima i ludima!
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2015/11/admin-pre-zavod-008-1389704624.jpghttp://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2015/11/o39012_30.jpg
Iz navedenog članka saznajemo da je nagrada za životno dijelo na području književnosti Balint Vujkov Dida, koju dodjeljuje Hrvatska čitaonica (čitaj Tomislav Žigmanov), a „za očuvanje i popularizaciju bunjevačkog narodnog stvaralaštva“ pripala Naci Zeliću, „koji živi u Zagrebu, a podrijetlom je iz Subotice“. Sve čestitke gospodinu Naci Zeliću!
 
Nagrada Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata (čitaj Tomislava Žigmanova) Emerik Pavić za najbolju knjigu u 2014. pripala je zborniku radova Bunjevci u vremenskom i prostornom kontekstu „u sunakladi Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, FF pressa i ZKVH“ (čitaj Tomislava Žigmanova i njegovih osobnih veza na Sveučilištu u Zagrebu, čije ljude i studente on plaća našim novcem). O potpuno zamagljenim kriterijima da li je nagrada Emerik Pavić nagrada za književno stvaralaštvo ili nešto sasvim drugo i u potpunom neznanju koje su knjige bile u opusu za tu nagradu, već sam pisao, a ni sada to nije razjašnjeno.
http://www.glas-koncila.hr/photos_portal/velika/1364477522-31-100.jpg
Prvi put je dodeljena i trijenalna nagrada ZKVH (čitaj Tomislav Žigmanov) za najbolju knjigu proze u razdoblju 2012. do 2014. godine Nevenu Ušumoviću, „književniku i ravnatelju gradske knjižnice u Umagu, podrijetlom iz Subotice“, za zbirku priča Rajske ptice. Koji su tu kriteriji i koje su tu knjige bile u opusu za nagradu takođe ne znamo. Znamo samo da je Neven Ušumović odrastao u Subotici kao i Nace Zelić!
 
Nagrade su uručene na Multimedijalnoj večeri u Velikoj viječnici Gradske kuće u Subotici posle čega je usledio koncert Akademskog zbora Concordia discors sa već pomenutog fakulteta iz Zagreba. Ovaj zbor je na svijetskoj razini i predstavlja pravu svijetlu tačku u tovečernjem sivilu subotičke provincijalne književničke magle i nameštaljki. No, rame uz rame ovom zboru nastupili su, niko drugi, nego baš mladi gajdaši (ništa tamburica i tako neki slični instrumenti) iz Muzičke škole u Subotici, među kojima je najbolji gajdaš, šta mislite ko? Pa, sin Tomislava Žigmanova!
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2015/11/anel_3jpg-555528-255aa.jpg
Članak se osvrće i na „predstavljanje knjiške produkcije Hrvata u Vojvodini za period 2014.-2015“ održano dan ranije u Hrvatskoj čitaonici, o čemu sam pisao kao jedan od prisutnih diskutanata. Da je to bilo sve samo ne predstavljannje knjiške produkcije Hrvata u Vojvodini potvrđuje i ovaj članak „Trodnevni praznik knjige“, jer i poslije njega ne znamo koje su knjige u pitanju, osim da su to „43 naslova“! Citat: Na osnovu 43 nova naslova možemo konstatirati da je ovo bilo plodno razdoblje po pitanju nakladničke djelatnosti. Područje beletristike je i dalje najplodnije i broji 22 nove publikacije, poezija dominira s 9 novih knjiga, dok drama ostaje bez ijednog naslova. Kratkopričaši (?!) broje 5, a romanopisci 3 naslova, dok je suštinski riječ o samo jednom novonapisanom romanu. I sve u tom stilu, uz slajdove koji nisu prikazali ni jednu knjigu ponaosob niti rekli bilo što o bilo kojem autoru 43 naslova!
http://www.glas-koncila.hr/photos_portal/velika/1364477336-31-100.jpg
O znanstvenom skupu nisam kompetentan da pišem ali na slici se vidi da je i na njemu bilo nazočno svega desetak učesnika iz tri države (!!!), Srbije, Hrvatske i Mađarske, te samo par slušalaca. Ako riječ „praznik“ dolazi od „prazno“, a dolazi, onda je naslov članka izvanredan uz iznimku nekoliko pravih ugođaja (dječji zbor „Isidior Bajić“ iz Novog Sada i zbor Consordia discors iz Zagreba, odnosno ono što nema veze sa Suboticom i delima subotičkih meštara). Na kraju opet biser bahatosti, nemarnosti, bezobrazluka i zamajavanja hrvatskog naroda (a i drugih) od strane moćnika iz Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata (čitaj Tomislava Žigmanova), ovaj put i uz „asistenciju“ Pokrajinskog tajništva za kulturu i javno informisanje.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2015/11/m1-65022-06280700.jpg
Naime, na internetu i „Vodiču“ za 60. međunarodni sajm knjiga u Beogradu objavljeno je da će u petak u 30:10. u Sali „Branko Ćopić“ sa početkom u 16:00 h ove dve institucije predstaviti zbornik „Bunjevci u vremenskom i prostornom kontekstu“. Ova informacija je stajala i na samom panou ispred sale „Branko Ćopić“, što sve pokazuje da se odavno znalo koja će knjiga u Subotici biti proglašena za „najbolju knjigu“. Ali to je samo školjka, biser je da je nas nekoliko u to vreme sedelo u navedenoj sali punih 45 minuta, a da se u njoj nije nitko pojavio! Doživeli smo četrdesetipetminutni „praznik“ „najbolje“ hrvatske knjige na najznačajnijem sajmu knjiga u ovoj državi! Kakav odnos da očekujemo prema „lošijim“ knjigama narodu kojeg i one interesiraju?!
 
Pitajući na svim informativnim punktovima Sajma šta se zbilo sa Bunjevcima u vremenskom i prostornom kontekstu nisu ništa znali, jer ih nitko nije o bilo čemu obavjestio!!! Dokle ovo može da ide i dokle ovo može da traje?! Takav odnos prema knjiškom stvaralaštvu Hrvata u Vojvodini (Srbiji), i uopće našoj kulturi ovdje, je nedopustiv i morala bi reagirati i naša matica.
 

Branimir Miroslav Cakić (adresa poznata redakciji)

Povezani članci

Sjećanje na Vukovar i Škabrnju

HF

Na tržnici Dolac

HF

Snivajte mirno

HF

Arhiva se boji još, onaj tko je bio loš!

HF

Ostavi komentar

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...