Od 1. siječnja 2016. stranci ne će moći dobiti zemlju na besplatno korištenje
„Pobjeda! Najveća nacija svijeta zabranila genetski modificirane usjeve“, naslov je značajnog teksta čiji autor je William Engdahl. Nažalost, ovaj vrhunski stručnjak, geopolitičar, strateg, pisac i predavač prešućuje se u Hrvatskoj, jer on istražuje, upozorava, govori i piše istinu. I sve što je do sada predvidio – ostvarilo se. No, vratimo se njegovom tekstu i saznajmo zašto je on toliko značajan za budućnost. Ovdje se nalazi i odgovor na razloge propadanja hrvatske poljoprivrede.
Pobjede se uvijek slave a za budućnost zdravog života na našem planetu svi mi trebamo slaviti ovu veliku pobjedu. Najveća nacija svijeta, Ruska Federacija, čije kopneno područje zauzima Euroaziju i koje spaja Baltik i Ukrajinu na zapadu s Vladivostokom i Pacifikom na njezinom istoku, objavila je značajnu odluku o zabrani komercijalnog uzgoja genetski modificiranih organizama odnosno usjeva.
O ovom problemu u Rusiji se mjesecima vodila vruća rasprava. U veljači 2014., samo nekoliko dana prije državnog udara u Ukrajini koji je koordiniran ('orkestriran') iz SAD-a, ruski premijer Dmitrij Medvjedjev započinje nacionalni znanstveno-istraživački projekt u svrhu prikupljanja znanstvenih informacija (dokaza) kako bi Vlada i Duma mogli donijeti ispravnu odluku o genetski modificiranim organizmima u Rusiji. Konačna odluka sada je donesena i ona je protiv Monsanta i američkih „GMO“ kartela. Slobodno možemo reći da je Rusija u svojoj krizi koncentrirala svoju pamet u svrhu važnosti života. Arkadij Dvorkovič, potpredsjednik ruske Vlade na međunarodnoj konferenciji o biotehnologiji održanoj u Kirovu 18. rujna 2015. izjavljuje: „Što se genetski modificiranih organizama/GMO-a tiče, mi smo donijeli odluku o ne korištenju bilo kojeg GMO-a u proizvodnji hrane.“ Prošle godine ruski Parlament i Duma glasovali su za usvajanje oštrog zakona o označavanju GMO hrane kako bi ruski potrošači bili obaviješteni o prisutnosti različitih GMO-a u hrani. To je bilo prije donošenja sankcija SAD-a i Europske unije protiv Rusije, što je rezultiralo odlukom Rusije o sankcijama uvoza poljoprivrednih proizvoda iz EU-a. U kolovozu 2014. ruska Vlada donosi odluku o zabrani uvoza mesa, ribe, mlječnih proizvoda, voća i povrća iz EU-a i još nekih država. Ova odluka ruske Vlade donesena je kao reakcija na nametnute joj sankcije a izazvala je iznenađujuće rezultate. Naime, zabrana uvoza poljoprivredno-prehrambenih proizvoda u Rusiju rezultirala je spektakularnim procvatom ruske poljoprivrede. Danas ruski supermarketi od Rostova na Donu preko Sočija do Moskve obiluju raznovrsnim kvalitetnim poljoprivrednim proizvodima proizvedenim u domovini, tj. Rusiji.
„Rusi s kojima sam razgovarao tijekom mojeg posjeta Rostovu u kolovozu ove godine rekli su mi kako su sada shvatili koliko je superioran okus ruske domaće hrane od one iz uvoza – pri čemu posebno ističu okus rajčice, jer uvezena hrana vrlo često je umjetno obojena i tretirana je kemijskim tvarima koje održavaju njihov svježi izgled na policama supermarketa“ napisao je Engdahl. Naime, nakon burnog raspada i kolapsa bivšeg Sovjetskog Saveza (SSSR) 1990-ih, korumpirana Vlada Borisa Jeljcina širom je otvorila vrata zapadnim predstavnicima agrobiznisa kao što su Kraft, Nestle, Unilever i dr. čiji proizvodi su preplavili rusko tržište.
Odluka o pokretanju i obnovi ruske proizvodnje hrane bila je od golemog značaja. Rusija danas ima jedno neprocijenjivo bogatstvo a to su najplodnija poljoprivredna tla u svijetu. Naime, tijekom tzv. Hladnog rata prema odredbi države (SSSR-a) proizvodi kemijske industrije bili su namijenjeni interesima nacionalne obrane pa je rusko plodno tlo desetljećima bilo pošteđeno štetnih učinaka i posljedica uzrokovanih umjetnim (kemijskim) gnojivima i primjeni kemijskih zaštitnih sredstava u poljoprivredi kao što je to bio slučaj u zapadnim zemljama. Sada se to pretvorilo u blagoslov budući su poljoprivredni proizvođači u Europskoj uniji i SAD-u suočeni s golemim problemima izazvanim destruktivnim (razornim) učincima kemijskih tvari na tlo, a koje su u golemoj mjeri uništile esencijalne mikroorganizme tla. Bogato plodno tlo stvara se tokom dugog vremenskog razdoblja, tamo gdje je klima vlažna i topla potrebne su tisuće godina kako bi se formiralo par centimetara plodnog tla. Hladna i suha klimatska područja zahtijevaju još duže razdoblje.
Rusijom prolazi jedan od samo dva svjetska postojeća pojasa tla poznatog pod nazivom „pojas černozem“ odnosno područje crnice. Ovaj pojas plodnog tla proteže se od područja južne Rusije sve do Sibira a preko oblasti Kursk, Lipetsk, Tambov i Voronjež. „Černozem“ (ruski izgovor: čjornozjem) je ruski naziv za tlo tamne boje – crnicu koja je izrazito bogata humusom, fosfornom kiselinom, fosforom i amonijakom. Crnica je izrazito plodno tlo koje daje visoke prinose u poljoprivredi. Ruski dio pojasa zemlje crnice, „černozem,“ proteže se od Sibira do južne Rusije te zahvaća područje sjeveroistočne Ukrajine, te prolazi područjem Balkana duž Dunava. Drugi glavni veliki pojas crnice nalazi se u Kanadi u prerijama Manitobe.
Rusko Ministarstvo poljoprivrede također je formuliralo „Doktrinu ruske prehrambene sigurnosti“ čiji glavni cilj je domaća poljoprivredna proizvodnja i ribarstvo. Ovaj mjesec (listopad) već je javno objavljen cilj – potrošnja ribe iz domaćeg uzgoja mora dostići 85 %. Projekt koji financira Zaklada Rockefeller a koji su razradili i razvili dvojica profesora „Harvard Business School“ nazvan je prema njihovoj ideji „agrobiznis.“ Rockefellerova ideja je ostvariti u poljoprivrednoj proizvodnji isto ono što je učinjeno i s naftnom industrijom, a to je stvaranje monopola ili kartela gdje će nekolicina korporacija kontrolirati svjetsku proizvodnju hrane. Bila je to jedna od najučinkovitijih ali isto tako i jedna od najdestruktivnijih inicijativa Rockefellera. Pod pritiskom Svjetske trgovinske organizacije (WTO) „slobodna trgovina“ u poljoprivredi trebala bi imati prioritet u odnosu na nacionalno zakonodavstvo koje se odnosi na zdravlje i sigurnost. Rusija je uspjela povratiti svoj visoki stupanj prehrambene samodostatnosti što je značajan udarac globalnoj strategiji agrobiznisa. Odluka Rusije o zabrani genetski modificiranih usjeva i drugih kultura još je jedan udarac „u lice“ lobiju zapadnog agrobiznisa. Sankcije koje je donijela Europska unija Rusiji već su prouzročile značajne promjene u Rusiji kada je u pitanju proizvodnja hrane. Jedan od fascinantnih primjera je proizvodnja ribe u ruskom manastiru Valaam u sjevernom području jezera Ladoga (Republika Karelija u Ruskoj Federaciji, blizu Finske). Ruski manastir Valaam na obali jezera Ladoga doživljava pravi procvat u uzgoju i proizvodnji pastrva i drugih proizvoda kao „odgovor“ Rusije na nametnute joj sankcije. Ekonomski ravnatelj ovog povijesnog manastira najavio je utrostručenje proizvodnje ribe na količinu od 200 tona prema sadašnjih 60-70 tona.
Posljednjih godina proizvodnja ribe u Rusiji bitno je smanjena zbog uvoza jeftine ribe iz golemih industrijskih uzgajališta – osobito norveškog lososa. Stoga Norveška trpi zbog ruske zabrane uvoza prehrambenih proizvoda. Veliki procvat poljoprivredna proizvodnja doživljava i u najistočnijem području Rusije koje je rijetko naseljeno. U Vladivostoku je 3. rujna 2015. održan prvi 'Forum ekonomije istoka' gdje je ruski ministar poljoprivrede objavio pokretanje zajedničkog razvojnog projekta s Kinom u vrijednosti 10 milijardi USD. U ovom velikom projektu razvoja poljoprivrede sudjelovat će brojne financijske institucije, uključujući i rusku državnu banku 'Sberbank'. Cilj ovog projekta je poticanje proizvodnje žitarica i drugih poljoprivrednih proizvoda (10 milijuna tona / godišnje) počevši od 2020. Projekt uključuje investicije u agrobiznisu, proizvodnji žitarica, preradi, skladištenju i logistici kao i stvaranje vlastite infrastrukture agrobiznisa. Ukratko, značajne pozitivne promjene događaju se u području ruske proizvodnje hrane i samodostatnosti.
U srpnju ove godine ruska Vlada objavila je odluku o donošenju prijedloga novog zakona o „naseljavanju na dodijeljenu zemlju.“ Prema ovom novom zakonu svaki ruski građanin imat će mogućnost dobiti 1 ha zemlje na besplatno korištenje, maksimalno 5 ha za peteročlanu obitelj, u dalekoistočnom području Rusije. Zemlju će dakako moći obrađivati i baviti se poljoprivrednom proizvodnjom i/ili šumarstvom. No, zemlja se ne će smijeti koristiti u svrhe protivne ruskim zakonima. U slučaju neiskorištavanja, zemlja će se vratiti Vladi, tj. državi. Stranci ne mogu dobiti zemlju na besplatno korištenje. Ukoliko bude usvojen u Dumi, ovaj novi zakon trebao bi stupiti na snagu u siječnju 2016.
Novija ispitivanja javnog mišljenja ukazuju na golem interes za ovu „ponudu“ ruske Vlade – 30 milijuna Rusa, uglavnom mlađe dobi spremno je preseliti se na istok. Naime, istočna područja Rusije doživjela su golemu depopulaciju što je bila posljedica ekonomskog pustošenja 1990-ih za vrijeme Borisa Jeljcina kada je istok Rusije doživio totalni kolaps, a ljudi su morali migrirati u gradove kao bi preživjeli. U širem kontekstu razvoja ovih događaja, konačna odluka ruske Vlade o zabrani komercijalnog uzgoja genetski modificiranih usjeva u Ruskoj Federaciji ima dodatno novo značenje. Rusija sada može postati jedna od svjetskih vodećih proizvođača prirodne, organske, genetski ne-onečišćene hrane.
Za razliku od nekadašnje čuvene američke poljoprivrede, današnja američka poljoprivredna proizvodnja je dehumanizirana, industrijalizirana od strane golemih korporacija agrobiznisa, a pored toga još je i kontaminirana monsantovim genetski modificiranim usjevima čiji uzgoj zahtijeva primjenu po zdravlje i život opasnih/štetnih herbicida koji sadrže toksičan glifozat. Više od 80 % današnje proizvodnje američkog kukuruza odnosi se na GMO, dok gotovo 100 % soje dolazi iz genetski modificiranog uzgoja. Ovo nije mala stvar. Dozvoljen je izvoz neoznačenih genetski modificiranog kukuruza i soje i to zahvaljujući „rupama u zakonu,“ kako u EU tako i u Kinu. To znači da većina mesa i ribe iz uzgoja koje konzumiraju potrošači u EU i Kini sadrže indirektno GMO i toksine. U svijetlu svega ovog ima smisla da Rusiju u buduće tretiramo s nešto više uljuđenosti ukoliko se želimo hraniti zdravom hranom. Oni čine upravo ono što bismo mi trebali činiti, ali ne činimo. Zašto? [Autor: F. William Engdahl: Victory! World's Largest Nation Bans GMO Food Crops (objavljeno: 1. 10. 2015.)]
Odabrala i prevela: Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više