Sud svoje savjesti trebalo bi svesti pod horizont savjesti drugih
„Ne činite nikada ništa što se protivi vašoj savjesti,
čak ako od vas to traži država.“
(A. Einstein)
Od kada je počela predizborna kampanja, a i puno prije, sa svih strana, od mnogih znanih, neznanih, važnih i manje važnih, svjetovnih, duhovnih, udruženih, umreženih, političkih, kršćanskih, agnostičkih, ateističkih i inih pojedinaca i interesnih grupa, uz razne savjete, veličanjem, uzdizanjem jednih, podcjenjivanjem, marginaliziranjem, ismijavanjem i minoriziranjem drugih, bilo lidera, istaknutih pojedinaca, političkih stranaka ili predizbornih koalicija, nam na kraju svojeg elaborata i panegirika preporuče da glasamo i biramo po svojoj savjesti. Pitanje je samo što je to savjest za nekoga? Je li savjest relativna? Prema izvornom grčkom značenju savjest bi trebala biti „znanje u nutrini“.
Postoje razne definicije savjesti i njihovo tumačenje,ovisno o vremenu, prostoru, društvenom uređenju i svjetonazoru, ali sve definicije se uglavnom mogu svesti na univerzalnu misao o savjesti: „Savjest je ljudska sposobnost da prosuđuje moralnu vrijednost svojih postupaka na temelju određenih načela, normi, kriterija i stajališta, svoje učinjeno ili buduće djelovanje ocjenjuje kao dobro ili loše.“ Da bi se nešto moglo ocijeniti kao dobro ili loše, mora se dobro procijeniti s više gledišta, a ponajprije iz svoje nutrine. Savjest je složeni spoznajni proces koji nije lak ni kratkotrajan. Postoji prethodna i naknadna savjest, baš kao i pamet. Za dobru i točnu procjenu potrebna je i nužna samoprocjena utemeljena na samospoznaji.
Mnogi psiholozi, filozofi, književnici i znanstvenici su istraživali i bavili se samospoznajom i samoprocjenom. Njihovi zaključci se dosta razlikuju u smislu kvalitete i kvantitete samospoznaje, kao i analogne samoprocjene. Goethe je mišljenja da je to nemoguće napraviti, da je to pomalo čudan zahtjev što nikome nikada nije uspio. Humbolt misli da je samospoznaja rijetka i vrlo teška. G. Roth, biolog i istraživač mozga smatra da do svoga „ja“ mogu doći samo privilegirani.
Samoprocjenjivanje je dugotrajni proces, u kojem bi najprije trebali prikupiti što više relevantnih informacija o sebi od osobina ličnosti, temeljnih vrijednosti, sposobnosti, vještina, interesa, ciljeva, mogućnosti, potreba i motivacije. Posebno je važno samoprocjenjivanje integriteta, objektivno procjenjivanje vrlina i mana, sposobnost uspostavljanja ravnoteže tih osobina, procjena drugih sebi ravnih, podređenih i nadređenih. Samoevaluacija u odnosu na bolje od nas, može nas dovesti do napredovanja, čak i do izvrsnosti, jer uviđamo svoje mane i umanjujemo ih koristeći vrline. Pri tome je važno kultivirati i intenzivirati vrline (ljubav, empatiju, milosrđe, toleranciju, opraštanje, prihvaćanje…), izbjegavati i umanjivati sve vrste napasti imoguće jačanje mana (zavist, mržnju, ogovaranje, obmanjivanje, laž, osvećivanje, kritiziranje, podmetanje, glumatanje, politiziranje, nehumanost, diskriminaciju…).
Za određene procjene i samoprocjene osobnosti postaje standardni testovi, ankete, skale i upitnici. Najčešći parametri koji se procjenjuju su:
– Komunikacija,
– Empatija,
– Entuzijazam,
– Strpljenje,
– Tolerancija,
– Samopouzdanje…
Referentan izvor informacija o sebi daju nam pravi i iskreni prijatelji. Oni nam kažu otvoreno što je u nas dobro, a što loše, što smo učinili dobro, a što manje dobro, što moramo popraviti, a za što se ispričati. Malo je danas pravih prijatelja, koji će dobro savjetovati i istinu nam reći u lice, kakva god ona bila. Ta istina će onome tko ju prihvati biti motivacijski pokretač i korektor u daljem radu, ponašanju i djelovanju. Spoznaja i samospoznaja je prvi korak ka poboljšanju i napredovanju. Samoobmana, precjenjivanje i visoko subjektivno mišljenje o sebi vode u čisti narcizam, što se kad-tad osveti onome tko misli kako je po svemu najbolji. Freud smatra kako narcizam uzrokuje mnoge narcisoidne bolesti, koje dovode u pitanje poštovanje i samopoštovanje neke osobe.
Samozavaravanje svjesno ili nesvjesno je danas u modi. Mnogi svoje subjektivno iskustvo uzimaju kao apsolutno i nastoje ga drugima nametnuti. Za svoje propuste, neznanje, nedovoljne kompetencije i negativne ishode okrivljuju druge osobe, kao i razne i različite vanjske okolnosti. Kod takvih osoba uglavnom dominira i prevladava fikcija, blef i laž, inscenacija, teatar, hinjenje, manipulacija, lažna sloboda, lažna uljudnost, lažna vjera, lažna moralnost, nevjerodostojnost, neodgovornost, vraćanje u prošlost, prekrajanje povijesti, lažni identitet, individualistička-narcisoidna ideologija, gramzljivost, neograničenost, hedonizam, bahatost… Jedna indijska poslovica kaže kako u svakom čovjeku stalno žive i međusobno se bore dva vuka dobar i loš. Pobjeđuje onaj kojeg bolje i više hranimo. Kojeg i kakvog to vuka u sebi hrane neki od onih koji nam se u ovoj izbornoj kampanji nude i govore kako će se oni najbolje moguće, kako će se najbolje o nama brinuti i raditi za opće dobro, napredak i boljitak svih nas i za uređenu, samostalno, suverenu i pravnu državu, svima majku, nikom maćehu. Tko to u sebi krije anđela, a tko sotonu? Tko li je pak onaj tko će to ispravno i točno procijeniti? Nije sve niti crno, niti bijelo, niti crveno. Mislim da smo u zoni sivog, i to više nijansi, iz koje se izvlačimo, malo pomalo, ali ide se naprijed, bilo to kome drago ili ne. Najbolji i jedino uvjerljivi pokazatelji su brojke, vrijedne poštovanja i realnog samopoštovanja.
Svima bi trebalo priznati i pozitivno evaluirati sve dobro i loše što su napravili, kao i ostalo činjenje i nečinjenje, pri čemu nema vidljivog rezultata, ali se naslućuje. Kad se ispod svega podvuče crta, mislim da ipak prevlada pozitivan ishod, naročito imajući u vidu situaciju koja je zatečena, ispadanje kostura iz ormara, europska i svjetska kriza, nagomilane kamate iz zaduženja onih drugih, koji se sad obrušavaju na evidentne uspjehe, unatoč ostavljenim i namještenim velikim utezima, na ramenima vladajućih.
Bilo bi primjereno, poželjno i dobro biti realan što je to više moguće i smanjivati, a ne raspirivati rapidnu eskalaciju općeg nezadovoljstva, kao i izbalansirati zahtjeve i mogućnosti. Novi ideal bi trebala biti sveopća ljudskost i zajedništvo, cjelovito ponašanje, uz razvijanje različitosti mišljenja što će dovesti do sinergije djelovanja, niza činitelja. Moralno ponašanje bi trebalo postati potreba, a ne obveza. Moralni principi, vrijednosti i uvjerenja, uz dominaciju ljubavi, empatije, poštenja, suosjećanja, iskrenosti, brige o potrebitima, mudrost, hrabrost, pravednost, ljudskost i umjerenost su mjerilo svakog čovjeka. To su univerzalni principi i obilježja svih onih koji bi trebali biti uzori u svemu, pa i u politici, s tim da uspješni i odgovorni političari nastupaju, djeluju i rade po formi „mi“, a ne „ja“. Imperativ i glavni činitelj uspješnosti XXI. stoljeća je timski rad,u svim područjima i dijelovima, lokalno, regionalno europski i globalno.
Na ovim izborima mi bi trebali odabrati najbolji tim, koji ima vjerodostojnog, odgovornog vođu s respektabilnim općim i stručnim znanjem višestrukim sposobnostima, raznim dokazanim vještinama, s vizijom budućnosti, u miru, slozi, jedinstvu različitosti, poštenog, pravednog, iskrenog, čak i onda kad mu ta iskrenost šteti, pomalo tvrdoglavog, samosvjesnog, samopouzdanog, hrabrog, nepovodljivog, domoljubnog i nepokolebljivog, s vidljivom i djelatnom moralnom, emocionalnom, komunikacijskom, dijaloškom i tehničkom inteligencijom, bez čega nema demokracije, a ni izlaska iz državnih granica, već vraćanje na duboki Balkan, u zadimljene krčme, gdje cijuču polugole cajke, razbijaju se čaše i flaše, toči se pivo u hektolitrima i prejedaju se janjetini „domoljubni“ veliki Hrvati i heroji iz München bojne, koji primaju velike penzije, dodatke i sinekure, a onako uz put spontano, postavljaju plinske boce po zagrebačkim ulicama, prijete svima koji ne misle kao oni i imaju drugačija krvna zrnca, šire strah i mržnju, uz blagoslov pojedinih državnika i vjerskih poglavara, manipuliraju drugima, iako su i sami manipulirani, zavedeni i prevareni.
Glasovanje i izbor bi trebalo biti po savjesti, koja nas ponekad krivo usmjeri i uputi, jer nismo ispravno procijenili, samostalno odlučili, već bili zavedeni, od onih koji bi u tome, trebali biti neutralni i moliti se za, a nikako protiv, bez obzira o kome je riječ. Sveti Pavao je smatrao da savjest kršćana često različito reagira i da bi uvijek trebalo sud svoje savjesti svesti pod horizont savjesti drugih. Svaki od nas bi svoju savjest bi trebao ispravno oblikovati po univerzalnim temeljnim ljudskim vrjednotama i po načelu „ što ne želiš da drugi tebi ne napravi, nemoj ni ti njemu napraviti“.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više