Prava predstavnika nacionalnih manjina u Europi

Nigdje nema "prava manjina"

 

 

Krajem prošle godine u Saboru je u raspravi (prvo čitanje) bilo pet prijedloga mogućih izmjena i dopuna zakona o izboru zastupnika u Hrvatski sabor. Suština predloženih promjena bila je uvođenje preferencijalnog glasa ili glasova. Jedan od predlagatelja bio je i Klub zastupnika IDS-a. Osim uvođenja preferencijalnog glasa (jednog uz prohibitivnu klauzulu od 10 % – isto kao i SDP). Taj je klub predložio i uvođenje dvostrukog (oni pišu „dopunskog“) prava glasa pripadnicima nacionalnih manjina. Ukratko: birači nacionalnih manjina imali bi pravo glasa – biranja – zastupnika nacionalnih manjina u posebnoj izbornoj jedinici i još pravo glasa – biranja – zastupnika koji se biraju na općim izborima u toj izbornoj jedinici.

U želji mogućnosti usporedbe našeg zakonodavstva i zakonodavstva drugih država u Europi, putem Europskog centra za parlamentarna istraživanja i dokumentaciju zatražio sam prikaz ustavnih i zakonodavnih rješenja zastupljenosti i načina izbora članova parlamenta iz redova nacionalnih manjina. Pristigli su odgovori iz 39 parlamenata od čega 26 iz država-članica EU-a. Prijevod, sistematiziranje i prikaz odgovora sačinila je Knjižnica Hrvatskog sabora. Zastupnik Hrvatskoga sabora zatražio je informacije o zastupljenosti i pravima nacionalnih manjina u parlamentima. Stoga su sljedeća pitanja proslijeđena putem ECPRD mreže korespondenata:

 

1.   Koliko mjesta u Vašem parlamentu pripada predstavnicima nacionalnih manjina,  brojčano i u odnosu (postotku) na ukupan broj zastupnika?

2.   Koji je način izbora predstavnika nacionalnih manjina u Vaš parlament?

3.   Ako je Vaš parlament dvodoman, u kojem su domu zastupljeni pripadnici nacionalnih manjina?

4.   Postoji li ograničenje mandata po pravu odlučivanja za predstavnike nacionalnih manjina u Vašem parlamentu (npr. da nemaju pravo odlučivanja o formiranju  parlamentarne većine, povjerenju Vladi, pojedinim stavkama proračuna i sl.)?

 

Upit je poslan 2. prosinca 2014. svim ECPRD korespondentima a do 13. siječnja 2015. odgovorile su 42 države. Ovaj sažetak donosi prijevod pristiglih odgovora. Dijelovi odgovora koji nisu relevantni odnosno koji ne odgovaraju na postavljena pitanja nisu prevedeni, međutim dostupni su u Knjižnici na zahtjev. Odgovori iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije preneseni su u izvorniku

 

1. Koliko mjesta u Vašem parlamentu pripada predstavnicima nacionalnih manjina, brojčano i u odnosu (postotku) na ukupan broj zastupnika?

Ustavom Republike Hrvatske i Zakonom o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, pripadnicima nacionalnih manjina jamči se 8 mjesta u hrvatskom parlamentu od ukupno 151 zastupnika, što predstavlja zastupljenost od 5,3 %.

 

2. Koji je način izbora predstavnika nacionalnih manjina u Vaš parlament?

Pripadnici nacionalnih manjina mogu birati žele li glasovati u jednoj od deset općih izbornih jedinica ili u posebnoj izbornoj jedinici gdje će birati predstavnika svoje nacionalne manjina. Ukoliko odluče glasati za zastupnike s posebnih lista za predstavnika svoje nacionalnih manjine, istovremeno ne mogu koristiti pravo da glasaju i u općim izbornim jedinicama. Glede zastupljenosti, u Hrvatskom saboru Srbi imaju pravo na tri zastupnika, Talijani i Mađari po  jednog, a Česi i Slovaci na jednog zajedničkog. Pored toga, dvije grupe nacionalnih manjina biraju  jednog zajedničkog zastupnika. U prvoj su grupi Austrijanci, Bugari, Nijemci, Poljaci, Romi, Rumunji, Rusini, Ukrajinci, Rusi, Turci, Vlasi i Židovi, a u drugoj su grupi Albanci, Bošnjaci, Crnogorci, Makedonci i Slovenci, što čini ukupno 8 zastupnika nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru.

3. Ako je Vaš parlament dvodoman, u kojem su domu zastupljeni pripadnici nacionalnih manjina?

Hrvatski parlament je jednodoman.

 

4. Postoji li ograničenje mandata po pravu odlučivanja za predstavnike nacionalnih manjina u Vašem parlamentu (npr. da nemaju pravo odlučivanja o formiranju parlamentarne većine, povjerenju Vladi, pojedinim stavkama proračuna i sl.)?

Izabrani predstavnici nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru imaju opći politički mandat, što znači da su izjednačeni s ostalim zastupnicima u pravima i obvezama i da ne postoji ograničenje njihovog mandata i prava na odlučivanje, primjerice kod sudjelovanja pri sastavljanju parlamentarne većine, glasovanja o državnom proračunu i slično.

 

ALBANIJA – KUVENDI

 

Nemamo poseban zakon koji bi se tijekom izbora bavio manjinama. Oni sudjeluju na izborima isto kao i svaka druga stranka u skladu s ustavom i izbornim zakonom.

 

ANDORA – CONSELL GENERAL

 

S obzirom na veličinu i izborni sustav Andore, ne postoje predstavnici određenih nacionalnih manjina u parlamentu. Parlament Andore je jednodoman. Svi zastupnici su jednaki po pravima i dužnostima.

 

AUSTRIJA – NATIONALRAT & BUNDESRAT

 

Ne postoje predstavnici manjina ni u gornjem ni u donjem domu austrijskog parlamenta. Ni u lokalnim parlamentima ne postoje predstavnici manjina.

 

BELGIJA – SENAT & CHAMBRE DES REPRESENTANTS

 

Belgijski parlament je dvodoman. Ne postoji fiksna kvota koja pripada bilo kojoj jezičnoj skupini u Zastupničkom domu koji se sastoji od 150 zastupnika. Svi zastupnici obaju domova imaju jednaka prava.

 

BOSNA I HERCEGOVINA – ZASTUPNIČKI DOM

 

Društveno uređenje Bosne i Hercegovine utemeljeno je na etničkom i građanskom principu. U Bosni i Hercegovini dominantno je političko učešće tri konstitutivna naroda (Bošnjaci, Hrvati i Srbi), uz nedovoljnu uključenost pripadnika nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini. Učešće nacionalnih manjina u političkom životu je ograničeno zbog etničke dominacije tri konstitutivna naroda, a interesi konstitutivnih naroda su ključni fokus političkih odluka. Nacionalne manjine u Bosni i Hercegovini većinom nisu geografski koncentrirane, da bi mogle ostvarivati prava na političku  participaciju, koja su vezana za teritorij i za procentualnu prisutnost na određenim područjima.

Ustav Bosne i Hercegovine predstavlja Aneks IV Dejtonskog mirovnog sporazuma donesenog 1995. Njime je uspostavljena tripartitna struktura vlasti, zasnovana na ravnoteži snaga između Hrvata, Bošnjaka i Srba, koji su Ustavom proglašeni „konstitutivnim narodima“ i time im je dato isključivo  pravo kandidature za Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.

Članom II. Ustava Bosne i Hercegovine garantuju se ljudska prava i slobode, direktna primjena Evropske konvencije o ljudskim pravima i prioritet ove Konvencije i njenih Protokola nad ostalim zakonima. Članom IV Ustava Bosne i Hercegovine utvrđeno je da Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ima dva doma, i to: Dom naroda i Predstavnički dom.

Dom naroda se sastoji od 15 delegata, od kojih su dvije trećine iz entiteta Federacija (uključujući pet Hrvata i pet Bošnjaka ) i jedna trećina iz entiteta Republika srpska (pet Srba). Nominovane hrvatske, odnosno bošnjačke delegate iz Federacije biraju hrvatski odnosno bošnjački delegati u Domu naroda Parlamenta Federacije. Delegate iz Republike Srpske bira Narodna skupština Republike Srpske. Od ukupno 15 članova Doma naroda, devet članova sačinjava kvorum, pod uslovom da su prisutna najmanje tri bošnjačka, tri hrvatska i tri srpska delegata.

Predstavnički dom se sastoji od 42 člana, od kojih se dvije trećine biraju sa teritorije Federacije, a jedna trećina sa teritorije Republike Srpske. Članovi Predstavničkog doma biraju se neposredno iz svog entiteta, u skladu sa Izbornim zakonom. Kvorum sačinjava većina svih članova izabranih u Predstavničkom domu.

Dervo Sejdić i Jakob Finci, državljani Bosne i Hercegovine, podnijeli su 2006. godine predstavke/aplikacije Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu, zbog nemogućnosti da se kao  pripadnici romske, odnosno jevrejske nacionalne manjine kandiduju za članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine i za članove Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, a na osnovu odredaba člana IV i člana V Ustava BiH, koji predviđaju da se u ove državne organe mogu kandidovati samo pripadnici hrvatskog, bošnjačkog i srpskog naroda. Presudom Europskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine naloženo je Bosni i Hercegovini da promijeni Ustav i izborno zakonodavstvo, kako bi pripadnicima nacionalnih manjina, odnosno ostalima koji ne pripadaju niti jednom od tri konstitutivna naroda, omogućila da se nadmeću za položaj člana Predsjedništva BiH i izbor u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH. Uspostavom nove vlasti, nakon općih izbora održanih u oktobru 2014., očekuje se implementacija navede ne presude.

Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine osnovala je Vijeće nacionalnih manjina BiH, kao  posebno savjetodavno tijelo, koje daje mišljenja, savjete i prijedloge Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine o svim pitanjima koja se tiču prava, položaja i interesa nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini. Vijeće može delegirati stručnjake za rad Ustavnopravne komisije Doma naroda, Ustavnopravne komisije Predstavničkog doma i Zajedničke komisije za ljudska prava Parlamentarne skupštine BiH, kada one raspravljaju o pravima, položaju i interesima nacionalnih manjina. Delegirani stručnjaci mogu biti pripadnici nacionalnih manjina, ali i nezavisni stručnjaci i pripadnici konstitutivnih naroda. Vijeće je sastavljeno od po jednog predstavnika nacionalnih manjina, shodno članu 3. stav (2) Zakona o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina („Službeni glasnik BiH“, broj 12/03, 76/05 i 93/08), i to: Albanaca, Crnogoraca, Čeha, Italijana, Jevreja, Mađara, Makedonaca, Nijemaca, Poljaka, Roma, Rumuna, Rusa, Rusina, Slovaka, Slovenaca, Turaka i Ukrajinaca.

BUGARSKA – NARODNO SOBRANIE

 

Parlament Republike Bugarske je jednodoman i sastoji se od 240 zastupnika. Od toga 33 zastupnika u ovom sazivu su predstavnici etničkih manjina. Prema postotku, to čini 13,7 %. Ne postoje nikakva ograničenja mandata zastupnika nacionalnih manjina vezano za donošenje odluka.

 

CIPAR – VOULI TON ANTIPROSÓPON

 

Tri mjesta uz ukupan broj zastupničkih mjesta (56) ili 5 % od ukupnih mjesta u Zastupničkom domu Republike Cipar pripada predstavnicima armenske, maronitske i latinske religijske skupine. Te se religijske skupine oslanjaju na grčku zajednicu i imaju pravnu obvezu izbora zastupnika u Zastupnički dom. U skladu s Izbornim zakonom Republike Cipar svi građani Cipra (uključujući pripadnike religijskih skupina) obvezni su glasati. Ista procedura ili metoda glasanja primjenjuje se i na predstavnike religijskih skupina. Sudjelovanje zastupnika, koji su veza između svoje skupine i države, savjetodavne je prirode. Uživaju iste privilegije kao i ostali zastupnici, sudjeluju u radu parlamentarnog Odbora za obrazovanje i prisustvuju plenarnim sjednicama. Iako mogu iznijeti svoja mišljenja vezana za određenu religijsku skupinu, nemaju pravo glasati. Predstavnici religijskih skupina s pravom glasanja su oni koje je izabrala čitava grčko-ciparska zajednica kojoj te skupine  pripadaju.

 

CRNA GORA – SKUPŠTINA

 

U skladu sa Ustavom Crne Gore (Službeni list Crne Gore, br. 01/07), pripadnicima manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica jamči se pravo na autentičnu zastupljenost u Skupštini Crne Gore i skupštinama jedinica lokalne samouprave u kojima čine značajan diostanovništva, shodno principu afirmativne akcije. (član 79, stav 9). Prema odredbama Ustava, Skupština Crne Gore sastoji se od 81 poslanika koji se biraju neposredno na osnovu opšteg i jednakog biračkog prava i tajnim glasanjem. Parlamentarni izbori u Crnoj Gori održani su 14. oktobra 2012 godine, u državi kao jedinstvenoj izbornoj jedinici. Na ovim izborima, mandat su osvojile sljedeće liste nacionalnih manjina:

Bošnjačka stranka – Rafet Husović  –  tri mandata ili 3,70 %, Hrvatska građanska inicijativa (HGI) – Odlučno – jedan mandat ili 1,23 %,  

Albanska koalicija: Demokratski savez u Crnoj Gori – Demokratska partija i Albanska Alternativa/ Koalicioni Shqiptar: Lidhja Demokratike në Mal të Zi, Partia Demokratike dhe Alternativa Shqiptare  – jedan mandat ili 1,23 %, – Forca za jedinstvo – Forca për bashkim – Genci Nimanbegu – Vasel Sinishtaj – Zana Sarvan – jedan mandat ili 1,23 %.

(Izvještaj o radu Skupštine Crne Gore 2012

http://www.skupstina.me/images/dokumenti/izvjestaji-o-radu/Izvjestaj_o_radu_u_2012.pdf )

U skladu sa važećim crnogorskim zakonodavstvom, manjinske izborne liste izuzete su od izbornog praga koji je u Crnoj Gori 3 %. U slučaju izbornih lista manjinskih naroda primjenjuje se izborni prag od 0,7 %, odnosno 0,35 % za predstavnike hrvatske manjine. U nastavku slijede detaljnije informacije u vezi sa raspodjelom mandata u Skupštini Crne Gore. Zakon o izboru odbornika i poslanika (Službeni list Crne Gore, br. 4/98, 17/98, 14/00, 18/00, 9/01, 41/02, 46/02, 45/04, 48/06, 56/06, 46/11, 14/14, 47/14) predviđa da na jednoj izbornoj listi može biti najmanje 2/3, a najviše onoliko kandidata koliko se bira. Izuzetno od navedenog, na izbornoj listi za izbor poslanika koju podnose grupe birača ili političke stranke koje predstavljaju manjinski narod ili manjinsku nacionalnu zajednicu može biti najmanje 1/3, a najviše onoliko kandidata koliko se bira.

Osim toga, član 43 Zakona predviđa da izborna lista za izbor odbornika, odnosno poslanika može biti utvrđena ako je svojim potpisima podrži najmanje 0,8 % birača od broja birača u izbornoj jedinici, računajući prema podacima o broju birača sa izbora koji su prethodili odluci za raspisivanje izbora, bez obzira da li se radi o izborima za predsjednika Crne Gore ili o izborima za skupštinu. Izborna lista za izbor poslanika koja predstavlja manjinski narod ili manjinsku nacionalnu zajednicu sa učešćem u ukupnom stanovništvu Crne Gore do 2% prema rezultatima posljednjeg popisa može biti utvrđena ako je svojim potpisom podrži najmanje 300 birača. (…) Raspodjela mandata u Skupštini Crne Gore Član 94 Zakona o izboru odbornika i poslanika predviđa sljedeće: U raspodjeli mandata učestvuju izborne liste koje su dobile najmanje 3% od ukupnog broja važećih glasova u izbornoj jedinici. Izuzetno od stava 1 ovog člana:

1) izborne liste za izbor poslanika pripadnika određenog manjinskog naroda ili manjinske nacionalne zajednice, naznačenog u izbornoj prijavi ili nazivu izborne liste, u slučaju da ni jedna od njih ne ispuni uslov iz stava 1 ovog člana, a pojedinačno dobiju najmanje 0,7% važećih glasova, stiču pravo na učešće u raspodjeli mandata kao jedna – zbirna izborna lista sa ukupno dobijenim brojem važećih glasova, s tim što će se za obračun mandata priznavati zbrajanje koje obezbjeđuje osvajanje do tri mandata;

2) u slučaju da ni jedna od izbornih lista za izbor poslanika pripadnika hrvatskog naroda u Crnoj Gori ne ispuni uslove iz stava 1 ovog člana i tačke 1 ovog stava, najuspješnija od njih, sa najmanje 0,35 % važećih glasova stiče pravo na jedan poslanički mandat (…)

Pravo iz stava 2 tačka 1 ovog člana koriste izborne liste pripadnika određenog

– istog manjinskog naroda, odnosno određene

– iste manjinske nacionalne zajednice, sa učešćem do 15 % od ukupnog stanovništva u izbornoj jedinici, prema podacima sa posljednjeg popisa stanovništva. (…)

Učešće izborne liste pripadnika određenog manjinskog naroda ili manjinske nacionalne

zajednice u predizbornoj koaliciji sa izbornim listama pripadnika drugog manjinskog naroda ili manjinske nacionalne zajednice ili izbornim listama političkih stranaka ili grupa građana koje ne koriste pravo iz stava 2 ovog člana ne isključuje drugim podnosiocima izbornih lista tog manjinskog naroda ili manjinske nacionalne zajednice pravo iz stava 2 ovog člana. 

Skupština Crne Gore je jednodomni parlament. Ne postoje nikakva ograničenja za pripadnike nacionalnih manjina prilikom procesa donošenja odluka u Skupštini. Izabrani predstavnici nacionalnih manjina u Skupštini Crne Gore imaju ista prava i obveze kao i ostali poslanici.

 

ČEŠKA REPUBLIKA – POSLANECKA SNEMOVNA & SENAT

 

Ne postoje nikakva posebna prava za zastupnike nacionalnih manjina u oba doma parlamenta Češke Republike.

DANSKA – FOLKETINGET

 

U Danskoj od 179 zastupnika, 175 ih se bira u Danskoj, dva na Farskim otocima i dva na Grenlandu. Zajedno s Danskom, Farski otoci i Grenland čine Kraljevsku zajednicu, a amandmanom na Ustavni zakon iz 1953. dobili su po dva mjesta u danskom parlamentu, otprilike 2,3%. Grenland i Farski otoci zajedno čine jednu izbornu jedinicu. Pravila franšize i izbornosti jednaka su kao i u drugim dijelovima kraljevstva. Izabrani zastupnici s Farskih otoka i Grenlanda imaju opći politički mandat, što podrazumijeva da su jednaki kao i ostali zastupnici vezano za njihova prava i obaveze i ne  postoje ograničenja njihovog mandata niti prava na donošenje odluka, kao na primjer sudjelovanje u sastavljanju parlamentarne većine, glasanja o državnom proračunu, itd.

 

ESTONIJA – RIIGIKOGU

 

Ne postoje posebna mjesta za nacionalne manjine u estonskom parlamentu. Svi zastupnici u parlamentu građani su Estonije i izabrani na općim, slobodnim, proporcionalnim i izravnim i tajnim izborima od građana Estonije. Zastupnici u parlamentu svojim podrijetlom mogu biti pripadnici neke etničke manjine. Parlament je jednodoman. Zastupnici koji pripadaju nekoj nacionalnoj manjini nemaju posebna prava.

 

FINSKA – EDUSKUNTA

 

Ne postoje posebna mjesta rezervirana za predstavnike nacionalnih manjina u finskom parlamentu. Jedno mjesto od ukupno 200 rezervirano je za predstavnika autonomne pokrajine Alandski otoci, međutim ovo mjesto ne treba smatrati mjestom rezerviranim za predstavnika nacionalne manjine. Osoba koja pripada nekoj nacionalnoj manjini u Finskoj ima ista prava izlaska na izbore kao i drugi građani. Imenovanja kandidata obično obave političke stranke, međutim u skladu s Izbornim zakonom to mogu napraviti i udruženja izbornih jedinica koja osnivaju građani s pravom imenovanja kandidata. Osnivanje udruženja izborne jedinice zahtijeva barem 100 glasača iz istog izbornog okruga.

FRANCUSKA – ASSEMBLEE NATIONALE

 

U Francuskoj ne postoje nacionalne manjine.

 

GRČKA – VOULI TON ELLINON

 

Budući da u Grčkoj nema etičkih/nacionalnih manjina već lingvističkih/religijskih manjina u određenim dijelovima države, građani koji pripadaju tim manjinama mogu biti izabrani u skladu s općim pravilima, bilo kao neovisni zastupnici ili kao članovi političke stranke s potvrđene liste kandidata. Trenutno 3 od 300 zastupnika pripadaju grčkim muslimanima iz Trakije koji su lingvistička/religijska manjina, a u svojoj su izbornoj jedinici izabrani preferencijalnim glasovanjem (tj. s liste kandidata) dviju političkih stranaka.

Kao što je već spomenuto, ne postoje nacionalne manjine u Grčkoj. Za sve grčke građane vrijede ista pravila ukoliko žele sudjelovati kao kandidati na nacionalnim izborima bez obzira pripadaju li lingvističkoj ili religijskoj manjini. U praksi, s obzirom na rasprostranjenost stanovništva grčkih muslimana u Trakiji, određene izborne jedinice u Trakiji obično biraju grčke muslimane za zastupnike dviju stranaka koje obično pobjeđuju u ovoj izbornoj jedinici. Svi grčki zastupnici imaju jednaka prava i obveze.

 

GRUZIJA – SAKARTVELOS PARLAMENTI

 

Ne postoje posebne metode izbora zastupnika nacionalnih manjina. U sadašnjem sazivu parlamenta ima 150 zastupnika ukupno, 7 ih je predstavnika nacionalnih manjina. Stoga je udio zastupnika nacionalnih manjina 4,6 %. Građanin koji ima 21 godinu, ima pravo glasanja, može biti izabran u  parlament (Ustav Gruzije, Članak 49). Opća lista glasača izbornog okruga određenog za etničke manjine objavi se na web stranici Državnog izbornog povjerenstva tijekom izbora na jeziku koji je njima razumljiv (Izborni zakon Gruzije, Članak 14). Gruzijski parlament je jednodoman. Zastupnici nacionalnih manjina u gruzijskom parlamentu nemaju posebnih prava.

 

IRSKA – HOUSES OF THE OIREACHTAS

 

U irskom parlamentu ne postoje mjesta za nacionalne manjine. Trenutno u Irskoj ne postoje nacionalne manjine. Ipak od vlade se očekuje da prizna irske putnike (nomadska skupina, op. prev.) kao etničku skupinu u 2015. kada bude sigurna da nema štetnih implikacija dodjeljivanja etničkog statusa ovoj zajednici.

 

ISLAND – ALTHINGI

 

Dodjeljivanje mjesta određenoj skupini građana nije praksa na Islandu. Niti političke stranke niti određene skupine islandskih građana, npr. bivši stranci, mogu dobiti mjesto u parlamentu bez izbora. Islandski parlament sastoji se od 63 zastupnika koji su svi izabrani na općim izborima na mandat od 4 godine.

 

ITALIJA – CAMERA DEI DEPUTATI & SENATO DELLA REPUBBLICA

 

U skladu s Člankom 6 talijanskog Ustava, „Republika štiti lingvističke manjine prikladnim mjerama“. Međutim, u skladu s Člankom 67 Ustava: „Svaki zastupnik u parlamentu predstavlja Naciju“. Stoga ne postoje mjesta rezervirana za predstavnike nacionalnih (lingvističkih, u Italiji) manjina ni u  jednom domu talijanskog parlamenta. Postoje, međutim, određene posebne izborne odredbe – različite u Donjem domu i Senatu – koje „pomažu“ pri izboru predstavnika u (ne „iz“) određenih regija koje imaju posebne zakone za lingvističke skupine. Samo za Senat izborne jedinice oformljene su na način da potiču zastupljenost u parlamentu talijanskih i njemačkih jezičnih skupina provincije Bolzano, a proporcionalno izbornim jedinicama samih skupina. Samo za Donji dom postoje izborni pragovi za mjesto unutar izbornog zakonodavstva za liste jezičnih manjina, a računaju se prema postotku dobivenih glasova unutar te izborne jedinice. Ti su izborni pragovi u postotku veći, ali odnose se na teritorij svake posebne regije uz posebne zakone za  jezične skupine, dok se drugi opći pragovi odnose na čitavu Italiju. Stoga te „posebne“ izborne pragove lakše mogu doseći one stranke koje su ukorijenjene u regiji s lingvističkom manjinom. Konačno, neke od posebnih regija sa specifičnim zakonima za lingvističke skupine (Trentino Alto-Adige i Valle d'Aosta) imaju vlastitu izbornu disciplinu koja osigurava izbor zastupnika prema metodi „pobjednik uzima sve“ koja na taj način osigurava izbor zastupnika iz tih regija.

 

IZRAEL – KNESSET

 

Od ukupno 120 članova Knesseta, jedan je predstavnik Druza i 11 su Arapi – 10 %. Ne postoji metoda biranja zastupnika nacionalnih manjina, biramo stranke, ne postoje posebne metode biranja stranke. Svi zastupnici u parlamentu imaju jednaka prava.

 

LITVA  – SEIMAS

 

Ne postoje posebna pravila izbora predstavnika etničkih manjina u Litvi. U sadašnjem sazivu parlamenta (2012-2016) od 141 zastupnika, 11 (7,8 %) pripadaju etničkim manjinama: 7 Poljaka, 2 Rusa, 1 Židov i 1 Moldavac. Svih 141 zastupnika biraju se ili u jednoj izbornoj jedinici s više članova (70 mjesta, sustav stranačke proporcionalne liste) ili u jednoj od 71 izborne jedinice s jednim članom. Na primjer, od 7 Poljaka, 5 ih je izabrano u izbornoj jedinici s više članova kao zastupnici Poljske stranke (Litvanski izborni zakon), 2 u izbornoj jedinici s jednim članom. Litvanski parlament je jednodoman. Ne postoje ograničenja mandata za zastupnike nacionalnih manjina vezano za donošenje odluka u parlamentu.

 

LUKSEMBURG – CHAMBRE DES DEPUTES

 

Ne postoje nacionalne manjine u Luksemburgu, pa stoga ne postoje zastupnici manjina u Chambre des Députés.

 

MAĐARSKA – ORSZÁGGYÜLÉS

 

Od 2014. godine nacionalne manjine mogu osvojiti mjesto s lista nacionalnih manjina tijekom općih izbora. Kandidati nacionalnih manjina koji ne prijeđu zadani izborni prag još uvijek mogu djelovati kao nacionalni zagovornici bez prava glasa u parlamentu (drugim riječima, glasnogovornici) s pravom sudjelovanja u raspravi. U skladu s temeljnim mađarskim zakonom – Proglašavamo da nacionalne manjine koje žive zajedno s nama čine dio mađarske političke zajednice i konstitutivni su dio države“ – i Zakon XXXVI. iz 2012. o Nacionalnoj skupštini 13 mjesta zagarantirano je za nacionalne manjine u mađarskom parlamentu uz 199 drugih zastupničkih mjesta. U sadašnjem sazivu parlamenta ukupno ima 198 zastupnika, a zastupljenost nacionalnih manjina je 6,2 %. Zaključno, 198 zastupnika i 13 nacionalnih zagovornika (koji nisu zastupnici) zajedno rade, a postotak varira ovisno o tome pribrojimo li broj zagovornika zastupnicima ili ne.

MOLDAVIJA – PARLAMENTUL REPUBLICII MOLDOVA

 

Ne postoji određeni broj zastupničkih mjesta za pripadnike manjina u parlamentu Republike Moldavije koji broji 101 zastupnika. Na parlamentarnim izborima predstavnike nacionalnih manjina može se birati na temelju stranačkih lista. Parlament Republike Moldavije je jednodoman. Svi zastupnici imaju jednaka prava.

 

NIZOZEMSKA – TWEEDE KAMER DER STATEN – GENERAAL & EERSTE KAMER DER STATEN – GENERAAL

 

Ne postoje mjesta rezervirana za nacionalne manjine u nizozemskom Zastupničkom domu i Senatu.

 

NORVEŠKA – STORTINGET

 

Ne postoje mjesta u norveškom parlamentu određena za predstavnike nacionalnih manjina. Norveška  je podijeljena u 19 izbornih jedinica (županija) – političke stranke ili skupine (uz određeni broj potpisa) mogu podnijeti liste prijedloga.

 

NJEMAČKA – BUNDESRAT

 

Prema zastupničkom konceptu Bundesrata ne postoji izborni postupak biranja zastupnika nacionalnih manjina u parlament. Sve se svodi na to tko je pobijedio na izborima za državni parlament u jednoj od Laender (federalne države), pa stoga može oformiti zemaljsku vladu. U skladu s Člankom 51 njemačkog temeljnog zakona, Bundesrat se sastoji od predstavnika zemaljskih vlada koje ih imenuju i opozivaju. To znači da je preduvjet članstva u Bundesratu mjesto i pravo glasa u jednom od zemaljskih parlamenata. U Bundesratu ima 69 mjesta. U sadašnjem sazivu postoji jedan zastupnik Bundesrata koji zastupa državu Schleswig-Holstein koji je predstavnik nacionalne manjine, odnosno danske manjine u sjevernom Schleswig-Holstein (predstavnik svoje stranke Sudschleswigscher Wahlerverband SSW). Nisu definirana nikakva ograničenja mandata predstavnika nacionalnih manjina.

NJEMAČKA – BUNDESTAG

 

Njemačkim Ustavom (Grundgesetz, GG) nije definirana specifična norma o zaštiti nacionalnih i etničkih manjina. Za vrijeme trajanja 12. saziva njemačkog Bundestaga Zajedničko povjerenstvo za Ustav preporučilo je da se zaštita etničkih manjina uvrsti u Ustav u novom članku 20b koji bi glasio: „Država poštuje identitet etničkih, kulturnih i jezičnih manjina“. Međutim, zakonodavac ovu  preporuku nije prihvatio. S druge strane, opći savezni zakoni sadrže brojne pravne propise koji služe zaštiti skupina obuhvaćenih Okvirnom konvencijom o zaštiti nacionalnih manjina od 1. veljače 1995. Priznate manjine u Njemačkoj su Danci s njemačkim državljanstvom, Lužički Srbi, Frizi s njemačkim državljanstvom te Sinti i Romi. Valja istaknuti da Savezni izborni zakon (BWG) sadrži posebne propise za stranke nacionalnih manjina. Oni se odnose samo na stranke koje zastupaju interese nacionalnih manjina. „Povlasticu manjine“ mogu koristiti samo izvorne stranke manjina, ali ne i one koje za cilj imaju zastupanje više postojećih manjina. Saveznim izbornim zakonom definirane su iznimke koje se odnose na stranke nacionalnih manjina, i to u pogledu izuzimanja od izbornog praga na izborima za Njemački Bundestag (čl. 6. st. 3 reč. 2. Saveznog izbornog zakona) te izuzimanja od minimalnog broja dodatnih potpisa potpore za podnošenje izbornih prijedloga ili pokrajinskih izbornih lista (čl. 20. st. 2. reč. 3. i čl. 27. st. 1. reč. 4. Saveznog izbornog zakona). Nisu definirana nikakva ograničenja mandata predstavnika nacionalnih manjina.

 

POLJSKA – SEJM

 

Poljski parlament se sastoji od donjeg doma Sejma i gornjeg doma Senata. U skladu s člankom 2. Zakona od 6.siječnja 2005. o nacionalnim i etničkim manjinama i regionalnim jezicima, sljedeće manjine priznate su kao nacionalne manjine: 1) Bjelorusi; 2) Česi; 3) Litvanci; 4) Nijemci; 5) Armenci; 6) Rusi; 7) Slovaci; 8) Ukrajinci; 9) Židovi. Birački odbori manjina, tako i birački odbor njemačke manjine, nemaju zajamčena mjesta u poljskom parlamentu. Kao i svaki drugi odbor moraju  postići dovoljan broj glasova na nacionalnoj razini kako bi mogli ući u raspodjelu mandata u  parlamentu.

Od 1993. poljski zakon predviđa određene privilegije nacionalnim manjinama vezano za izbore u Sejm. Članak 134 Zakona o izborima u Sejm i Senat Republike Poljske navodi da birački odbori koji predstavljaju birače koji pripadaju registriranim organizacijama nacionalnih manjina mogu, uz njihovu izjavu, biti izuzeti pravila od 5 % izbornog praga. To znači da odbori manjina ne trebaju dobiti barem 5 % glasova na nacionalnoj razini u čitavoj zemlji kako bi sudjelovali u raspodjeli mandata zastupnika u Sejmu. Na temelju gore navedenog propisa njemačka nacionalna manjina već dugi niz godina može osvojiti 1 ili 2 mjesta u Sejmu. Nema ograničenja mandata predstavnika nacionalnih manjina.

 

POLJSKA – SENAT

 

U poljskom Senatu predstavnicima nacionalnih manjina nisu dodijeljena posebna mjesta. Svi senatori (stotinu) biraju se prema jednakim pravilima. Od 1989. (od kada je obnovljen poljski Senat) bio je samo jedan predstavnik njemačkih manjina (3. saziv, 1993-1997.). Metoda biranja zastupnika u parlament jednaka je za sve kandidate. U trenutnom sazivu nema predstavnika nacionalnih manjina u parlamentu. Ne postoje ograničenja mandata vezano za donošenje odluka – imaju jednaka prava i obveze kao i ostali senatori i zastupnici.

 

PORTUGAL – ASSEMBLEIA DA REPUBLICA

 

U Portugalu nema socijalnih ili etničkih nacionalnih manjina.

 

RUMUNJSKA – CAMERA DEPUTATILOR 

 

U skladu s Člankom 62 paragraf (2) rumunjskog Ustava: „Organizacije građana koji pripadaju nacionalnim manjinama, a ne prikupe dovoljno glasova za zastupanje u parlamentu, imaju pravo na jednog zastupnika svaka prema odredbama izbornog zakona. Građani nacionalnih manjina imaju pravo biti zastupljeni od jedne organizacije.“

Rumunjski ustav i Izborni zakon omogućavaju legalno oformljenim organizacijama građana koji  pripadaju nacionalnim manjinama, u slučaju kada ne uspiju osvojiti niti jedno zastupničko mjesto na izborima za donji dom ili Senat, „pravo“ na jedan zastupnički mandat ukoliko su diljem zemlje osvojili broj glasova koji odgovara barem 5 % prosječnog broja glasova važećih diljem zemlje za izbor jednog zastupnika. Mandati dodijeljeni, u skladu s Izbornim zakonom, organizacijama građana koji pripadaju nacionalnim manjinama dodaju se zastupničkim mandatima koji su proizašli iz  predstavničke norme. Rumunjski parlament je dvodoman i sastoji se od Zastupničkog doma i Senata. Predstavnici nacionalnih manjina zastupljeni su u oba doma.

RUSIJA – SOVIET FEDERATSII

 

Ne postoji poseban federalni zakon koji bi regulirao status i prava nacionalnih manjina. To podrazumijeva da predstavnici svih nacionalnosti i nacionalnih manjina imaju jednaka prava sudjelovanja upravljanja državom i društvom, te imaju pristup svim položajima u državnim tijelima u skladu sa svojim profesionalnim vještinama i bez ikakve diskriminacije. Treba spomenuti da osnivanje Vijeća Federacije Federalne skupštine podrazumijeva izaslanstvo od po dvaju predstavnika svake regije, bez obzira na veličinu ili etnički sastav stanovništva regije.

 

SLOVAČKA – NARODNA RADA

 

Slovačka Republika ne poznaje sustav ustavne zajamčenosti mjesta u parlamentu za pripadnike nacionalnih manjina. Trenutačni saziv parlamenta čine 150 zastupnika ukupno, od njih su 11  predstavnici nacionalnih manjina. U oporbi je stranka MOST koju uglavnom čini mađarska manjina (9). Stranka OLANO ima 1 predstavnika romske manjine. 1 mađarski zastupnik je neovisni. Stopa zastupljenosti nacionalnih manjina je 7,3 %. Predstavnici nacionalnih manjina mogu biti članovi stranaka koje se kandidiraju na izborima. Slovački parlament je jednodoman. Izabrani predstavnici nacionalnih manjina u slovačkom  parlamentu imaju opći politički mandat, slično kao i u Hrvatskoj.

 

SLOVENIJA – DRŽAVNI ZBOR 

 

Članak 80. Ustava Republike Slovenije dodjeljuje dva mjesta od ukupno 90 predstavnicima talijanske i mađarske nacionalne zajednice, što čini 2,2 % svih zastupnika. Članak 80 Ustava dodjeljuje dva zastupnička mjesta predstavnicima obiju nacionalnih zajednica. Članak 80 Ustava određuje iznimku na 4 % izbornog praga koji je potreban za izbor u Nacionalnu skupštinu; ova iznimka vrijedi samo za zastupnike nacionalnih zajednica. Zastupnici nacionalnih zajednica zastupljeni su u Nacionalnoj skupštini s dva mjesta. Ne postoje ograničenja njihovih mandata vezano za donošenje odluka u parlamentu. Na temelju Članka 141. zakon koji određuje ustavom zajamčena  prava i položaj nacionalnih zajednica, moraju usvojiti zastupnici nacionalnih zajednica. Smatra se da  je zakon prihvaćen ako su za njega glasala oba zastupnika nacionalnih zajednica.

 

SRBIJA – NARODNA SKUPŠTINA

 

Prema Zakonu o izboru narodnih poslanika (http://www.paragraf.rs/propisi/zakon_o_izboru_narodnih_poslanika.html) u članu 81. navodi se da “u raspodeli mandata sudjeluju samo izborne liste koje su dobile najmanje 5 % glasova od ukupnog broja glasova birača koji su glasali u izbornoj jedinici. Političke stranke nacionalnih manjina i koalicije političkih stranaka nacionalnih manjina učestvuju u raspodeli mandata i kad su dobile manje od 5 % glasova od ukupnog broja birača koji su glasali.“ Praktično, to znači da stranke koje ne osvoje 5 % glasova, nemaju predstavnike u Narodnoj skupštini. Međutim, da bi se ovo izbeglo kada je reč o pripadnicima nacionalnih manjina, Zakon nije propisao izborni prag za političke stranke nacionalnih manjina već je odredio da i te stranke učestvuju u raspodeli mandata i kad su dobile manje od 5 % glasova. Ovako formulisana odredba zapravo znači da, Zakon o izboru narodnih poslanika, garantuje mandat predstavnicima nacionalnih manjina u Skupštini Srbije. Inače, ovakav način dodele mandata poznat je još i kao „prirodni izborni prag“ koji za razliku od zakonskog (5 %) zavisi od veličine izborne jedinice i formule za transponovanje glasova u mandate. Prirodni izborni prag se izračunava kao procenat glasova koji određena izborna lista mora da dobije da bi osvojila prvi mandat a njegova visina zavisi od veličine izborne jedinice, broja stranaka koje učestvuju u izborima i metode koja se koristi za pretvaranje glasova u mandate (D’Ontov metod). Upravo zbog tih razloga, Zakon o izboru narodnih poslanika nije propisao tačan broj mandata za  pripadnike nacionalnih manjina. Osim toga, Ustav Republike Srbije „štiti prava nacionalnih manjina i država jemči posebnu zaštitu nacionalnim manjinama radi ostvarivanja potpune ravnopravnosti i očuvanja njihovog identiteta.“ (član 14. Zaštita nacionalnih manjina).

 

ŠPANJOLSKA – CONGRESO DE LOS DIPUTADOS & SENADO

 

Ni španjolski ustav ni zakonodavstvo ne određuju postotak zastupljenosti nacionalnih manjina. U Španjolskoj, zastupnici obaju domova Kongresa i Senata predstavljaju Španjolce te stoga imaju apsolutno jednaka prava, obveze i trajanje mandata, kao i uvjete prihvaćanja mandata, mirovanja istog ili gubljenje.

ŠVEDSKA – RIKSDAG

 

Ne postoje mjesta rezervirana za predstavnike nacionalnih manjina u švedskom parlamentu. Osobe koje pripadaju nekoj nacionalnoj manjini imaju jednaka prava na izborima za parlament kao i ostali građani. Oni su predstavnici političkih stranaka, a ne predstavnici nacionalnih manjina.

 

ŠVICARSKA – BUNDESVERSAMMLUNG

 

Ne postoje posebna prava za predstavnike manjine u švicarskom parlamentu.

 

TURSKA – TÜRKIYE BÜYÜK MILLET MECLISI

 

Ustav Republike Turske ne sadrži ni jedan članak vezan za nacionalne manjine. Ne postoje mjesta rezervirana za predstavnike nacionalnih manjina u Velikoj nacionalnoj skupštini Turske.

 

UJEDINJENO KRALJEVSTVO – HOUSE OF COMMONS

 

Ne postoje odredbe koje određuju zastupljenost nacionalnih manjina u parlamentu Ujedinjenog Kraljevstva. Ne postoje nikakva mjesta u Zastupničkom domu rezervirana za neku posebnu skupinu. Zastupnici se biraju u Zastupnički dom pluralističkim sustavom glasovanja – koji se još naziva i „većinski izborni sustav“ ili „pobjednik uzima sve“.

 

UJEDINJENO KRALJEVSTVO – HOUSE OF LORDS

 

U Domu lordova, gornjem domu parlamenta Ujedinjenoga Kraljevstva ne postoje rezervirana mjesta za „nacionalne manjine“. Većinu zastupnika Doma lordova na doživotni mandat bira Kraljica na savjet premijera. Većina zastupnika (92) ima nasljedne titule, a 26 mjesta rezervirano je za biskupe i nadbiskupe Engleske crkve (poznati pod imenom „duhovni lordovi“). Zastupnik e se ne bira izravnim izborima.

UKRAJINA – VERKHOVNA RADA

 

Izborni zakon Ukrajine ne dodjeljuje mjesta u parlamentu predstavnicima nacionalnih manjina. Ne postoje posebne metode izbora predstavnika nacionalnih manjina. Zastupnike u Ukrajini biraju građani na temelju općeg, jednakog i direktnog izbornog zakona.

 

Izvor: Europski centar za parlamentarna istraživanja i dokumentaciju. Prijevod odgovora s engleskog: Ured za međunarodne i europske poslove. Za sve dodatne informacije molimo Vas da se obratite na sljedeće kontakte: Branka Martinčić, ECPRD korespondent, branka.martincic@sabor.hr Anamarija Nejašmić, ECPRD zamjenik korespondenta, anamarija.nejasmic@sabor.hr

Pripremila Knjižnica Hrvatskoga sabora

http://www.lesar.info/modules/news/article.php?storyid=685