Bolna sjećanja vukovarskoga dječaka, žrtve agresorskoga rata 1991. Dječačić sam bio mali, Al' još pamtim onu noć – Zli ljudi su majku zvali Morala je nekud poć. Nasrnuše divlje zvijeri Urlao im domom glas: ''Oj ustaška mlada kćeri, Zabavit ćeš malo nas!'' Vrištala je sirotica Trzajuć se snagom svom, Proguta ju noći tmica Srce moje ošlo s njom. Dopuzala jutrom crna Iznakažen bi joj lik, Ko ranjena mlada srna Zatomila bolan krik. Satrvena, pred Raspelom – Mene radi ne htje mrijet. Kup'o sam ju suzom vrelom Proklinjući grešni svijet: ''Bože, Bože, daj mi reci Tko je kriv za ratni vir? Vukovarskoj jadnoj djeci Tko ukrade radost, mir? Kome smeta majka moja I uz Dunav krasni grad, Kaži, Bože, neman koja, Slabu ženu tuče rad?'' Nizale se stravne noći Silovanja mnogih broj, Majka svela od nemoći Vukovarom plamso boj. Htjedoh postat čarobnjakom S'krit majku u dalek kraj, Obasut je srećom svakom Nek zemaljski ima raj. Slutila je mila mati O čem snatri junak njen I ne htjede vjerovati Da se bliži smrti tren. Posta kostur, bijela sjena, Ljepotu joj ukr'o vrag, Hrvatica, tužna žena Izgubila čast i prag. ''O Isuse, spasi mi je, Ostat ću ko sužanj sam, Bez nje život gorak mi je, Nit kud krenit, nit kog znam.'' Kad anđeli sa Nebesa Zapjevali rajski poj, Sred paklenog urnebesa, Osmjehnu se sreća njoj. Sve se zbilo jednom davno Dok dječarac bijah tek, Srce nije zaboravno Uspomene čuva vijek. Krvolok mi oca uze, Hranitelja, snažni štit, Prekinuše rat i suze Mog djetinjstva zlatnu nit. Danas kad me majka vidi Nazirem joj istu bol. Gledati me sveđ se stidi, Progoni ju mora tol. Grozna mora, grozne noći Agresora srbovlast, Kad morala s onim' poći Koji gaze žensku čast. Ljuta rana boli, peče, Osvete me žari plam, Al' mi zakon Krista reče Da j' osvetnik đavo sam. Majko moja, Hrvatice, Čuvarice roda svog, Nemoj skrivat oči, lice, Dušmanu će platit Bog. Sucu kojeg pravda kiti Ne umače kmet ni car, Bog i Hrvat vijek će biti Vukovara gospodar. Marija Dubravac, Brisbane