Među poginulima nema prezimena Pusić, Hajdaš, Mrak, Zlatar, Jakovina, Bauk, Mrsić…

Žene Domovinskog rata na svjedočenju istine o Domovinskom ratu

U sklopu Tjedna sjećanja na Vukovar i Škabrnju u prepunoj dvorani Dominikanskog samostana u Splitu u organizaciji Hrvatske udruge Benedikt predstavljene su dvije knjige „Krhotine djetinjstva“ i „Svjedočanstva žena otoka i priobalja iz Domovinskog rata“ koje je izdala Udruga Žene u Domovinskom ratu Zadar i dokumentarni film „Dnevnik jednog rata – Vinkovci“ scenaristice Nade Prkačin i producentice Ksenije Abramović iz producentske kuće Laudato, Knjige su predstavili predsjednica Udruge Ivana Haberle te urednice knjiga Gordana Uskok i Vesna Matešić, a dokumentarni film prikazan je nakon predstavljanja knjige. Program predstavljanja vodila je Danira Matijaca, a u glazbenom dijelu nastupila je klapa Ventula iz Splita.

Riječ je o petoj po redu knjizi iz ciklusa "Koracima nade u istinu" zadarske Udruge žene u Domovinskom ratu, a knjiga "Krhotine djetinjstva" nastala je, kako je kazala jedna od urednica knjige i predsjednica Udruge žena u Domovinskom ratu Ivana Haberle sa željom da se trajno zabilježe i patnje onih koji su u vrijeme rata bili djeca. Danas su oni odrasli ljudi, majke, očevi i supružnici koji, kako se čulo na predstavljanju, dijele sve teškoće društva, a koji su smogli snage sa svima podijeliti i izvući na svjetlo dana svoja najstrašnija i najtraumatičnija sjećanja. U knjizi "Krhotine djetinjstva" na 260 stranica je skupljeno četrdeset potresnih svjedočanstava mladih ljudi, hrabrih, odvažnih, koji su  ujedno i glas svih onih mladih Hrvata kojima je to pravo uskraćeno i zauvijek su ušutkani metkom, gelerom ili nožem.Potresna sjećanja su zapisali mladi ljudi iz raznih dijelova Hrvatske – Vukovara, Škabrnje, Zagreba, Zadra, Pridrage, Jasenica, Pristega, Polače, Dobre Vode, Saborskog, Voćina, Knina, Metkovića, Šibenika, Slavonskog Broda, Osijeka, Petrinje, Gline, Viduševca, Drenčine, Ploča, Palagruže… te su na svoj jedinstven način obogatili hrvatsku kulturu njegovanja sjećanja na Domovinski rat i svega onog što je on iznjedrio. Sami autori ratnih zapisa došli su iz raznih dijelova Hrvatske i svatko je na svoj način doživio ratne užase i prenio ih u literarno djelo. Djeliće iz tih objavljenih dojmova čitalo je 15 članica  Udruge žena iz Domovinskog rata koje su iz Zadra došle u Split kako bi sudjelovale u predstavljanju knjige koja je pobudila najmračnija sjećanja na srpsku agresiju na Hrvatsku, ali i svjedočenju istine o Domovinskom ratu tijekom koje su ubijena 402 djeteta, a 1044 je ranjeno. Nakon svake od pročitanih potresnih priča publika je nagrađivala pljeskom,

„Moramo zaustaviti šutnju i moramo početi govoriti istinu, prepričavati ono što smo  proživjeli i ono što je ostalo u našem pamćenju, moramo dokazati da je svaka žrtva Hrvatskoj darovan“, kazala je Vesna Matešić na predstavljanju knjige. Sudjelujući na „Tjednu sjećanja na Vukovar i Škabrnju“ u Splitu, članice Udruge „Žene u Domovinskom ratu – Zadar“ po prvi put iznijele su podatke ubijenih Hrvata koje na žalost ne poznaje niti jedna Hrvatska statistika. Većina podataka, opis ubijenih Hrvata žene iz Domovinskog rata su prikupili i na kenotafu crkve sveta Mati Slobode u Zagrebu.

Na poimeničnom popisu od 16.018 ubijenih Hrvata u Domovinskom ratu najviše je ubijeno onih koji su se zvali Ivan, Ubijeno je ukupno 798 Ivana, dakle punih 10 autobusa Hrvata koji su se zvali Ivan, dok je najviše ubijenih imalo prezime Marić. Nakon Ivana, Josip je drugo ime po broju ubijenih. U Hrvatskoj je najviše ubijenih žena nosilo ime Ana. Najviše su ubili 23, 24., i 25-godišnjaka. Mlađih od 30 gdina je ubijeno 6741., ili slikovito rečeno to je kolona od 84 puna autobusa Hrvatskih mladića koji većinom nisu stigli imati djecu, što su direktni demografski gubitci za Hrvatsku. Onih koji u tada bili u 30-im godinama je ubijeno 4570, Dok se za više od tisuću ne zna kada su ubijeni ni koliko su bili stari. Zanimljivo, prelistavajući prezimena poginulih nije se moglo naći niti jedan koji ima prezime: Pusić, Hajdaš, Mrak, Zlatar, Jakovina, Bauk ni Mrsić.

„Sve ovo nije toliko važno, važna je samo smrt jedne djevojčice, koja je još uvijek neistražena. Važan je svaki život i to je baš glavni razlog zašto smo prikupile zapise i zapisivale istine“ kazala je Vesna Matešić iz Udruge „Žene iz Domovinskog rata – Zadar“. „Ovim podacima, mi smo samo željeli pokazati svim ratnim generacijama kako su mirni i pitomi prostori u kojima se zrcalio život, nestajali su u dimu i plamenu, a jauci nemoćnih utihnuli su zauvijek. Hrvatska danas živi u Slobodi, u tim danima Slobode do današnjeg dana umrlo je 34.000 branitelja a njih 2.7800 se ubilo, što inči da svaki dan umre 5 branitelja, a svaki treći dan jedan branitelj se ubije. Hrvatska je za svoju slobodu morala platiti sa:

16.000 UBIJENIH HRVATA

8.500 UBIJENIH HRVATSKIH BRANITELJA

21.959 RANJENIH HRVATSKIH BRANITELJA    

8.000 UBIJENIH HRVATSKIH CIVILA  

7.169 RANJENIH HRVATSKIH CIVILA

402 UBIJENA HRVATSKA DJETETA  

1.044 HRVATSKE RANJENE DJECE

1.042 NESTALA HRVATA

500.000 HRVATA PROTJERANIH IZ SVOJIH DOMOVA

„Možemo biti slijepi pa reći da se danas ne vodi neka nova bitka. Ne suočimo li se s tom činjenicom platiti ćemo cijenu koju moraju platiti svi koji oklijevaju. Evo to su glavni razlozi zbog kojih se trudimo pisati i trgati od zaborava sve naše vrijednosti koje su izašle iz obrambenog rata“, kazala je Vesna Matešić, te na kraj svog izlaganja naglasila kako upravo stoga odbijaju se miriti sa ovim vremenom, odbijaju se družiti s onima koji misle da su se preplatili na hrvatsku, da  je hrvatska njihova prćija i da mogu svoje bolene ambicije prebijati po leđima svog naroda.

Nakon predstavljanja knjige koja je pobudila  najmračnija sjećanja na srpsku agresiju na Hrvatsku, tijekom koje su ubijena 402 djeteta, a 1044 je ranjeno, prikazan je dokumentarni film „Dnevnik jednog rata – Vinkovci, a prije početka filma prigodnim riječima obratila se producentica Ksenija Abramović. Film prati ratne događaje u Vinkovcima od prvog granatiranja grada 19. srpnja 1991., ali i događaje u okolici, posebice u Nuštru koji je bio prva linija obrane prema Vukovaru. U filmu govore hrvatski branitelji – dotadašnji radnici, seljaci, profesori, liječnici, učenici, glazbenici… Ukratko, ljudi koje je rat učinio svjedocima velikosrpske agresije, neprikosnovenim zaštitnicima doma, obitelji i vjere.

Ivica Luetić