Manjine ne smiju odlučivati tko će vladati u Hrvatskoj

Županije se ne smije dirati

 

 

• U tijeku su pregovori s Mostom oko sastava buduće Vlade. Treća politička opcija uvjetuje (ne)prihvaćanjem svojih uvjeta tko će sljedeće četiri godine vladati u Banskim dvorima. U zapadnim demokracijama bilo je slučajeva poput Njemačke da je nekih 5 do 6 posto zastupnika u Bundestagu odlučivalo tko će vladati u Njemačkoj, poput liberala nama poznatoga i dragog Hans-Dietrich Genschera. Onome komu su se priklonili ta je opcija vladala. Kod nas je malo drukčije jer te male stranke, umjesto da prihvaćaju program pobjednika izbora, one uvjetuju pobjednicima što im je činiti sljedeće četiri godine. Svakodnevno me ljudi pitaju kuda to vodi? Kako pregovori još traju teško je biti pametan. Činjenica je koju uvijek treba imati na umu kako u Mostu nema stručnih ljudi koji mogu provesti ono za što se javno zalažu. Konkretno, ekonomist Ivan Lovrinović prije nekoliko godina nije znao voditi sjednice uruge bosanskih Hrvata Prsten. Čisto iz proceduralnih razloga. Ima tu i onih koji vuku svoje teško ideološko nasljeđe iz doba propale Jugoslavije, a da ne govorimo o Stipi Petrini i njegovoj prevrtljivosti. Iz svih tih razloga teško je biti 'pametan', stoga podržavam odlučan stav predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka kako se sve može mijenjati i poboljšavati, ali ne i u županije dirati. Jer, ponavljam, povratak na pet ili šest teritorijalnih jedinica je povratak na velikosrpsku podjelu Hrvatske i Hrvata u današnjoj Hrvatskoj i BiH, istu onu podjelu iz 1921., 1929. ili iz 1931. godine, zbog kojih smo podjela „elegantno“ i bez ikakvoga otpora izgubili zapadno Međimurje (župa Raskrižje), istočni Srijem, Boku kotorsku, Belu krajinu, Osilnicu u Pokuplju, župu Zavalje, Martin Brod…

Podjela Hrvatske na 5 ili 6 teritorijalnih cjelina podudara se s velikosrpskom podjelom Hrvatske iz Memoranduma 1 SANU-a

 

• U Vukovaru je održan skup pod nazivom "Vukovar ‘91.: domovinska (i europska) sigurnost. Kriza sigurnosti i politike manipuliranja suverenitetom" na kojem je Miroslav Tuđman, hrvatski znanstvenik i političar, rekao: „Znanstvene elite u Hrvatskoj trebale bi se posuti pepelom jer su zakazale, odnosno, nisu predvidjele ono što se dogodilo u Vukovaru i Hrvatskoj ali i jer dobar dio njih nije uopće stao iza hrvatskoga naroda. Radi tih propusta trebalo bi napraviti 'pospremanje' u društvenim znanostima u Hrvatskoj. I svjetske znanstvene elite također su zakazale početkom 90-ih godina prošloga stoljeća“. Mislite li da će se iz HAZU-a netko oglasiti? Ni govora. Njima je ovako bolje.

 

• Osim Mosta, puno se pozornosti u poslijeizbornim kombinatorikama posvećuje manjinama i njihovih osam mandata. To je nečuveno. U Europi nigdje nema manjina (https://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/najnovije-vijesti/15215-prava-predstavnika-nacionalnih-manjina-u-europskim-saborima), samo je Hrvatska i dalje talac manjina, prije svega favoriziranih Srba. Nitko nema pravo diskriminirati Hrvate u Hrvatskoj, a ponajmanje manjine. Ponavljam, prije svega čelnici srpske manjine. I upravo iz tih razloga, sljedeća Hrvatska vlada treba žurno izmijeniti izborna pravila i ukinuti glasovanje manjinaca, a dati pravo Hrvatima koji se u trenutku izbora nalaze izvan hrvatskih granica da dopisno glasuju. Svatko tko ima hrvatsko državljanstvo ima jednako pravo u Hrvatskoj, bez obzira živi li u državi ili inozemstvu. Svi hrvatski državljani su politički Hrvati. I zato je krajnje vrijeme da se prestane s diskriminacijom Hrvata u Hrvatskoj.

 

• Ovogodišnja komemoracija u Vukovaru prošla je dobro, izvješćuju režimski mediji i pritom podsjećaju kako nakon dvije godine nije bilo dviju kolona. To je najobičnija manipulacija. Prije dvije godine bio sam u Vukovaru i vidio Ivu Josipovića i Zorana Milanovića kako nisu htjeli ići s narodom u koloni, jer su smatrali da će na taj način politički profitirati. I tada i prošle godine bila je jedna kolona u koju nisu htjeli crveni. Uz bučnu lažnu medijsku paljbu na toj laži i danas pokušavaju zarađivati. Budući, konkretno njih dvojica, Milanović i Josipović, nemaju nikakve veze s Domovinskim ratom i obranom i žrtvom Vukovara, jer su se tada skrivali, bolje im je da više i ne dolaze u Vukovar 18. studenoga. To je bolje i za njih, jer se tamo ne snalaze i ne razumiju sam dolazak u Vukovar na taj dan, a bolje je i za sve druge ljude kojima samo otežavaju iskreno odavanje pijeteta onima koji su svoje živote i dijelove tijela ugradili u vukovarsku žrtvu.

 

• Na 24. obljetnicu pada Vukovara crvena represija nije mirovala. U očekivanju tobožnjih napada na čelnike vlasti na odlasku sve su učinili da, po potrebi, medijski zasjene vukovarsku žrtvu. Spektakularno su opet uhitili Zdravka Mamića i njegove suradnike te donijeli presudu također uspješnom poduzetniku Tomislavu Horvatinčiću za pomorski prometni prekršaj s ljudskim posljedicama. Svaki imalo obzirni sudac ne bi toga dana zakazao čitanje presude, što je dokaz da nam je sudstvo čvrsto u rukama Zorana Milanovića i naših Putina i Medvjedjeva. Naravno, pod time mislim na Dinka Cvitana i Mladena Bajića koji se rotiraju/smjenjuju u represivnoj vlasti poput ovih ruskih političkih blizanaca.

 

• Drukčije mišljenje od moga imaju braća Jovanovići, Željko Jovanović iz Rijeke i Zoran Jovanović Spreitz-Šprajc iz zagrebačke Dubrave. Onaj Jovanović iz Rijeke zalaže se da se u zatvoru zatuče Mamića jer je dio „zločinačke organizacije“, dok je drugi Jovanović nešto suptilniji. On bi upravo na dan pada Vukovara zatvarao sve one za koje postoji i najmanja sumnja da su nešto ukrali. Jako je opasno kada u medijima mogu širiti ovakve poruke ljudi koji ne vole Hrvatsku. Njima nikako ne ide u glavu da u kapitalizmu menadžeri znaju ili ne znaju stvoriti novac. Tu se raspreda o tobožnjih 78 milijuna kuna koje je tobože otuđio Zdravko Mamić i tako oštetio hrvatsku državu. Činjenica je da nije Zdravko Mamić u pitanju, kod tih transakcija (prodaja i kupnja nogometaša na tržištu) ne bi se ništa kupovalo i prodavalo, a time i zaradilo. No, nije tu njima – onima koji ruše hrvatski nogomet – važan novac. Njima je bitno rušenje Hrvatske, hrvatskoga identiteta, hrvatskoga nogometa općenito kao onoga što je najbolje. I zato su se blizanci Jovanovići (po)digli na zadnje noge i kopiraju svoga crvenoga brata Zorana Milanovića i uzvikuju zlokobni crvenokošuljaški koljački poklič No passaran!

 

• Podosta me smeta manipulacija glede ovoga strašnog terorističkog napada u Parizu. Radi se o pokušaju prijevare ljudi kako ovo nema veze s migrantskim nezapamćenim valom iz islamskih država u Europu. Tako se ponaša i predsjednik Europske komisije Luksemburšanin Jean-Claude Juncker, koji je rekao da su terorističke napade izveli teroristi i kriminalci, a ne izbjeglice, te pozvao države članice Europske unije da ne podlegnu prvim porivima nakon terorističkih napada u Parizu i da to ne vežu uz plan o razmještaju izbjeglica. To ne znači da će ljudima u Europi biti lakše, niti da će ih biti manje strah od novih terorističkih samoubilačkih napada. Tim laganjem samo je moguće povećati broj žrtava nevinih ljudi.

 

• Francuski premijer Manuel Valls izjavio je kako je znao da se teroristički napadi spremaju te kako ih je još u planu po Francuskoj i diljem Europe. Nije li to suludo? Znati, a ništa ne poduzeti.

 

• Sara Lalić iz Inicijative Dobrodošli za inozemne medije, konkretno za njemački Deutsche Welle, tvrdi da je laž to što je pored jednog od ubijenih terorista u Parizu pronađena putovnica prema kojoj se vidi da je momak bio u Opatovcu kod Ostoje Rankovića. Ovako Sara Lalić brani teroristu, ali i Rankovića: „Tako je objavljena vijest da je kraj jednog od napadača pronađena putovnica izbjeglice. Iako nikada nije potvrđeno tko je stvarni vlasnik te putovnice, došlo se do zaključka da je krivac izbjeglica koji je prošao kroz Hrvatsku.“

Sara Lalić

 

• „Hrvati u Francuskoj nisu bili žrtve strašnog terorističkog napada u Parizu“, nakon terorističkog napada u Parizu rekao je tamošnji hrvatski veleposlanik Ivo Goldstein i pogriješio kao i puno puta prije. Naime, u Parizu je poginuo Zagrepčanin Milko Jozić, koji je živio u Belgiji. Ubili su ga oni koje je Ostoja Ranković propuštao kroz Hrvatsku bez ikakvoga nadzora.

 

• O svakodnevnim sve opasnijim djelovanjima islamskih fundamentalista u BiH, tamošnji stručnjak za terorizam, prof. dr. Vlado Azinović, tvrdi kako nema sumnje da u Bosni i Hercegovini postoje osobe i skupine koje se nadahnjuju ideologijom ISIL-a i koji su spremni angažirati se u nasilje za ostvarenje njezinih ciljeva. „Znatan dio tih osoba je na neki način pod nadzorom, ali kada pogledate aktivnosti na društvenim mrežama i komentare koji se tamo nalaze, jasno je da mi već živimo u jednom radikaliziranom kontekstu u kojem se skoro svaki zločin ISIL-a relativizira, opravdava ili podržava i dovodi u korelaciju s 'našim' ratom od pred dvadeset i više godina ili nekim našim dnevnopolitičkim sporenjima. I to je vrlo pogodno tlo za dodatnu radikalizaciju i vrbovanje, posebno što se uglavnom radi o mladim osobama. One su obično formatirane, još od predškolskog uzrasta, na dogmama i idealiziranim interpretacijama kolektivne povijesti, etnogeneze i žrtvovništva. Te osobe nisu kapacitirane za kritičko razmišljanje i spremno prihvaćaju redukcionistička viđenja svijeta i svog mjesta u njemu“, kaže Azinović.

 

• Jedni govore da puni naziv domoljubne njemačke Pegide glasi: »Domoljubni Europljani protiv islamizacije Zapada«, dok drugi je prevode ovako:»Domoljubni Europljani protiv islamizacije Europe«. Gdje vidite razliku?

 

• Nogometni navijači Bosne i Hercegovine nisu ispoštovali minutu šutnje žrtvama terorističkih napada u Parizu, na gostovanju u Irskoj u Dublinu (http://poskok.info/wp/sramota-u-irskoj-koja-je-obisla-svijet-navijaci-bih-nisu-ispostovali-minut-sutnje-za-pobijene-u-parizu-video/). U vrijeme minute šutnje navijači u plavo-žutim majicama zviždali su i skandirali Palestina, Palestina… Neki su to nazvali primitivnim ponašanjem, što nije točno. Radi se o otvorenom, ciljanom i svjesnom javnom podržavanju islamskih terorista u ubijanju „kaurina“. Poput bošnjačkoga portala Vijestiummeta.

Zvižduci za minute šutnje u Dublinu

 

• Takozvane hrvatske vlasti na čelu sa Zoranom Milanovićem na odlasku ne mogu ništa prvome čovjeku mađarskoga MOL-a Zsoltu Hernádiju, jer su Austrija i Njemačka suspendirale tjeralicu, odnosno Europski uhidbeni nalog kojim hrvatsko pravosuđe traži uhićenje prvoga čovjeka ove mađarske kompanije zbog sumnje u podmićivanje. Hrvatski Interpol dobio je od austrijskoga Interpola obavijest da je obustavljena potraga za Hernádijem protiv kojeg je na zagrebačkom Županijskom sudu u veljači trebalo početi suđenje u odsutnosti. Odluka je donesena zbog načela da se osobi ne može suditi dvaput zbog iste stvari.

 

• U Splitu se ljute što je Hajduk najkažnjiviji klub u Prvoj Hrvatskoj nogometnoj ligi. O tomu Josip Brezni, povjerenik za natjecanje HNL-a kaže: „Vidim da se iz Hajduka sada nešto ljute, a svjesni su da su sve kazne zaslužene. Samo još Torcida radi bakljade, toga više u Hrvatskoj nema, čak je i Armada odustala. Onda čitaju izvještaje Hrvatskog helsinškog odbora, što je nešto drugo, ti ljudi bilježe svaki pa i pojedinačni uzvik. Ne mogu klubovi odgovarati za pojedinačno ponašanje gledatelja, ali za organizirane skupine navijača, to da. U tome je razlika“.

 

• Onoga trenutka kada se hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović oglasila na facebooku oko mađarskog zatvaranja granice s Hrvatskom da od Hrvatske traži potpuni nadzor državne granice te usmjeravanje migranata na službene granične prijelaze, kao i da broj migranata koji se propuštaju u državu mora biti razmjeran broju onih koji državu mogu napustiti", napali su je iz svih oružja. Posebice je bila izložena medijskom linču od pristranih režimskih medija kada je rekla da je neuspješni bivši prvi pandur u Hrvata Ostoja Ranković neuspješan zato što je „tehnički ministar“ te da je dužan njoj prepustiti sve ovlasti. Kasnije se sve potvrdilo. Posebice nakon što su nakon Mađara i Slovenci, uz blagoslov Njemačke i Austrije, postavili žicu na granici s Hrvatskom. 

 

• U Splitu je pod motom „Moje svjetlo za moj Vukovar“ u srijedu navečer najavljen i počeo održavati mimohod Vukovarskom ulicom u povodu 24. obljetnice pada Grada junaka. Ljudi dobrih namjera zapalili su svijeće i krenuli ulicom. Sve je bilo dostojanstveno, ali ne za dugo. Uskoro im se pridružila skupina navijača Hajduka iz popularne Torcide i pokvarila ovaj tužan ali i svečan mimohod. Navijači su na svakom raskrižju pripremili bakljadu i bacanjem petardi narušili mirnu šetnju. Uzvikivali su neprimjerene riječi i nacističkim pozdravom narušili ugled Grada Splita i njegovih građana. Iza pola noći u Šižgorićevoj i Vrančićevoj ulici izbila su dva požara na metalnim i plastičnim kontejnerima za smeće. Požari su zahvatili pet parkiranih vozila.

• U najavi dokumentarnog filma Generacija 1967. na HRT-u o slavnoj generaciji Dinama iz 1967. Na portalu mojtv (http://mojtv.hr/thumb.ashx?path=/images/bc1bf68b-afbd-4c8f-9412-a26eea7d7e64.jpg&w=491&h=250) zapisano je: „Vraćamo se u vrijeme kada se igralo srcem, kada je Dinamo značio daleko više od nogometa, kada je svaka nedjelja bila svetkovina, a u Maksimiru su se utakmice redovito igrale pred 50.000 ljudi“, što je najobičnija laž. Budući sam od 12. rujna 1965. do povratka imena Dinamo 14. veljače 2000. (od kada više nisam stupio na Maksimir) gledao većinu utakmica na Maksimiru nije istina da je toliko gledatelja gledalo Dinamo. Samo u velikim derbijima s Crvenom Zvijezdom i Hajdukom znalo je biti i 50.000 gledatelja (s Partizanom uglavnom manje), dok je s tzv. manjim klubovima na Maksimiru bilo od 5000 do najviše 18.000 gledatelja. Izuzetak su prvenstva 1981./1982. i 1982./1983. kada je Ćiro Blažević povratio nadu Hrvatima u bolje sutra, kada se prosjek gledatelja kretao oko 20.000 po utakmici.

 

Marijan Majstorović