POLPOTIZAM I CRVENI BRIGADIZAM – Svakog Mosta za tri dana dosta

Prije HGK-a i HOK-a, treba ukinuiti HAZU, Maticu hrvatsku… Samo troše

 

 

Kad bi glasači znali kako ovo nije čvrsti već pontonski most, teško bi za njega glasovali. Pontonski most još i medijski postavljen. Štoviše, viseći preko bidne Hrvatske. Visi od Metkovića, preko Omiša, „okrug sela“ Pri-moštena – do sela Tompojevaca. Kad bi birači znali što su to mediji – u Hrvatskoj „medija“ – pa još gradi pontonski i istodobno viseći most, pa još i pokretni, bili bi drugačije glasovali. Kad bi znali da ovi iz Mosta ustvari ne znaju što hoće, da su na vrijeme čuli što traže, da je Most financijski podigao jedan Roglić, kad bi znali tko je biznismen Roglić – bila bi umjesto mosta – brv. Okruglo drvo za prijeći preko rijeke.

Kulturna revolucija u Kini od 1966. do 1976.

 

Klizavo za kiše. Koliko sam uspio „proguglati“ biznismena Roglića on je pripadnik „bizmisa“ „oćeraj – doćeraj“. Doduše veliki „okrug Europe“, poglavito istočne. Nisam pronašao da njegova tvrtka išta ovdje proizvodi – da ne kažem u Hrvatskoj. On u Hrvatsku samo dovozi, a koliko odavde odvozi, volio bih vidjeti tu računicu. Inače nešto mi govori, možda ptica kos, kako je biznismen Roglić samo financijaš – glasnogovornik financijaša Mosta. Iza Mosta je dakle  ovdašnji „krupni  kapital“, okolišno, osobito globalno – čista sitnež. Nego da ne bi Mosta bila bi neka treća medijska „opcija“ – ovako je to Most. Dvanaest i pol posto Mosta drma Hrvatskom, s time što još od nje ima.

 

Teku ti pregovori, nu malo su u sjeni. Stavio ih tamo pariški tragični „događaj“, zatim uhitilo opet Mamiće na Dan sjećanja na Vukovar kako bi se memorija razvodnila s „lopovima“. Dan sjećanja na vukovarske žrtve ionako je ove godine medijski ublažen. Light inačica, čemu je cjelodnevnom šutnjom pridonijela i Predsjednica. HRT medija ga je ublažila i pričom o „jednoj koloni“, kao prije su bile dvije, pri čemu mi se čini kako je famozna „druga“ ustvari bila – peta. Peta je ove godine na HTV puštala JNA! u nekoj seriji na Dan sjećanja na žrtve Vukovara!

 

19 više od 118, i apsolutno i relativno, naročito politički

 

Traju dakle pregovori između Mosta i SDP-a, prvo s njima pregovara, pa s HDZ-om. Šeta pokretni Most od Iblerovog do Trga žrtava, neki suvremeni politički peripatetici u šetnji od trga do trga, bez učitelja. već će nešto isfilozofirati. Šteta što su trgovi tako blizu. Zamislimo da je SDP na Savi u kockici, a HDZ na Dubravi, pa da mostovci to moraju prelaziti pješice. Al’ bi se još usput izgradili i tko zna kakvih nam ideja donijeli.  

 

HDZ je na parlamentarnim izborima osvojio 59 mandata, SDP 56, IDS 3, HDSSB 2, Bandić 2, Živi zid 1, Čačić 1, dok je Most osvojio 19 čemu treba pridodati 8 nafiksiranih od manjina. HDZ i SDP s bratskim separatističkim IDS-om, imaju zajedno 118 mandata, skoro sto više od Mosta, 78 posto svih saborskih mandata ili 6, 2 puta više. S ostalom sitneži od šest mandata to ih je ukupno 124, ili 82 posto. I sad cijela Hrvatska drhti od 19 plus osam (manjine) ili odnjiha 27, odnosno 17,8 posto. Svaka politička šuša zna kako je (i) demokracija vladavina većine, ma što su vas o njoj učili i uče, no da nam to Most i Pupovac i Radin i formalno dokazuju i pokazuju, stvarno je previše.   

 

Dakle, završili su parlamentarni izbori u, tj. ovdje, ma gdje to bilo, pa nam hrvatska politička manjina i manjine za koje, neke, nije sigurno kako pripadaju „tome“ političkom korpusu, kroje gaće. Most, pontonski, čvrsti, viseći, pokretni, drveni, pokvareni…, politički našao se u položaju i mogućnosti ucjene i na lijevo i na desno. Baš onako – i s mosta i s ćuprije.

 

Kapitalističke „crvene brigade“, regionalisti, fundamentalisti

 

Privatizacija zdravstva? Kompleksna priča, ali da su u kampanji to naglašavali – ništa od tolikih mandata. Privatizacija HEP-a i slično. Sve privatizirati – isto. Zašto ne onda i INU odmah? O „reformi“ države, ukidanju županija, gradova i općina, otpuštanju državnih i javnih službenika, čije plaće, eto guše poduzetnike, uključivo Roglića – pa to je čista politička populistička „navlakuša“. Vječna još posebno i tranzicijska. Najviše je pak nalik Maovoj kulturnoj revoluciji i Pol Potu. Ovaj zadnji službenike je slao na selo. Doduše ovo je polpotizam i crveni brigadizam s desna, kapital-brigadizam. Takvo što među naivnim pukom najviše pali. Kao da čujem govornika: Doli birokracija! A masa, uz poneku psovku, uzvraća: Doli!

Branko Roglić – glavni financijaš Mosta

 

Strašna je ušteda za državu ukinuti jednu malu, doslovce, umiruću i odumiruću i izumiruću općinu – u „regiji“ Slavonija – koja se, eto, ne može sama financirati, ili jednu od nekoliko takvih cijelih županija, pa nacrtati „regije“. Pritom, kaže prijatelj, treba biti obazriv, pa odmah  ocrtati „regije“ tako da svaka susjedna država u nekoj „stani pani“ situaciji može uzeti „svoju“. Dakako silom od onemoćale države, a da se pritom ne dograbe međusobno. Pisali smo to ovdje među prvima – projekt „regija“ je čisti antihrvatski projekt. I da ne bi bilo zabune, a o tome smo također pisali – projekt „Europe regija“ je pak čisti antieuropski projekt – povratak u rani Srednji vijek. Traje čak i križarski rat. U Europi je malo inverzan, pa se vodi kao anti križarski. Apsaurdan utoliko što „križara“, vjernika u Europi nema. Ima nevjernika raznih sorti, od idolopoklonika masovne kulture, hedonista, agnostika, ateista…

 

Kad smo u Hrvatskoj podsjetit ću kako ni komunisti iz SR Hrvatske nisu bili takvi rigidni regionalisti kao Most, SDP (sad, postizborno) i separatisti poput IDS-a, pa i „slavonski“ HDSSB… Organizirali su Hrvatsku u deset zajednica općina („županija“ im bio odiozna, zastarjeli naziv): ZO Bjelovar, Gospić, Karlovac, Osijek, Rijeka, Sisak, Split, Varaždin, ZO Zagreb, grad Zagreb. Niti jedna se nije poklapala s nekakvom „regijom“. Regije nigdje, a mogli su ih dekretom formirati samo tako – pa nisu. Osnovna mana ovoga modela bile su prevelike općine koje su razvijale općinsko središte a zanemarivali manja naselja, ceste, komunalnu infrastrukturu, a o proizvodnim pogonima da i ne govorimo. Njihovi nasljednici bi vlastohlepno ususret Mostu, ili bilo komu, rasturili Hrvatsku. I HDZ se koleba. Bi, ne bi. Pritom, potpuno sam siguran, cijena rasturanja aktualnog teritorijalnog ustroja Hrvatske daleko je veća od cijene njegova poboljšanja.

 

Ukinuti HGK, HOK, HAZU, MH i – svakako HRT 

 

Most se igra i s Hrvatskom obrtničkom komorom i s Hrvatskom gospodarskom komorom. Želi ih se uništiti, kao neki ministar Maras, a obje pripadaju hrvatskom gospodarskom i općem identitetu. Sređivanje njihovih financija, osuda onoga ljepotana koji je, navodno, za komorske novce lovio sjeverne medvjede…, nešto je sasvim drugo. Što se mene tiče, umjesto medvjeđe, stavite kožu takvih u predvorje Komore, koga briga. Ako sud tako presudi. HGK približno ista treba ostati i opstati, kao i HOK. Uštede, visina članarine, učinkovitost, to je neka drugačija priča. Napominjem kako su HOK i HGKstarije institucije od HAZU-a. Kako je glavni za ekonomiju ekonomist Lovrinović, pače profesor, njemu pripisujem prijedlog faktičnog ukidanja, barem podršku, HOK i HGK. Razbucavanje Hrvatske pak pravniku i profesoru Podolnjaku. S obzirom da je kriza, navodno – svi tvrde – najizraženija u ekonomiji/gospodarstvu, državnom, javnom, privatnom i u pravosuđu, a kako su kadrovi baš najčešće s EF-a u Zagrebu i PF-a u Zagrebu, već sam ovdje predložio slično karikaturalno rješenje: Ukinuti! Pa na neobrađena polja, kad se već gospoda profesori igraju polpotovskih rješenja.

Matica hrvatske i HAZU – ukinuti, ukinuti, ukinuti… Samo troše, troše, troše…

 

Ukinuti i HAZU i MH, samo troše, naročito ako se u obzir uzmu samo jednogodišnji troškovi, i zadnjih pet, šest godina – bez pogleda unazad. Ukinuti, štoviše, prodati HRT, odavno predlažem. I eto novaca i na mostu i na ćupriji. Prvo državi od prodaje, a najmanje milijarda kuna ostat će građanima koji će, preko PDV-a četvrtinu vratiti državi – od čega onda ona može financirati umiruće i izumiruće općine, ili već nešto. No tko bi onda  medijski podigao Most, gdje bi, besplatno, ustvari za tuđe, pretplatničke (n)ovce gostovao poduzetnik Roglić. Tko oživljavao politički mrtvoga Prgometa…? Nisam inače primijetio kako se Most prvo posvetio školstvu i kulturi, znanosti. „Reforma“ ova tri „sektora“ inače „majka je svih reformi“. Usput, volio bih čuti hoće li Most s državne razine financirati razne Frljiće, jer eto uštede – privatizirati ih.

 

Radnici pali pod Most

 

Iono što me nije iznenadilo, u ovim šetajućim programima nisam vidio Radnika osim onih javnih i državnih koje treba otpustiti. Kao da ih nema, niti će ih se ubuduće trebati – jedino se nastavlja priča o „fleksibilizaciji“ radnog odnosa, prava iz radnog odnosa, radnog vremena…, a sve to objektivno  ide prema sve manjim i manjim  njihovim pravima. Sindikati, vidim, šute, nejasno zašto, ili će pričekati „konzultacije“ političke i poduzetničke klase, pa na ulice, ili u našu“ rodnu“ Irsku. Šuti se i o migracijamastanovništva, sigurnosti – budućnosti Europe, terorizmu… A samo jedna „bomba, bombica“ i neki novi Lorencin ne će imati koga brojati na noćenju. Malo će ih „noćivati“. Od svih Mostovih planova volio bih vidjeti scenarij kako bi mostovci (prije nego postanu mostaši) jednoga (jedinoga) mladoga muškarca i jednu (jedinu) mladu ženu koji su krenuli za Irsku radno zaustavili doma. Toliko za početak, ostalo je već davno viđena magla.

 

Pregovori teku ovako: Došeta pokretni Most do SDP-a, izlazi za nekoliko sati, sav zadovoljan. Još zadovoljniji je Grčić, tvrdeći kako su se oni baš za takve reforme zalagali, pače ih i provodili četiri godine! Pa polako, odlaze do Trga žrtava. Izlaze za nekoliko sati, svi zadovoljni, a HDZ, i njegov aktualni pregovarač, kako su oni i „veći“ Most od Mosta. Prema onome što su rekli jedni, SDP, drugi Mosti i treći, HDZ, izgleda da je sadržaj tih reformi i na Iblerovom trgu i na Trgu žrtava, i na mostu i na ćupriji – isti. I tako jedno pet šest puta. Zabezeknuti glasači samo uživaju. Izgleda kako se gradi poslijeizborno jednoumlje – a sve za vlast. SDP i HDZ eto ne će u veliku koaliciju izravno, već uz pomoć (goluba?) pismonoše. Kako bilo i što se dogovorilo, sumnjam kako u rezultate tako i u trajanje dogovora. Politička nestabilnost  nam je zajamčena.

 

Mato Dretvić Filakov