Bosna i Hercegovina, zemlja u kojoj opasni islamski teroristi ne podliježu i ne priznaju beha zakone, koji slobodno žive u svojim, neprolaznim zidovima ograđenim, entitetima, malim, no za mir i sigurnost u Europi, svijetu i Bosni i Hercegovini, veliko opasnim isilovskim državicama, se opet trese pod vehabijskim ubijanjima i rušenjima. I ništa gotovo u toj izgubljenoj i od vehabija otetoj zemlji, islamskog vjerskog fundamentalizma nema svoj dvadesetogodišnji neprekinuti kontinuitet kao što to ima vjerski mudžahedinsko vehabijski terorizam.
Ta dobro sinkronizirana i organizirana vjerska islamska organizacija, koja crpi zločinačku snagu iz onih što ih, bivši poglavar Islamske Zajednice Bosne i Hercegovine, Mustafa Cerić naručio kod beha Muslimanki, nekom svojom fetvom da „svaka beha Muslimanka mora roditi najmanje petero djece, dvoje za sebe a troje za Bosnu i Hercegovinu“, je, zapravo, glavna barijera beha izlaska iz rata i hoda u mirnu budućnost. Znak je to kako iza tog islamskog terorizma u Bosni i Hercegovini, a koji je dio onog globalnog islamskog što je najavio rat suvremenoj svjetskoj civilizaciji, napose kršćanstvu, uz financijsku pomoć Saudijske Arabije, Kuvajta, Katara, Irana, te dijelom i Turske, stoji i ona druga, ništa manje važna strana, političko vjerskog bošnjačkog vodstva.
Zar to ne potvrđuju dosadašnji odnosi Bošnjaka prema islamskim teroristima. Naime, svaki teroristički islamski akt zločina što ga poćinili vjerski teroristi u Bosni i Hercegovini, bivši poglavar IZ BiH Mustafa Cerić je zdušno branio, svojim autoritetom kojeg mjeri u grupi 50 najutjecajnijih muslimana u svijetu. Zbog toga je onaj mali broj osuđenih islamskih terorista bio, gotovo, nagrađivan vrlo malim zatvorskim kaznama, koji su, i tako sramotno niske, samo nakon godinu dvije odležanih u zatvoru pomilovani i puštani na slobodu kao nacionalni vjerski heroji. Takva praksa „kažnjavanja“ terorista će, na žalost, ostati i dalje. Potvrđuje je to i teroristički akt ubitstva dvojice beha vojnika, od strane jednog, od tisuće koliko ih slobodno živi ili u Bosni i Hercegovini ili u svojim isilovskim entitetskim državama unutar beha granica, vehabije, za koji se otimaju bošnjačke institucije da ga one istražuju i procesuiraju.
A kad te islamske terorističke akcije istražuju i procesuiraju bošnjačke institucije, državna, entitetska ili neka lokalna, rezultat je poznat, kao i kazna koju će terorista dobiti. Terorističko vehabijsko ubojstvo povratničke hrvatske obitelji u Konjic, terorističko ubojstvo hrvatskog policajca u Travniku, isilovsko ubojstvo doministra Joze Leutara, mudžahedinska ubojstva hrvatskih povratnika Kafadara, Jurčevića u Lašvanskoj dolini, isilovski zločin nad dvoje stari hrvatskih povratnika u Kaknju… zločini su ne samo onih koji su ih poćinili, već i bošnjačkog političkog i vjerskog vodstva, koje ih šutnjom, ili tobožnjom osudom, odobravaju i sudjeluju u istim. Zato se više i ne skrivaju bošnjačka slavlja svakog poćinjenog zločina, kao i ovog u Parizu, kada su beha nogometaši u minuti šutnje pariškim žrtvama urlikali „Palestina, Palestina“, a za vehabijsko ubojstvo dvojice beha vojnika muslimanski portali slave i najavljuju krv u potocima nemuslimana u Bosni i Hercegovini i Europi.
Za potoke nemuslimanske krvi u Bosni i Hercegovini, Europi i slobodnom svijetu, sprema se u Siriji i Iraku oko 330 bošnjačkih isilovaca, od toga najmanje 30-ero djece. Mnogi od njih već su se vratili u Bosnu i Hercegovinu, u svoje države Gornju Maoču, Ošve, Bugojno, te dijelom i Sarajevo. To su vjerojatno onih 30-ero djece što su ih Muslimanke rodile po Cerićevoj fetvi za Velikog Alaha u Bosni i Hercegovini.
I u Parizu, i u Sarajevu, i u Bugojnu, i u Zvorniku, i u Mostaru, i u Konjicu, i u tunelu kraj Mostara, svugdje se taj vjerski islamski terorizam izvodi uz povike Alah u Ekber, što je nit vodilja svih islamskih terorista, i znak njihove koordiniranosti u ime zaajedničkog cilja. Cilj su spremni braniti i kemijskim oružjem, kojim prijete. Naprosto, kod tih vjerskih islamskih fanatika, koje normalan ljudski razum ne može razumjeti, kao ni vjeru koja zagovara tako strašan i brutalan terorizam ubijanja, mučenja, progona i konfesiocida, cilj oprvadava sredstvo.
Bosna i Hercegovina je četvrt stoljeća centar za obuku isilovaca, i njihovo novačenje za počinjenje terorističkog zločina. Iz Gornje Maoče, Ošve, Bugojna, Gluhe Bukovice, Fojnice gdje su bošnjački generali držali slike u svojim uredima ajatola Komeinija, te iz nekih džamija što ih izgradile i grade Saudijska Arabija, Kuvajt, Katar, te dijelom i Turska, izrasli su vrlo opasni muslimanski teroristi, jedanaestorujanskih dimenzija, kojima su islamisti i započeli svjetski vjerski rat. Među te zlikovce što brutalnim terorom vode svjetski vjerski sukob islama i kršćanstva na beha prostorima su, između stotine drugi koji teroriziraju beha suvremenost, Bosnić, Jašarević, Topalović, Mlaćo…
Ti vjerski teroristi koji ubijaju uzvicima Alah u Ekber, koji uživaju zaštitu bošnjački politički i vjerski vođa, nisu nikada, uz one druge, Izetbegoviće, Deliće, Silajdžiće, Ganiće, procesuirani ni za 1510 ubijenih Hrvata, među kojima je bilo i djece, u Srednjoj Bosni. Njihovo neprocesuiranje daje pravo bošnjačkim isilovcima, kako na njihove entitete, tako i da neometano izvode terorističke akcije, upravo na prostorima Srednje Bosne, gdje treba zastrašiti i protjerati ostatak ostataka hrvatskog naroda na tom teritoriju. Nekažnjeni zločin povod je za sljedeći. Potvrđuje to i teroristički čin Enesa Omeragića, te to nije nikako iznenađenje u Bosni i Hercegovini. To je ta terorističko islamska nit koja četvrt stoljeća isilizira europsku periferiju, Bosnu i Hercegovinu. A ta zemlja će biti isilizirana sve dotle dok u njoj grade džamije, gotovo, na svakom koraku, Saudijska Arabija, Kuvajt, Katar, Iran, Turska, zemlje koje i financiraju tu najveću opasnost po budućnost čovjećanstva. Jedini način borbe protiv isiliziranja Bosne i Hercegovine, njenog cijelog prostora, je podjela zemlje na tri nacionalno vjerska entiteta, bošnjački, srpski i hrvatski, pored ova dva isilovska u Gornjoj Maoči i Ošvi. Novim entitetiziranjem smanjuje se prostor isilovcima, i onima koji ih podržavaju, a time i bolja sigurnosna kontrola kako na tim prostorima tako i u cijeloj Europi. Prijetnja Europi dolazi upravo iz Bosne i Hercegovine, i stoga se bošnjačko vodstvo, političko i vjersko, i bore za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu kako bi imali što više prostora za isilovce i gradnju džamija, čiji broj premašuje svaku vjersku potrebu Bošnjaka. Po broju stanovnika Bosna i Hercegovina zasigurno ima više džamija negoli mnoge islamske zemlje. Opasnost tolike nepotrebne gradnje tih vjerskih objekata uvidjela je danas i Francuska koja prijeti njihovim zatvaranjima, budući da više nisu u službi vjere, već terora.
A koliko je takvih u Bosni i Hercegovini trebali bi odgovoriti daytonisti koji se u ovoj 20-toj obljetnici Daytona okupljaju oko beha mrtvaca, kojeg su sami u toj američkoj vojnoj bazi osudili na smrt. Saznanjem broja džamija u Bosni i Hercegovini u kojima se novače i pripremaju isilovci, jedan je od lijekova koji bi mogao spasiti zemlju.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više