U Europi živi oko 40 milijuna muslimana

Do godine 2020. broj muslimana će s 2,9 posto iz 1970. porasti na 6,8 posto ukupne europske populacije

S rijekom migranata, koja se slijeva u europske zemlje, raste strah od naglog porasta broja muslimana u većinski kršćanskim zemljama, koji bi mogli promijeniti njihovu demografsku sliku.

– Teško je odrediti točan broj muslimana koji žive trenutačno u Europi, odnosno u Europskoj uniji. Brojka varira od 30 do 45 milijuna. Najviše muslimana ima u Francuskoj, od pet do sedam milijuna, no to su različiti podaci različitih istraživača. Zatim, u Njemačkoj oko 4,8 milijuna, Velikoj Britaniji oko 2,7 milijuna itd. Treba pridodati autohtone europske muslimane Albance, Bošnjake i Turke, dakako ne računajući Tursku, premda je Turska i europska država – kaže zagrebački imam Mirza ef. Mešić, dodajući kako svi naglašavaju očekivani demografski rast muslimanske populacije u Europi s jedne strane, a s druge da se ovakvim podacima "Europljani žele uplašiti".

– Prema istraživanju američkog Centra za istraživanje globalnog kršćanstva "Kršćanstvo u globalnom kontekstu, 1970.– 2020.", broj muslimana će s 2,9 posto iz 1970. porasti na 6,8 posto ukupne europske populacije do 2020., što je porast od oko četiri posto. Razlog tome, što je moje osobno viđenje, možemo pronaći u dvije činjenice. Prva se odnosi na stalne migracije u Europu, gdje više od 80 posto svih migranata čine muslimani, a drugi razlog ogleda se u činjenici da se "svetost obitelji" među Europljanima gotovo potpuno izgubila. Okrenutost materijalizmu, hedonističkom iživljavanju, bludnim radnjama, porast homoseksualizma, nebriga za roditelje i obitelj, stajat će Europljane demografskog deficita – kaže Mešić, dodajući kako Europu naseljavaju mladi ljudi iz Sirije, Iraka i Afganistana "koji još njeguju i čuvaju obiteljske veze, koji se 'rano' žene i udaju, koji vole svoje obitelji i svoju vjeru".

– I zbog toga, nažalost, postaju "opasnost" za ostarjelu Europu. Zbog toga je danas desničarima postala omiljena, ali i opasna, floskula "islamizacija Europe". Treba napomenuti da iznošenjem ovakvih činjenica, nažalost, među Europljanima raste i ksenofobija, islamofobija pa i rasizam, tj. opasne bolesti od kojih se Europljani još nisu izliječili, a koje su ih u prošlosti mnogo puta stajale – kaže Mešić.

S druge strane, primjetan je i porast broja Europljana koji prelaze na islam, o čemu ima vrlo malo preciznih podataka.

– Najviše prelazaka na islam broji Velika Britanija, zatim Njemačka i Francuska. Prema nekim istraživanjima, zvuči apsurdno, najveći broj prelazak na islam dogodi se nakon vala islamofobije prouzročene nekim terorističkim napadima kroz koje se islam i svi muslimani "izjednačavaju" s nasiljem. Europljani otvorena uma, koji se ne daju uplašiti, žele podrobnije upoznati islam te čitanjem i druženjem sa susjedima muslimanima odlučuju primiti islam. Na internetu možemo pronaći podatke, premda ne znamo koliko su pouzdani, da je nakon 11. rujna 2001. porastao broj Europljana koji su konvertirali u islam kao nikada do tada – kaže Mešić. On dijeli mišljenje s mnogim analitičarima da je getoizacija muslimana u Europi veliki problem, ali taj problem muslimani dijele sa svim ostalim migrantima na zapadu.

– Što se mene osobno tiče, mi muslimani nemamo potrebe da se getoiziramo. Mi smo uvjereni u ispravnost svoje vjere i svojih moralnih načela te bismo se slobodno trebali uključiti u aktivan rad društva zajedno sa svojim sugrađanima nemuslimanima. Zapravo, to islam od muslimana i traži. Islam je dinamična vjera i ne da se ukalupljivati u stare obrasce običajnog prava koje je, nažalost, kod nekih muslimanskih etničkih zajednica koje žive u Europi često važnije nego sama vjera – kaže Mešić, dodajući kako, nažalost, s jedne strane imamo "nepovjerenje Europljana prema muslimanima koje raste nakon događaja kakav se dogodio u Parizu te stalne medijske hajke, a s druge strane imamo muslimane koji se 'boje' više otvoriti smatrajući da će 'izgubiti' svoju vjeru i tradiciju koju su njihovi djedovi donijeli sa sobom u Europu".

– Postoji već peti naraštaj Pakistanaca, Arapa ili Turaka koji bolje govore engleski, njemački ili francuski od jezika svojih djedova, ali se nisu dovoljno aktivno uključili u rad zajednice. A to će postići isključivo obrazovanjem, otvorenošću i pokazivanjem volje da žele pridonositi društvu u kojem već petu generaciju žive i rade, rađaju se i umiru, a ne samo pasivno "uživaju" u blagodatima demokracije – kaže imam Mešić.

Darko Pavičić, Večernji list