Arogancija “slučajnog” Zorana

Tko prezire Predsjednicu, prezire i svoju državu

Ne, Republika Hrvatska zadnje četiri godine nije imala svog predsjednika vlade, nego je premijer, u ili po imenu Zoran Milanović imao nekakvu, isključivo, svoju Hrvatsku; i to slučajnu, ali gle slučaja, koja je slučajno njemu služila da se uzdigne u, njemu „nebeske visine slave i reputacije“. A biti u visinama, te letjeti tamo amo po Lijepoj njegovoj, je stvarnost koja ne graniči sa slučajem nego je to Milanovićev egoprostor, što bi u, nekih, Nijemaca bio Lebensraum (životni prostor).

Da je tomu tako iznijet ću samo jedan primjer ili tezu po kojoj možemo doći do zaključka kako je gore postavljeno. A to može svaki građanin naše Republike Hrvatske uvidjeti nakon što je pogledao na tv me-dijima, kad je predsjednica RH, gospođa Kolinda Grabar Kitarović, primala izabrane zastupnike Sabora na konzulataciju za konstituiranje novog saziva Sabora. Zapravo, dovoljno je usporediti kako su dolazeći zastupnici, pojedinačno ili u grupama, uz najviši bon ton pristupali predsjednici, uz naklon pružali ruke na stisak te su na njeno traženje uljudno zastajali za fotosnimku, usporediti, naime, kako je to tehnički primjer Milanović odradio: bez pristojnog naklona, isto tako i bez dovoljnog zadržavanja stiska ruku, projurivši uz predsjednicu bez poprata pogledom i smiješkom. Više je to izgledalo aroganntno zapovjednom gestom: idemo, što čekate, nemam vremena za ove gluposti! Drugi će reći: protutnjao je kao tenk bježeći sa bojišta. Koji to građanin ili žitelj u Hrvatskoj voli svoju zemlju (Hrvatsku) a prezire njezinu predsjednicu? Ona je državna institucija, kao i Vlada RH, Sabor, Ustavni i Vrhovni sud u Hrvatskoj.

Predsjednica je vrhovni zapovjednik oružanih snaga u Hrvatskoj koja paralelno surađuje s ministrom obrane, a isti je ministar u Vladi RH koja ima svog premijera. Vječno oponirati predsjednici RH od strane premijera Milovanovića automatski znači da Milanović svoju Republiku Hrvatsku tretira na veoma negativan način. Da ne bi bio osamljen primjer, ovo oko predsjednice RH kad je u pitanju Milanović, dodajmo događaj kad i kako su policijske snage oklopnih specijalaca oskvrnule Božji hram u Zagrebu stjeravši invalidne branitelje, koji su prosvjedovali, na trgu sv Marka u istoimenu crkvu gdje je bilo i ozlijeđenih a i onih kojima je pozlilo, jer su proveli cijelu noć u njoj, 28. na 29. svibnja 2015. Ne samo da Milanović nije smijenio svog ministra Ranka Ostojića nego se nikad i ni na koji način nije ispričao braniteljima Domovinskog rata za to što su doživjeli one noći pred crkvom sv Marka i u njoj, a i bome cijeloj naciji kojoj je ta crkva izrazita svetinja, tj. hram Božji. Uz najveću sigurnost mogu reći kako nismo kako pojedinac, a i svi, dovoljno svjesni što se tad dogodilo. O ovome se može ispisati eseji i drame, što i nije isključeno kao i snimanje filmova.

Nikola Bašić, Vis