Predsjednica je pokazala kako bi svi trebali biti jednaki u mogućnostima i načinima stjecanja znanja i svom usavršavanju
Autoritet znanja jednako je legitiman kao i autoritet položaja.
Peter Drucker
Odlučila sam više ništa ne pisati i samo letimično po naslovima preletjeti portale, dnevni i tjedni tisak, a umjesto vijesti na radiju ili teelviziji slušati klasičnu muziku, gledati neke dobre filmove i pročitati neku novu knjigu, uz stalno obnavljanje čitanja i drugačiji doživljaj i spoznaju gimnazijske lektire. To bi trebao biti zaštitni plašt od svakodnevnog bombardiranja uma raznim i različitim vijestima o istim ili jednakim stvarima ili problemima.
Kolinda Grabar Kitarović
Zaista, stvarno zaista, baš me briga tko će s kim, tko će koga, gdje, kada i kako zaskočiti, prevariti, nasanjkati, obrlatiti, prokazati, optužiti, ulizivati se, puzati, plaziti, na sve pristajati, sramotiti se, trgovati, izračunavati koliko je 50 posto + 1(?) od 151. Što je previše je. Od viška ovaj put glava boli, čak i one, kojima je politika izvan dometa njihova interesa i koji u njoj nikada nikakvu logiku nisu očekivali, tražili i pozivali su na nju. Oni su znali da toga u politici nema, baš kao niti dosljednosti, koherentnosti, čvrste ideologije i vjerodostojnosti, bilo pojedinca ili političke stranke. Naročito toga nema kod političkih principijelnih ili neprincipijelnih koalicija političkih stranaka. Što onda očekivati od nekakvog konstrukta sklepanog od nezavisnih lista lokalnih dužnosnika, što je dobio ime po prepoznatoj lokalnoj listi i podršku po lokalnom lideru, koji je bio nešto novo i poželjno, neiskvareno, prirodno, pošteno i obećavajuće, u našoj dosadašnjoj politici.
Kap čiste i bistre vode se „utopi“, uprlja i nestane u baruštini, kao i zraka svjetla u magluštini, glas razuma u balkanskoj krčmi i nagovještaj promjena u petrificiranim, impregniranim, implementiranim, umreženim, utilitarnim, koruptivnim, klijentelističkim i „povijesnim“ konstantama i algoritmima opstanka. Iz te šprance nam nema izlaska, niti spasa dok ne promijenimo mentalitet i mlade generacije ne obrazujemo i odgojimo kao razumne, cjelovite, poštene i domoljubne osobe, bez isticanja svojih kvaliteta, naročito domoljublja i osobnog razvoja isključivo svojim radom, zalaganjem sposobnostima i vještinama, uz svima jednaku pomoć, jednakopravnost i mogućnost osiguranu od države i društva. Unatoč, trendu u kojem je učenje, škola, školovanje, znanstveni status, i opća i stručna osposobljenost, permanentno obrazovanje i usavršavanje, zadnja rupa na svirali svima, naročito onima kojima bi to trebalo biti primarno, ne može se pobjeći od nepobitne istine da je znanje najveće bogatstvo i moć svakog pojedinca, društvene zajednice i države. znanje. U prilog tome govore razne i različite diplome, bilo da su kupljene, dobivene, ukradene, prepisane ili samo „papirnate“ s kojima su nas poduprta mnoga radna mjesta, funkcije, na svim razinama, pa i tamo gdje se to mora osuđivati i kažnjavati. To je još jedna „sinekura“ i privilegija nastala u ratu i poraću, kad su se masovno štampale diplome, naročito u susjednoj nam državi. Tako da su neki završivši dugogodišnje dopisno školovanje na Pedagoškoj akademiji, u nekom bosanskom gradiću, u samostalnoj Hrvatskoj postali profesori,koji su se dalje usavršavali,na raznim učilištima, pa su neki od njih danas magistri doktori znanosti. Ima toga u svim područjima i zvanjima. Neke se otkrije i tobože zgraža nad takvim stvarima. Ubrzo se to zaboravi. Nikom se ništa ne dogodi, dapače, „plagijator“ ostane na svojoj funkciji (radnom mjestu), s vremenom se osili i drugima dijeli lekcije svake vrsti, naročito etičke.
Predsjednica države Kolinda Grabar Kitarović zorno pokazuje svojim primjerom kako se svaka diploma treba i mora steći redovnim putem i redovnim školovanjem, odnosno studiranjem. Ona nije moj izbor i s puno toga u njenom radu se ne mogu složiti. Uostalom, tko sam ja da joj sudim? Ovaj put je drugačije. Raduje me ta vijest. Predsjednica time mnogo toga poručuje. Vjerujem da je njezina odluka za ovaj potez, nastala iz osobne potrebe, kao rezultat njezine intrizične motivacije, želje za novim znanjima, razvijanje stečenih sposobnosti, usvajanje novih vještina i dobivanje novih suvremenih informacija u tom području. To samo pokazuje kako za učenje nikada nije kasno i kako je učenje nužno potrebno svakome, na svakom radnom mjestu, položaju i funkciji. Ona je tu titulu mogla steći i na drugi način, kako su to mnogi učinili, ali je pokazala kako bi svi trebali biti jednaki u mogućnostima i načinima stjecanja znanja i svom usavršavanju, pogotovo ako je to uz rad i vršenje dužnosti.
Za očekivati je kako će u tome biti jednaka ostalim studentima, kako će polaziti obavezna predavanja, pisati seminarske radnje, izlaziti na ispite, dolaziti na konzultacije kod mentora, pripremati i obraniti disertaciju. Ta odluka predsjednice, način studiranja, osobno plaćanje studija, učenje, zalaganje i ustrajnost, trebala bi mnogima biti primjer i potica za učenje i usavršavanje, bez obzira tko koga, negdje ima da mu progleda kroz prste na ispitima, pribavi ispitna pitanja, napiše seminarski rad, napiše diplomski, magistarski ili pripremi disertaciju iz koje sastavi nekoliko pitanja, koje će u dogovoru s ispitivačem kandidat biti pitan. Ima i takvih koji čak niti to ne žele ili ne mogu naučiti, pa se ispitivač prilagodi situaciji i kapacitetu kandidata. Vjerujem da su ta vremena prošla i da će neki mladi krenuti primjerom predsjednice i težiti svom optimalnom razvoju i realizaciji cjelovite svestrano razvijene ličnosti. Nisam ovaj put na strani onih koji taj postupak i čin zamjeraju predsjednici, osuđuju je ili joj se rugaju. Mislim, kako ona želi znati, a ne imati titulu doktorice znanosti.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više