Izborni rezultati su pokazali da je ljudima dosta i lijevih i desnih, kao i njihova višegodišnjeg cikličkog izmjenjivanja na vlasti, pa su svoj glas dali novoj, obećavajućoj, nepoznatoj, „tvorevini“ Most. Taj konstrukt nezavisnih lista, uglavnom lokalnih dužnosnika, pojačan s nekoliko poznatih imena javnih, stručnih i poznatih imena, trebao je biti nekakav Treći put, posut mnogim reformama koji su obećavale boljitak za svakog građanina i za cijelu društvenu zajednicu, u svakom pogledu, bez korupcije, nepotizma, uhljebljivanja, obmanjivanja, laži, prijevara, sa čistim računima i transparentnim djelovanjem i primjerenim ponašanjem. To je interesna grupacija, koju ne zanima nikakva ideologija, ne naginju niti lijevo, niti desno, ne zanimaju ih fotelje, funkcije, sinekure, podjela plijena…, već sigurna, prosperitetna i bogata Hrvatska za svakog čovjeka. Više se ne može niti poželjeti, a kamoli očekivati.
Ostap Bender
No, onda su krenuli pregovori i dogovori u klauzurama. Najprije s jednima, pa s drugima, pa u troje??? Za ne vjerovati. Svi se sa svima u svemu slažu i podupiru oko 99 posto. To su upravo njihovi programi. To su mislili i jedni i drugi. Da ne povjeruješ. Preko noći su se programi stubokom izmijenili, a onda su se s obje strane mijenjali sukladno izmjenama programa u Mostu. Trajalo je to dobra tri tjedna. Bile su i konzultacije kod predsjednice države. Pokušao se i konstruirati Sabor i izabrati predsjednik Sabora, kao rezultat tih silnih dogovora i pregovora. Kao što znamo rezultat je ništa od svega toga. Ipak, to sve u svemu nije ništa, jer su narodu otvorili oči. Ništa nema u toj „tvorevini“ novog, drugačijeg, transparentnog, učinkovitoga, programskog, demokratskog, dosad neviđenog, stručnog, čvrstog, vjerodostojnog, odgovornog i obećavajućeg u smislu onoga što su obećavali i nudili. Sve je to već viđeno i u praksi doživljeno, baš kao i grčevita borba za fotelje, podjelu plijena i grabljenje vlasti, bez adekvatne podloge i demokratskog prava. Svaka čast na osvojenih 19 mandata, ali to Mostu, njegovu lideru i njegovom prvom ešalonu ne daju nikakva prava na ucjenu, a on ucjenjuje, bez obzira kako se to prikazivalo i predstavljalo.
Čudi me samo kako to dvojica lidera velikih stranki trpe i dopuštaju. Čini mi se kako se njih dvojica nadigravaju preko Mosta i uz put pokazuju tko je spretniji u izigravanju. Svakome je jasno da je njima do Mosta kao do preklanjskog snijega. Po meni su potpuno u pravu, jer su se gospoda pokazala u pravom svijetlu. Oni bi premijera. Ma nemojte! Na temelju čega? Svi bi mi nešto htjeli. Na primjer: ja bih htjela studirati, ali imam previše godina i nemam 70.000 kuna da platim studij, ne mogu dobiti niti preporuku rektora, niti me više logika ne služi najbolje, nikad nisam bila štreberica i istraživačkom radu od štreberije ništa. Mnogi bi od nas htjeli nešto nemoguće, ali nismo u situaciji to iskazati, a kamoli pokušati dobiti, zato je bolje takve želje potisnuti i ne se sramotiti.
Ovo nadmudrivanja i trenutačna nadahnuća čelnika Mosta i njegove inovativne kreacije više nikoga ne zabavljaju, a kamoli zanimaju. Dvije velike stranke mogu formirati vladu i bez njih. To je svima jasno, kao što je jasno da je to u ovom trenutku nemoguće, zbog mnogo čega i koga. Dakle, preostaju nam jedino novi izbori, a onda kom obojci, kom opanci, a nekome ništa, ili najviše pet mandata i to onima koji se nisu kompromitirali u ovoj predstavi dogovaranja oko reformi, koje to nisu. Ovaj interregnum je ipak bio od koristi i iznjedriti će drugačije izborne rezultate, jer „ne pada snijeg da zabijeli brijeg, već da…“
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više