Kina, Sjedinjene Države i Indija ključne su za ostvarenje znatnijeg globalnog napretka u smanjenju emisija stakleničkih plinova
Doprinosi svih 195 zemalja koje sudjeluju na pariškome sastanku na vrhu o svjetskim klimatskim promjenama bit će važni, no tri zemlje bit će osobito važne. Kina, Sjedinjene Države i Indija ključne su za ostvarenje znatnijeg globalnog napretka u smanjenju emisija stakleničkih plinova.
Dosad je klimatski proces u UN-u nailazio na izazov usuglašavanja svih zemalja oko jedne jedinstvene rezolucije. To je i dalje presudno, no napori za izgradnju globalnog konsenzusa sve su raznolikiji i dovode do izražaja ulogu koju u reagiranju na jedinstvene okolnosti s kojima se suočavaju društva diljem svijeta mogu imati multilateralne, nacionalne i regionalne ili lokalne politike. Pariški sastanak odražava tu promjenu, i to u jeku sve većih napora UN-a da oblikuje pojedinačne nacionalne obveze zemalja diljem svijeta u novi i dinamični globalni dogovor. Tim se pristupom stvaraju poticajne mogućnosti za Kinu, SAD i Indiju, koji su zajedno odgovorni za otprilike 40 posto svjetskih emisija ugljika, da postanu svjetski lideri u novoj i održivijoj energetskoj budućnosti.
SAD i Kina dokazali su da se stvaran napredak u vezi s klimom može ostvariti i na nacionalnoj razini i bilateralnom suradnjom. Stajališta tih dviju zemalja u protekle su se dvije godine znatno zbližila pa su tako Kinezi i Amerikanci prihvatili ciljeve za smanjenje emisija, podigli standarde energetske učinkovitosti i proširili kratkoročnu i dugoročnu uporabu obnovljivih izvora energije. Klimatski sporazum između dvije zemlje u studenome prošle godine i daljnje mjere koje su najavljene tijekom nedavna državnog posjeta Xi Jinpinga SAD-u daju za naslutiti da Obamina vlada namjera dramatično smanjiti ugljični otisak američkog energetskog sektora prije nego predsjednik završi s mandatom. Time se ujedno ponovno potvrdila odlučnost predsjednika Xija da smanji emisije ugljika. Ti dogovori imaju sadržaja: SAD je obećao da će smanjiti emisije za 26 do 28 posto u usporedbi s razinama iz 2005. godine, a Kina se obvezala da će prestati povećavati emisije i osnažiti nefosilni udio u energentima za 20 posto do otprilike 2030. Oba niza obećanja uvrštena su u nacionalne doprinose za Pariz.
Kina se namjerava prebaciti s ekonomskog modela utemeljenog na teškoj industriji i znatnoj uporabi ugljika na raznolikiji i održiv model. U njezinoj se novoj gospodarskoj strategiji naglašava uloga uslužnog sektora i napredne proizvodnje koja bi imala manji ugljični otisak. Strategija je ujedno usredotočena na učinkovitost industrije i graditeljstva radi smanjenja uporabe ugljičnih izvora energije. Nadalje, njome se potiče šire korištenje električnim vozilima. Ako se u potpunosti provedu, ti će ciljevi imati značajan globalni učinak.
Indija je odgovorna za treću najveću razinu emisija stakleničkih plinova na svijetu i njezina se klimatska strategija, kao i kad je riječ o Kini, mora promatrati kroz prizmu nacionalne gospodarske strategije. Za razliku od Kine, indijski gospodarski izazov je smanjiti ovisnost o uslužnome sektoru i uložiti više u osnovne sektore prometa, industrije i energetike. Time se zapravo stvara golema prilika za pokretanje pametnijih i energetski učinkovitijih ulaganja, uključujući u najbolje infrastrukturne i energetske tehnologije na svijetu s niskim udjelom ugljika. Zajedničkom bi suradnjom Kina i Indija mogle znatno povećati korištenje obnovljivim izvorima energije diljem svijeta, primjerice kinesko-indijskim sporazumom od svibnja koji je rezultirao ulaganjem od 22 milijarde dolara u nove energetske projekte, uključujući moguća kineska ulaganja u fotovoltaične industrijske parkove u Indiji i širu suradnju na području istraživanja i razvoja u sektorima obnovljivih izvora energije.
I Indija i SAD dogovorili su se u siječnju 2015. o nizu projekata povezanih s čistom energijom koji bi se provodili u suradnji dviju država. Prema Američko-indijskom partnerstvu za promicanje čiste energije, tim su projektima dvije države preuzele zajedničku obvezu za unapređenje istraživanja, razvoja, čiste energije i financijskih mehanizama povezanih s time, kao i za promicanje suradnje u vezi s podizanjem učinkovitosti kućanskih uređaja i skladištenja čiste energije. Pred Indijom su još uvijek izazovi smanjenja troškova kapitala za projekte s obnovljivim izvorima energije i opskrbu mnogih siromašnijih ruralnih krajeve čistom električnom energijom, no ti su bilateralni sporazumi znak mjerljiva napretka na dugome putu prema održivom korištenju energijom. Ovo je obećavajuće vrijeme za zemlje u razvoju poput Kine i Indije, koje imaju priliku za usmjeravanje svojih ekonomskih putanja prema niskome udjelu ugljičnih izvora energije. Za razliku od SAD-a u vrijeme njegova industrijskog zenita, te zemlje mogu iskoristiti djelotvorne i povoljne energetske tehnologije koje su lako dostupne kako bi ubrzale svoje energetske tranzicije. Takav bi potez bio poticaj svjetskome poduzetništvu na polju čiste energije, što uključuje i američke tvrtke, koje su autori većine patenata na tome području. Ti se patenti moraju razviti i dovesti na tržište – to je pitanje od hitne i globalne važnosti.
No da bi ostvarili pravi napredak, SAD, Kina i Indija moraju usmjeriti više javnih i privatnih resursa na nošenje s klimatskim izazovima. Manje od dva posto potrošnje na javno financirana istraživanja i razvoj u svijetu odlazi na obnovljive izvore energije, što je ukupno skromnih pet milijardi dolara. Kina, SAD i Indija mogli bi preuzeti ulogu globalnih lidera usmjerivanjem, primjerice, pet posto proračuna za javna istraživanja i razvoj u nošenje s klimatskim izazovima. Osim toga, sve tri zemlje trebale bi surađivati na uravnoteživanju golemih privatnih ulaganja u nove energetske tehnologije i inovativne infrastrukturne projekte kojima bi se smanjio ugljični otisak na svjetskoj razini.
Ono što se dogodi u Parizu ključno je razvijanje svjetskog klimatskog okvira za zadržavanje povećanja temperature na razini do dva stupnja Celzija. Od još veće je važnosti da ono što se bude događalo nakon Pariza dade praktičnog ploda tome okviru. Ako SAD, Kina i Indija razviju kooperativne strategije nošenja s klimatskim promjenama koje bi uključivale snažne modele financiranja, „velika trojka” mogla bi doprinijeti premošćivanju jaza među zemljama u razvoju i razvijenih zemalja u pregovorima o odgovoru na klimatske promjene. Osim što je riječ o brojnim izazovima, radi se i o povijesnoj prilici.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više