Ljudevit Jurak – žrtva jugoslavenskoga zločinačkog režima

Utemeljitelj hrvatske patologije i najpoznatiji hrvatski forenzičar svoga vremena

U organizaciji Razreda za medicinske znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Radne skupine za aritmije i elektrostimulaciju srca Hrvatskog kardiološkog društva te Hrvatskog društva za patologiju i sudsku medicinu, u utorak 8. prosinca u HAZU-u održan je znanstveni skup posvećen istaknutom liječniku Ljudevitu Juraku i njegovoj ulozi u istraživanju bolesti provodnog sustava srca povodom stote godišnjice objavljivanja njegovih prvih znanstvenih članaka. Skup je otvorio predsjednik HAZU-a akademik Zvonko Kusić koji je kazao da je Jurak poznatiji zbog svoje tragične sudbine, kada je u lipnju 1945. osuđen kao neprijatelj naroda i strijeljan zbog svoje uloge u otkrivanju sovjetskih zločina u Vinici u Ukrajini. Zbog toga u drugi plan pada Jurakova veličina kao utemeljitelja hrvatske patologije i najpoznatijeg hrvatskog forenzičara toga doba, o čemu se do 1990. šutjelo pa je ostao nepoznat i njegov doprinos kardiologiji. Jurak je naime u svoja tri članka objavljena 1914. i 1915. prvi u medicinskoj literaturi opisao patološke promjene i kliničke nalaze tzv. Levove bolesti 50 godina prije Mauricea Leva po kojem je bolest dobila ime. Kako je pojasnio predsjednik Hrvatskog kardiološkog društva akademik Davor Miličić, Jurak je u svoje vrijeme bio jedan od najboljih poznavatelja građe i patologije provodnog sustava ljudskog srca. Juraka je nazvao velikanom hrvatske medicine i primjerom medicinske etike. „Liječnici su u stanju žrtvovati i zdravlje i život da bi spasili bolesnika, a Jurakov slučaj je još uzvišeniji od toga. On je bio jedan od stupova hrvatske medicine u vrijeme kad je ona postajala srednjoeuropskom i europskom i kada je bila u stanju 1917. otvoriti vlastiti Medicinski fakultet u Zagrebu“, kazao je akademik Miličić.

Ljudevit Jurak rodio se u selu Zalug pored Huma na Sutli 1881., a studij medicine završio je u Innsbrucku 1910. gdje je radio kao asistent Zavoda za patološku anatomiju. Kad je 1913. u Zagrebu osnovana Prosektura javnih zdravstvenih zavoda Jurak je preuzeo njeno vođenje i na toj je dužnosti ostao do kraja života. Od 1921. bio je profesor opće patologije i patološke anatomije na novoosnovanom Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, gdje je bio dekan i prodekan. Od 1922. do 1932. bio je i profesor sudske medicine na Medicinskom fakultetu. Juraj je 1928. obavio obdukciju Stjepana Radića nakon što je umro od posljedica ranjavanja u Narodnoj skupštini u Beogradu.

Dr. Ljudevit Jurak je kao jedan od najvećih onodobnih stručnjaka na području patološke anatomije i sudske medicine poslan u zapadnu Ukrajinu 1943., gdje je od 12. do 15. lipnja istraživao skupne grobnice u Vinici i otkrio da su za ubojstva 2000 ukrajinskih seljaka i radnika katolika krivi Sovjeti. Ubili su ih hitcem u potiljak.

O životu i djelu Ljudevita Juraka govorila je prof. dr. sc. Marina Kos koja je pojasnila i okolnosti njegove tragične sudbine. Nakon što su Nijemci u svibnju 1943. na okupiranom području zapadne Ukrajine u Vinici otkrili masovne grobnice, kako bi se napravila njihova nepristrana analiza sastavljeno je međunarodno povjerenstvo od 11 stručnjaka, među kojima je bio i Jurak. Oni su ustanovili da se radi o oko 2000 ubijenih ukrajinskih radnika i seljaka koje je 1938. pogubila sovjetska tajna policija NKVD po Staljinovim nalogu u sklopu etničkog čišćenja Ukrajine. O nalazima tih istraživanja Jurak je obavijestio hrvatsku javnost. Nakon Drugog svjetskog rata po nalogu NKVD-a je uhapšen i optužen da je „svjesno i zlonamjerno vršio propagandu protiv prijateljske Sovjetske Rusije". Juraku je bilo ponuđeno da povuče svoj potpis s izvješća međunarodnog povjerenstva i da kaže da ga je dao pod prisilom, što je on odbio te je osuđen na smrt i strijeljan. Tek 1990. sovjetske vlasti su priznale da je zločine u Vinici počinio NKVD, a iste godine u Zagrebu se započeo održavati Međunarodni simpozij komparativne patologije „Ljudevit Jurak“. Senat Sveučilišta u Zagrebu je 1991. rehabilitirao Ljudevita Juraka i njegovo ime dobio je Zavod za patologiju KBC-a Sestre milosrdnice u Zagrebu te nagrada za komparativnu patologiju.

Marijan Lipovac