HrvatskaNa dan pokopa by HF10/12/2015 Hrvatskom pjesniku Krešimiru Šegi Ne mrzim zemlju. Ne kunem smrt. Smrt nije kriva Što bića živa Sa zemlje moraju ići. To Božja je volja I sve će jednom stići. Prijatelj ode. Ne osta dug. Život mu bio Prijatelj, drug. Sve što je imao, Sve što je znao Ljudima dobrim On je dao. I tiho, tiho Otišao. Zašto i kamo? Slutimo samo: On, Bogu vjeran, Bogu se dao! Ne mrzim zemlju, Ne kunem kob. Hrvatska zemlja Dala mu grob! Unjedren blago, Tu neka sniva! Dijete je njeno Voljeno, Drago! Sve dok je zemlja Hrvatska živa, U njoj nek sniva. Sve dokle nebo Utjehu daje, U njoj nek traje! On rođen tu je! Više od svega Ljubio – nju je! Dijelio svima Zanose rima. Kruha i vina Što zemlja dade Hercegovina. Pisao njoj je Pjesme nade, Nju budan sanjao I samo se Zemlji hrvatskoj Klanjao. Ne mrzim zemlju. Ne kunem kob. Hrvatska zemlja Dala Ti grob. Umjesto cvijeća Nekˈpjesma ova Na san te sjeća Utkan u Cvitak Hrvatskih slova! Malkica Dugeč