Mati mi objesi krunicu oko vrata Drhtavoga glasa isprati me mati I objesi sinu krunicu o vratu Neka te Bog čuva, na rastanku reče Ne želim i tebe izgubit ko tatu Devedeset prve sjurila se neman Životom sam svojim za Dom bio spreman Okorjele rane na duši i tijelu Nikad Hrvat zastavu ne ističe bijelu Srce mi se kida, neću da primijeti Vidim slabo joj je, a suze joj teku Nek ne vidi sina svoga kako plaće Od svojih bi mogao napraviti rijeku Ne trebamo druge tu su Dunav, Vuka I života malo što nam je ostalo Sam Bog znade kako uopće smo i živi Kol'ko nam je dana tako preostalo Devedeset prve sjurila se neman Životom sam svojim za Dom bio spreman Okorjele rane na duši i tijelu Nikad Hrvat zastavu ne ističe bijelu Vladimir Živaljić, Vukovar