U Hrvatskoj se ciklično pojavljuju izdajničke politike
Program stvaranja velike Srbije zacrtan je još 1844. godine Garašenovim Načertanjem. Taj program kontinuirano traje u različitim oblicima i različitim intenzitetom sve do današnjih dana. Da nije ugašen to su velikosrpski ideolozi dokazali Memorandumom 1. i 2. SANU-a iz 1986. i 2011. godine. U skladu s tim velikosrpskim programom 1991. godine, velikosrpski ideolozi izvršili su vojnu agresiju na Republiku Hrvatsku.
Velikosrpski programi imali su uvijek svoje podupirače od raznih petokolonaša u Hrvatskoj. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije to su bili Orjunaši, a za vrijeme Titine Jugoslavije bili su hrvatski ideološki jugokomunisti. I za vrijeme Kraljevine Jugoslavije Hrvati su kao katolici bili obespravljeni po nacionalnom, kulturnom i gospodarskom pitanju, proganjani, pljačkani i masovno likvidirani. Od poznatijih tadašnjih petokolonaša bili su orjunaši braća Anđelinovići, od kojih je Grga Anđelinović bio šef žandarmerije u Zagrebu i koji je 5. prosinca 1918. godine izdao naredbu kojom je izvršen maskr nad Hrvatima na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu, koji su prosvjedovali protiv ulaska Hrvatske u sastav Kraljevine SHS. Anđelinovići su krvni srodnici Vesne i Zorana Pusić, pa preko njih vidimo tu ideološku poveznicu koja od 1918. neprekidno traje u istaknutom zločinačkom obliku. Ta neopisiva diktatura nad hrvatskim narodom trajala je pune 22 godine, sve do raspada Kraljevine Jugoslavije 1941. godine. Ta velikosrpska diktatura nastavljena je i 1945. godine, točnije 1. ožujka 1945. godine, kada je sva vlast ponovo prešla u ruke velikosrpskih generala.
Naime, to je dan kada su velikosrpski generali izvršili reorganizaciju Jugoslavenske armije tako što su umjesto dotadašnjih Republičkih štabova i Glavnog štaba JA, osnovali četiri Jugoslavenske armije i generalštab sa sjedištem u Beogradu. Komandanti te četiri armije su velikosrbi Koča Popović, Peko dapčević, Kosta nađ i Petar Drapšin. Vojni komesari tih armija bili su također velikosrpski ideolozi. Hrvatski jugokomunisti, od Vladimira Bakarića na niže služili su tom režimu kao izvršitelji te velikosrpske politike, a posebno kao izvršitelji zločina i pljačke Hrvatske. Naime, kako je organizacija i princip rada komunističkog režima bio na principu demokratskog centralizma, što znači da naredbe dolaze iz jednog centra, a dalje se samo izvršavaju. Taj komunistički demokratski centralizam idealno se uklopio u realizaciju velikosrpske politike.
Ideološka poveznica hrvatskih jugokomunista s velikosrpskom ideologijom
Poratno razdoblje od 1945. do 1990., karakteriziraju neopisiva zvjerstva s masovnim likvidacijama Hrvata katolika. Velikosrpski ideolozi planski su koristili Hrvate kao glavne izvršitelje zločina nad hrvatskim narodom. Poznat je slučaj 11. dalmatinske brigade na Bleiburgu. Istaknuti hrvatski pojedinci tog vremena: Budo Budimir Lončar, Joso Mesić zvani Tovariš, Josip Boljkovac, Josip Manolić, Stjepan Hršak i nezaobilazni Ante Josipović, kao i stotine ostalih junaka tog vremena.
Iza „junačkih“ djela tih petokolonaša ostali su neizbrisivi tragovi zločina u preko 1700 masovnih stratišta i grobišta sa oko 960.000 kostura Hrvata. Najpoznatija stratišta su Bleiburg i Huda Jama. Ta poveznica hrvatskih i velikosrpskih ideologa najbolje se vidi u 47 posto Srba u Milanovićevoj vladi, umjesto da ih je toliko iz sastava hrvatskih branitelja. Ta poveznica se vidi i u nasilnom postavljanju ćiriličnih ploča po Vukovaru. Uz sve to Milanovićevoj Vladi ne smetaju ni srbočetnički silovatelji koji svaki dan po Vukovaru šeću i susreću ih silovane vukovarke. Vukovarom slobodne šeću i oni koji su za vrijeme srbočetničke agresije bili Martićevi milicajci, a danas nose odore hrvatske policije.
Komu treba Račanova detuđmanizacija i što je njome obuhvaćeno?
Ako znamo da su Račanovi jugokomunistički ideolozi rekli da su protiv razbijanja Jugoslavije i protiv osamostaljenja Hrvatske pa je logično da ju nisu prihvatili ni nakon oslobodilačke operacije Oluje. U skladu s tim opredjeljenjem utvrdili su svoj program nazvan detuđmanizacija samostalne Hrvatske. Taj program znači suprotstaviti se svemu što je stvoreno u Domovinskom ratu, svemu što simbolizira samostalnu Hrvatsku i hrvatski nacionalni identitet. Tako su počeli sa progonom onih koji su učestvovali u stvaranju samostalne Hrvatske pa su donijeli zakon o progonu hrvatskih branitelja nazvan Deklaracija o suradnji sa sudom u Den Haagu. Taj zakon pisali su pravnički stručnjaci Ivo Josipović i Ivan Šimonović.
Ivo Škrabalo – čovjek koji je uništio Hrvatsku
Sastavni dio tog zakona bila je LUSTRACIJA hrvatskih branitelja i svega što je naglašeno kao prohrvatsko i što odudara od Titinog programa bratstva i jedinstva naših naroda. Iza toga su uslijedile promjene na svim nivoima i institucijama, pa je tako promijenjen i naslov najvišeg zakonodavnog tijela "Hrvatski državni sabor" koji je previše naglašavao hrvatsku samostalnost. Tada je ideološki račanovac, Ivo Škrabalo iz HSLS-a predložio, a Račanova koalicija u Saboru prihvatila izmjenu zakona tako da su iz naslova izbacili riječ "državni", a ostao naziv hrvatski Sabor.
Ovi današnji račanovci kažu da Predsjednica RH ima prevelike ovlasti pa bi i tu trebalo nešto "korisno" napraviti. Vjerojatno bi bilo najbolje ukinuti Škrabalin Sabor pa bi svu vlast trebalo povjeriti drugu Zoranu i onda ne bi bilo problema kod usklađivanja politike Predsjednice i predsjednika Vlade. Međutim, svjesni su da bi to previše sličilo na režim kojeg su hrvatski "nacionalisti" u Oluji srušili.
Izbori i konstituiranje Hrvatskog sabora
U skladu s odredbama Ustava RH, predsjednica Republike Hrvatske gospođa Kolinda Grabar Kitarović, za 3. prosinac 2015. sazvala je prvu konstituirajuću sjednici 8. saziva hrvatskog Sabora. Sjednicu je vodio gospodin Josip Leko, i konstatirao da se može sabor konstituirati, jer za to imamo kvorum, sjednici su nazočni svih 151 zastupnika. Da bi se Sabor konstituirao pristupilo se izboru predsjednika Sabora. Kako po poslovniku nije izabran predsjednik Sabora, tako ni sabor nije konstituiran. Potom je predsjedavajući Leko raspustio zastupnike. Sada se očekuje da će Predsjednica ponovo sazvati zastupnike da nastave prekinutu sjednicu.
Obzirom na političku situaciju u Hrvatskoj nikoga nije posebno iznenadila ovakva situacija kod pokušaja konstituiranja Sabora. Time je potvrđeno da je Hrvatska još toliko ideološki podijeljena na dvije suprotstavljene ničim nespojive ideologije. Ovako neizvjesna politička situacija pokazuje odraz cjelokupnog političkog i gospodarskog stanja u Hrvatskoj. To je još jedan pokazatelj koliko su u sve društveno-političke i gospodarske strukture duboko usađeni recidivi velikosrpsko-komunističkog režima. To je potvrda postojanja dviju političkih ideologija, od kojih je jedna nacionalna prohrvatska stvorena u Domovinskom ratu, koju predvodi HDZ, koji je, na čelu s prvim predsjednikom dr. Franjom Tuđmnom bio nositelj borbe za samostalnu Hrvatsku.
S druge strane je nacionalna, antihrvatska, velikosrpsko komunistička ideologija koju predvodi SDP kao ideološki slijednik velikosrpsko komunističkog režima. To su ideolozi koji su bili protiv razbijanja Jugoslavije i protiv osamostaljenja Hrvatske. Stoga je logično da su i ostali protivnici samostalne Hrvatske i svih njenih nacionalnih i kulturnih vrijednosti stvorenih u Domovinskom ratu. Svoj animozitet prema svemu što predstavlja hrvatski nacionalni identitet iskazuju programom detuđmanizacije.
Šansa da se ispravi propušteno na parlamentarnim izborima
Danas vidimo da je Republika Hrvatska jedina država u demokratskoj Europi u kojoj su na vlasti recidivi bivšeg komunističkog režima. Ta činjenica bi trebala osvijestiti hrvatski narod, a posebno hrvatske branitelje, da prepoznaju onu ideologiju protiv koje su se borili i ginuli u Domovinskom ratu. Sada nam je prilika da, pa i u ponovljenim izborima ako ih bude, to prepoznamo i da dokažemo da znamo tko su mrzitelji samostalne Hrvatske i tako znamo kome ne smijemo dati svoj glas. To je šansa hrvatskim domoljubima da konačno krenemo i izvršimo LUSTRACIJU svega što je antihrvatsko i svih oni koji ne mogu bez četničkog vojvode Tomislava Nikolića. Tu prepoznajemo jugokomunističkog ideologa Milanovića i njegovog bivšeg velikosrpskog ministra Željka Jovanovića mrzitelja svega što je hrvatsko. To je bivši ministar koji je napisane školske udžbenike nosio četničkom vojvodi u Beograd na verifikaciju. Pritom se treba sjetiti da su Hrvatima, od 1918. godine do današnjih dana, školske udžbenike i povijest pisali velikosrpski i komunistički vlastodršci. Bilo je to vrijeme kada su Hrvati živjeli pod pritiskom antihrvatske indoktrinacije, a rezultate danas prepoznajemo i vidimo na izborima za Sabor. Što znači stoljetna indoktrinacija, ako ju ne prepoznajemo u vlastitoj državi? Danas ju najbolje vidimo u Sjevernoj Koreji gdje gladna raja kliče velikom vođi.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više