Politička autobiografija Azema Vllasija

Svima treba biti jasno da je spas za zemlje u regiji u EU-u

 

 

Azem Vllasi, nekadašnji jugoslavenski političar, danas, ugledni prištinski odvjetnik i politički analitičar u intervjuu za Dnevni avaz komentira stabilnost u zemljama regije te u tom svjetlu naglašava značaj ulaska Crne Gore u NATO savez. Vllasi koji ovih dana boravi u Sarajevu, jer traži izdavača za svoju knjigu na bosanskom jeziku, za koju kaže da je njegovo životno djelo, procjenjuje i kuda vode najnoviji napadi Milorada Dodika i zagovornika njegove politike na državu BiH.

• O čemu ste pisali i kada će izaći Vaša najnovija knjiga?

– Ovo je knjiga mog života, neka vrsta političke autobiografije, ali i svojevrsni hod kroz 40 godina mog života. Zahvaćam vrlo zanimljive političke periode od 70-ih naovamo, kojima sam svjedočio, a bio sam i izravni sudionik mnogih događaja posebno pred raspad Jugoslavije, kada sam se prvi put suočio sa surovom agresivnošću Slobodana Miloševića i velikosrpskog nacionalizma. Ima dosta stvari i o BiH. Naslov knjizi još nisam dao, a pojavit će se uskoro na tržištu i to istovremeno na albanskom, bosanskom (dakako da A. Vllasi kao bošnjački zet ne zna i ne želi reći „bošnjačkom jeziku“, op. ur.) i engleskom jeziku.

 

• Koliko je danas situacija u regiji stabilna?

– Države nastale raspadom Jugoslavije su još u previranjima, procesima unutrašnje konsolidacije, državnosti i državne samobitnosti. U tome osim Slovenije i u dobroj mjeri Hrvatske, mi ostali još nismo uspjeli. Srbija još uvijek kao ostatak što se kaže dima od baruta, iz vremena kada je izazvala tragičan raspad Jugoslavije, još stoji kao prijetnja za svoje okruženje. Ovim prostorima vlada jedno primirje, da tako kažem. Nitko nije voljan ući u ratne sukobe i tragedije, ali mnoge opasnosti su otvorene i potencijalne. Ako se Rusija bude više involvirala i miješala, onda ne može doći do stabilnosti. Naprotiv, može doći do pogoršanja.

 

• Kako to spriječiti i očuvati stabilnost?

– Spas za zemlje u regiji definitivno je u ekonomskom, političkom i sigurnosnom smislu, oslanjanje na EU, na zapad, na SAD, to treba svima biti jasno. Prije svega SAD kao „kum“ Daytonskog sporazuma mora pokazati više inicijative za transformaciju Dejtonskog sporazuma kako bi BiH postala funkcionalnija kao država. Vidimo da je Dodikov životni  cilj da ova zemlja nestane, a naravno da u toj situaciji RS se neće konstituirati kao samostalna država, nego ako može pripojit će se Srbiji. A, kada bi se Dodik i Tomislav Nikolić pitali onda bi Srbiju zajedno s RS-om pripojili u jednu rusku guberniju.

 

• Što znači ulazak Crne Gore u NATO savez za stabilnost regije?

– Veoma mnogo. Prije svega, jer Crna Gora ima zanimljiv geopolitički položaj i važno je zbog Srbije. Jer Rusija računa da Srbija bude njena produžena ruka na ovom prostoru. Srbija je uz suglasnost Rusije krenula u europske integracije i navodno stremi članstvu u EU-u, ali je rekla u NATO ne će, navodno jer proklamira svoju vojnu neutralnost. I, Srbiji i Rusiji mnogo je stalo da Crna Gora ne bude u tom savezu. Baš zbog toga članstvo Crne Gore u NATO-u važnije je rekao bih čak i od članstva Kosova i BiH.

 

• Kako tumačite odluku Vlade RS-a da prekine suradnju s pravosudnim i istražnim institucijama BiH?

– Kao izravni atak na državu BiH i na Dejtonski mirovni sporazum. Visoki predstavnik Valentin Inzko trebao bi odmah staviti izvan snage takvu odluku, a Dodik koji zloupotrebljava svoju funkciju trebao bi biti suspendiran i treba ga netko zaustaviti. Mlaki tonovi međunarodnih faktora koji imaju odgovornost za stanje u BiH, a pogotovo relativno mlake reakcije iz Sarajeva, Dodika ohrabruju u tom nastupu. Mislim da Dodik ovo sve radi da bi s tim svojim kvazipatriotizmom i srbovanjem ušutkao opoziciju u RS-u. Jer Srbi tamo vide da on kao radi protiv BiH, a zapravo upropaštava i taj entitet i gura i srpski narod u RS-u u nevolju.

 

• Koliko su opasne najave nasilnog zaustavljanja iz RS-a SIPA-e u njenom radu i je li to svojevrsno „zveckanje oružjem“?

– Mislim da su to isprazne prijetnje, ali ako kažu da će to uraditi, onda rade direktno protiv ustavnog ustrojstva BiH, jer SIPA je ustrojena dogovorom, to je zajednička služba. To je vagabundizam i to jeste zveckanje oružjem, ali je zapravo isprobavanje pulsa koliko mogu ići daleko.

 

• Zašto se oporba na Kosovu protivi Sporazumu s Crnom Gorom o demarkaciji granične linije?

– Granice između novih država, u principu su onakve kakve su bile unutar Jugoslavije, kao administrativne po Ustavu iz 1974. godine. I Badinterova komisija se složila da te granice budu utvrđivane po tom principu. Oporba napada vlast zbog tog sporazuma, jer kažu da je Kosovo izgubilo nekoliko tisuća hektara. Vlada Crne Gore je zauzela jedan vrlo pošten stav, i rekla da je spremna razgovarati o eventualnim nedorečenostima. Prema tome nije to krupno političko pitanje, ali oporba na Kosovu ima neke druge motive, pa se hvata za to.

 

• Kakvi su danas odnosi Albanaca sa Srbima na Kosovu?

– Kudikamo bolji nego nakon raspleta 1999. godine. Mi Albanci ni tada nismo imali problema s našim kosovskim Srbima, nego s državom Srbijom. Jer, u desetogodišnjem periodu okupacije Srbije od 1989. do 1999. godine, režim Slobodana Miloševića je instrumentalizirao kosovske Srbe u svojoj antialbanskoj politici. Upravo takvi su napustili Kosovo nakon 1999. i Miloševićeva politika je uspjela prepoloviti broj Srba na Kosovu.

 

• Traže li Vaše odvjetničke usluge i Srbi na Kosovu?

– Kako da ne. Mi imamo mnogo odvjetnika Srba na Kosovu, ali oni hoće baš mene. Ja se profesionalno sa svim znanjem koje imam odužim i završim im posao, po zakonu, oni me dobro plaćaju i zadovoljstvo je obostrano. Od desetak aktivnih predmeta koje imam u uredu četiri su srpska.

 

– Jedna generacija ne će dva rata, ali u Bosni rastu mlađe generacije. U bošnjačkom narodu sada su u punoj snazi 25 godina i one ne pamte rat. I, na mlade generacije ovo što se događa djeluje ponižavajuće. Znate koliko mladih odavde vidi perspektivu u inozemstvu, a ne u BiH. Mladi ljudi koji u svojoj državi vide besperspektivnost, njima jednog dana „pukne“. To je ta opasnost. A, na žalost u drugom ne entitetu, nego etniku, kod Srba mlade generacije još nadahnjuju nastavljači politike Slobodana Miloševića, Ratka Mladića, Radovana Karadžića. I, to je problem – kaže Vllasi.

 

Semira Degirmendžić, Dnevni avaz, Vrhbosna