PAD ZADRA – Četvrti križarski rat (1)

Događaj iz 1202. godine

Križarska opsada i osvajanje Zadra događaj je koji se zbio 1202. godine, za rubrike vjerovali ili ne, na početku Četvrtog križarskog rata koji je rezultirao osvajanjem Carigrada. Dok se po venecijanskim prospektima, tiskaju na svim živučim jezicima i ove tekuće 2015. – te, godine, osvrti i povjesne crtice o najblistavijoj pobjedi Venecije na Mediteranu, zauzimanjem Zadra. Podižu spomenici. Daju ulice. Trgovi – izravnim akterima. Hrvatska povjesna i stručna javnost šuti. Olako prelazi preko toga. Tragom one narodne „ma neš ti“… a sto puta ponovljena laž, odnesena kao istina u mislima u sjećanja, u tim i takvim prospektima, itineredima na njihovim jezicima, milijuna turista širom svijeta. Koliko ih je samo posjetilo Veneciju i još je uvijek pohode, i nose tu laž kao najistinitiju istinu, taj kriminalni čin: pljačku, otimačinu, palež, zločin, genocid… Zauzimanje jednoga krščanskoga grada od strane križara, (zaštitnika krščanstva, krščana?), koji su krenuli osloboditi Kristov grob od muslimana, u vrijeme kad se na prste jedne ruke mogao prebrojati grad, gradovi, u tada poznatoj Europi, mahom pustari i goloj utabanoj ledini, s šatorima i kojekakvim nastambama, nabrojati, zateći gradske građevine, uređene urbane sredine…

Izmet se s prozora bacao po kaljužastim zemljanim i… i do povračanja smrdljivim ulicama, većinom utabanom zemljom „Europe“, prije blatnim stazama, prolazima i bogazama Londona i… Grad Zadar koji se ubraja među 15 najstarijih gradova na kugli zemaljskoj, živio je tada gradskim životom, s ponosom nosio svoju gradsku odrednicu stoljećima, još od staroga Rima. Svi ti Križari zabezeknuto su gledali diveči se i iščuđavajući se veličini i ljepoti grada, zavedeni skoro pa slijepim duždom, manipulatorom bez premca kako govore stari spisi, lukavom spodobom, hijenom u ljudskoj koži, kojima je usfalilo novca da budu prevezeni brodovima preko Jadrana na drugu stranu, u današnji Instambul. Dužd im je obečao posuditi tih trideset tisuća zlatnika pod uvjetom da za njega, za Veneciju zauzmu Zadar, ne dati im već posuditi, koji su oni morali i na kraju i jesu vratili iste te zlatnike, i koji je sa njima – večinom križara, logikom drumskih razbojnika odredio uvjete podjele plijena, pola – pola: pola novca, pola posjeda, djece, žena, pokretne i nepokretne imovine, jedno tebi – jedno meni. Prvi oblik genocida, istrebljenja, etničkoga čišćenja. Jedan znanstvenik je rekao začeće fašizma, jer svi nepobijeni, nepoklani, ne spaljeni na javnoj lomači, žitelji, morali su bez ičega u rukama, zadovoljni s živom glavom na ramenima napustiti grad Zadar, i iseliti na područje današnjih Arbanasa. Zaboravlja se da to nije prvi pokušaj zauzimanja grada Zadra.

Jednom tristo godina ranije, pozivajući se na nacionalnu manjinu koja je živjela unutar zidina Zadra, pokrenuli su silnu vojsku i brodove na Zadar, na kraju su dobili tu svoju manjinu koju su poveli sa sobom ali nisu osvojili Zadar. Nikada ne mirujući i ne mireći se s tim, preko oka gledali na veličinu, moč i bogatstvo Zadra, koje je izvan njihovoga dometa. Daleko od njihovih hijenskih šapa, strvinareći stolječima oko njega, predući i kujući daljne i daljne urote i spletke, ne ostavljajući Zadar na miru.

(Nastavak slijedi)

Nikola Šimić Tonin