Novorođeni Isus čovjeku daje smisao života, vraća mu životni polet i snagu i ulazi u njegove konkretne životne situacije
Slavimo svetkovinu Božića. U vremenu adventa tijesno smo se pripravljali za tu svetkovinu, a na osobit način ona se očitovala pristupanju sakramentu pomirenja. Bilo je vrlo ohrabrujuće gledati snažno svjedočanstvo mnogih duša koje su grješne, slabe i ograničene u svojem postojanju kako stoje u redu ispred ispovjedaonica i pristupaju sakramentu ispovjedi. Svjesne su da se u tom sakramentu nalazi Isus, milosrdni Isus koji ih sa ljubavlju čeka i oprašta im grijehe. Zanimljiv je taj susret Isusa i duše koja je u grijehu. Isus svakoga čovjeka prihvaća i daje mu novu šansu. Kao što je prihvaćao grešnike, liječio bolesne, slijepima vraćao vid, davao nadu i snagu očajnima, tako isti Isus, ovaj Novorođeni Isus kojega slavimo, čovjeku daje smisao života, vraća mu životni polet i snagu i ulazi u njegove konkretne životne situacije.
Crkva nas uči da se Isus Krist svojim rođenjem i utjelovljenjem sjedinio sa svakim čovjekom osobno. Dakle, Isus je došao zbog svakoga čovjeka, ne postoji osoba koliko god ona grešna i slaba bila, a da ju Isus ne voli i ne poziva na obraćenje – promjenu života. Takav je Isus – blag, milosrdan i pun ljubavi. I poziva nas da upravo kroz sakrament ispovjedi prođemo kroz ta vrata milosrđa. Isus kaže da je on vrata ovcama. On je Put ka spasenju. On je Istina i Život. Nema na svijetu drugog imena po kojem se možemo spasiti, svjedoči nam sv. Pismo jasno, snažno i nedvosmisleno. Zato je neophodno, budući da Isus ulazi u naše konkretne životne situacije – predati mu svaki svoj životni problem koji nas muči i tišti. Sve životne čvorove koji nam stvaraju određene egzistencijalne probleme, a osobito ako je riječ o gubitku smisla Isus svojom ljubavlju raspetaljava i daje nam novi smisao. Jer Isus je ljubav. Ovih dana će po našim crkvama biti izložene jaslice u kojima ćemo promatrati upravo to otajstvo Božića. Dok budemo gledali te jaslice, pokušajmo u svojim srcima i dušama meditirati o toj velikoj Isusovoj ljubavi prema nama. Pokušajmo razmatrati tu milost koju nam je pokazao samom činjenicom da je sam Bog došao na zemlju. Pokušajmo razmišljati o toj njegovoj bezuvjetnoj ljubavi.
Razmatrajmo duboku ekstazu kroz koju je prolazila Blažena Djevica Marija dok je nosila Isusa u svojem naručju, zauzetost i samozatajnost njezinog zaručnika i Isusovog poočima Josipa. Da li smo spremni upravo na temelju toga otajstva smisla, upravo na temelju toga otajstva jaslica u svakom čovjeku koliko god je to do nas promatrati sliku Božju? Jer, u svakome od nas je ocrtana slika Božja. Sve ono što činimo drugima činimo Isusu. Nemojmo se ograničiti samo na to da budemo dobri, plemeniti i dobro raspoloženi jedni prema drugima samo u božićnom vremenu. Pokušajmo raditi na tome da tu svoju dobrotu, plemenitost i ljubav prema bližnjemu protegnemo na cijeli svoj život, da se božićno otajstvo, otajstvo smisla protegne na čitavo naše postojanje. Tek kada Novorođeni Isus ostavi duboke tragove u našem životu i njegova ljubav ostavi duboke korijene u našem srcu, moći ćemo za sebe reći da smo istinski kršćani. Jer, kršćansku duhovnost kao duboki odnos prema Isusu Kristu trebamo živjeti permanentno, a vjerujem da nas upravo Biblija i kršćanstvo u tome snažno odgajaju. Neka nas Novorođeni Isus sve blagoslovi i neka nam je svima sretan i blagoslovljen Božić.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više