Vraća se Tuđmanovo vrijeme

Povratak zajedništva domovinske i iseljene Hrvatske

 

 

• Izbor Tihomira Oreškovića za mandatara, 13. po redu, Hrvatske vlade ima višestruko pozitivno značenje. To, prije svega znači, znači povratak zajedništva domovinske i iseljene Hrvatske odnosno povratak vremena prvoga hrvatskog predsjednika i obnovitelja hrvatske državnosti dr. Franje Tuđmana. Time povratnik iz Kanade, Tihomir Orešković, nije samo obični povratnik u zemlju svoga rođenja i odrastanja, nego simbol i putokaz kojim smjera suvremena Hrvatska mora ići. On nije samo budući predsjednik Hrvatske vlade, nego istodobno i poveznica milijuna asimiliranih i neasimiliranih Hrvata čiji su preci morali napuštati Hrvatsku i hrvatske povijesne zemlje od XIX., preko XX. stoljeća, pa sve do naših dana u drugom desetljeću XXI. stoljeća iz raznih razloga, a ponajvećma zbog austrijske i ugarske supremacije, turskoga i velikosrpskog zuluma, jugoslavenskoga genocidnog „sistema“, te dakako i zbog raznih jugokomunističkih ostataka u osobama Stjepana Mesića, Ive Josipovića, Zorana Milanovića i njihovih istomišljenika. Tihomir Orešković je simbol nužnosti organske povezanosti svih Hrvata diljem svijeta ma gdje živjeli. On je dar napaćenom hrvatskom narodu u Hrvatskoj za Božić i početak nove 2016. godine.

Tihomir Orešković

 

• Otkuda toliki otpori prema novom mandataru Hrvatske vlade? Iz nekoliko bitnih razloga. Zato što veliki broj „hrvatskih građana“ ne želi hrvatsku državu i Hrvatsku kao državu hrvatskoga naroda. Zato što su idejno odgojeni u projugoslavenskom tj. protuhrvatskom duhu. Zato što su mediji prepuni djece i unučadi onih koji su stvarali protuhrvatsku Jugoslaviju i koji su lagodno živjeli u toj i takvoj jugotvorevini. Zato što ti isti jugofili još uvijek podržavaju jugoslavensku, partizansku, jugokomunističku i velikosrpsku zločinačku laž da su svi izvan Hrvatske ustaše. To su svi oni isti koji su 2010., uz veliki i nikad oprošteni blagoslov Jadranke Kosor, na izdajnički način ponizili milijune Hrvata diljem svijeta, smanjili njihov broj na tek troje u Hrvatskome saboru, izjednačili milijune iseljenih Hrvata sa četiri posto nikad odanih pripadnika pravoslavno-vlaško-srpske manjine i raznim smicalicama najgore vrste onemogućili hrvatskim državljanima izvan granica matice, Republike Hrvatske, da uopće mogu izaći na bilo koje izbore u domovini.

 

• Tko je otkrio i predložio Tihomira Oreškovića, kemičara i uspješnoga poslovnog čovjeka iz Mississauge u Kanadi? Predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Tomislav Karamarko. Tim potezom Karamarko je pokazao da je domoljub i da ne laže. U interesu Hrvatske, zajedništva i izlaza iz teške svekolike krize, on je svoje osobne interese podredio hrvatskima interesima i time se upisao i plejadu hrvatskih velikana u bogatoj našoj povijesti. Njemu uz bok ove pohvale idu i Boži Petrovu, čelniku Mosta. Koliko god nisam vjerovao u „treći put“ – a za to sam imao i još uvijek imam puno argumenata – ovaj 36-godišnji Metkovac također je pokazao da mu je Hrvatska iznad svega i da mu je hrvatski interes važniji od osobnoga.

 

• Pritisak na 15 saborskih zastupnika Mosta od strane Zorana Milanovića i Vesne Pusić ne zaustavlja se. Traže se razni načini, „institucionalni i izvaninstitucionalni“, kako je daleke 1989. na Gazimestanu navješćivao rat njihov partijski i ideološki drug Slobodan Milošević, kako bi se ipak održali na vlasti. U crvenoj kuhinji traže se načini kako razbiti savez HDZ-a i MOST-a. Javno se piše i kako. Planiraju na konstituirajućoj sjednici Hrvatskoga sabora predložiti vlastitog kandidata za predsjednika Sabora, i to staroga, iskusnog jugokomunističkog kadra – Josipa Leku. Vesele se činjenici da tada, kada je više kandidata, prema Poslovniku navodno treba provesti tajno glasanje u kojem će SDP-ova koalicija pokušati izazvati novi obrat. Nadaju se da će se neki članovi Mosta lijeve orijentacije ipak njima prikloniti. Uz Radimira Čačića i predstavnike manjina to bi im trebalo biti dosta da izvedu saborski puč. Da je tako potvrđuje i izjava potomkinje onoga koji je 5. prosinca 1918. ubijao Hrvate na središnjem zagrebačkom trgu. Potomkinja Grge Anđelinovića prijeti: "Za početak ćemo sigurno predložiti svog kandidata za predsjednika Hrvatskog sabora. Moje mišljenje je da bi najbolji kandidat bio Josip Leko. Računam i s dijelom MOST-a".

 

• Zoran Milanović u svoj svojoj bjesnoći svašta je izrekao u protekla tri dana. Evo nekih izjava: „Ljudi su zbunjeni, neki su bijesni, ali civilizirani i zato smo im dužni dati odgovore. Ja dajem odgovore, a drugi to ne rade, upravo suprotno“; „Nikakvih pritisaka ni na koga iz MOST-a nije bilo“; „Nije jasno tko je došao s kakvim potpisima i tko ih je dao. Prema Ustavu mandatar može biti samo jedna osoba, a taj odgovor nismo dobili. Došao je Karamarko s potpisima i došao je Petrov s potpisima. Ja sam imao 66 potpisa zajedno s jednom osobom koja je javno izrekla podršku za našu koaliciju i tu nikakvih dilema nema. Točno se zna tko je podržao nas i koliko je to ljudi – s ove druge strane ne zna se ništa“; „U ovom trenutku HDZ provodi svoju policijsko-obavještajnu operaciju“; „Predsjednica, kao izabrana predsjednica, duguje javnosti odgovore“; „Priče da je netko nekoga zvao nemaju smisla pa pristali smo na sve što su tražili… Nek se izjasne na koga je vršen pritisak… Danas tijekom konzultacija, svi naši partneri, IDS, manjine  i treći, ponovili su da podržavaju Petrova. U toj situaciji govoriti da zivkamo okolo je smiješno“; „Od početka uporno želimo ostati za stolom i dati Hrvatskoj jednu stabilnu vladu s podrškom od osamdeset ljudi u Saboru. Ne ide i ne ide. Pitam za što vrbujemo ljude gospodina Petrova, ako smo pristali na sve njihove zahtjeve i ponudili njega za mandatara, što smo to još mogli tražiti“; „Ovo što se sad događa je, u stvari, način rasturanja MOST-a. Ja sam od prvog trenutka govorio da su oni partner kao cjelovita grupa, s njima smo do prekjučer tako i pregovarali. Sve manje i manje mi je jasno što je MOST, tko vrši pritisak na ljude u MOST-u i što se događa iza kulisa“; „Došli smo gore, vidjeli da je gospodin Petrov otišao ranije sâm i ne znamo o čemu je razgovarao s predsjednicom. Na takav preokret ne možete utjecati, to se dogodilo. Došli smo u najboljoj vjeri s dogovorom, još prekjučer smo im nudili potpise i to se nije htjelo iz nekog razloga. Mislim da je sada svim ljudima u Hrvatskoj jasno zašto. Ovo je povratak u vrijeme kakvog mislim da nikada nije ni bilo“… Ni Milanovićeva ideološka kolegica Vesna Pusić se ne predaje: „Prvo, staro pravilo kaže da nije gotovo dok nije gotovo. S obzirom na dosadašnje iskustvo, apsolutno postoji mogućnost da se sve preokrene“. Uporan je i Vesnin partijski kolega Ivan Vrdoljak, koji zaziva vremena svojih jugo-uzora. „Ovo nas vraća u vrijeme jednopartijskog sustava bez opozicije“, tuguje Vrdoljak. Nakon ovakvih izjava i cjelokupnoga ponašanja dosadašnjeg predsjednika Vlade, to je ponukalo kolumnistu Večernjega lista Marinka Jurasića da ustvrdi kako je „Milanović demokratske standarde spustio nisko“. Jurasić je njegovo ponašanje nazvao „političkim makijavelizmom“.

• Za novoga mandatara buduće Hrvatske vlade Tihomira Oreškovića bivši ministar znanosti, obrazovanja i športa, Dragan Primorac, kaže: „Sjajno smo surađivali dok je bio čelnik Plive, koja je članica našeg Hrvatsko-izraelskoga poslovnog kluba. Obrazovan u inozemstvu, domoljub, odličan gospodarstvenik s velikim međunarodnim iskustvom“.

 

• Još istoga dana dok je Božo Petrov prokazao Zorana Milanovića i njegove ministre u crvenome riječkom Novom listu novinar Dražen Ciglenečki piše: „Hrvatska će neko vrijeme biti bez vlade? Milanović mora dati ostavku da bi postao šef Sabora.“ I neki inozemni mediji tuguju zbog pobjede domoljubne opcije u Hrvatskoj. Prednjače lijevi austrijski mediji poput bečkoga Die Pressea koji u naslovu uredničkog komentara piše: „Koalicijski poker završio kaotično: Poziv na nove  izbore u Hrvatskoj“.

 

• Dok su neki medijsko-političku krugovi pojavu Mosta napali kao podvalu „dalmatinskih biskupa“, drugi su u njima vidjeli ono što je Stipe Mesić najavio prije gotovo šest godina. Naime, u ondašnjem Nacionalu od 2. ožujka 2010. svoga prijatelja Ive Pukanića Mesić je najavio „formiranje trećega bloka liberalno-demokratskih stranaka“ u cilju razbijanja bipolarnosti između HDZ-a i SDP-a. „Mislim da bi takva konfederacija, što neki zovu trećim blokom, mogla pomoći u daljnjoj demokratizaciji Hrvatske“, rekao je tada Mesić na što su se očigledno uhvatili mnogi pa i Zoran Milanović.

 

• Iz Mostara je stigla vijest da je Martin Raguž podnio ostavku na mjestu predsjednika HDZ-a 1990., one stranke koju je Ivo Sanader osnovao u politikantske svrhe. Kako je HDZ 1990. „drvo razdora“ među Hrvatima u BiH, tako su i njegovi čelnici bili provoditelji toga razdora na štetu svih Hrvata u Bosni i Hercegovini. Martin Raguž nadasve je bio (naj)pogodnija osoba da bude čelnik ove izdajničke stranke, ponajprije zvog svoje jugokomunističke prošlosti. Za one koji ne znaju, Martin Raguž je bio „omladinski kadar“ Branka Mikulića. Mediji javljaju da će Raguža – koji je „službeno“ napustio čelništvo stranke iz „zdravstvenih razloga“ – naslijediti dosadašnji glavni tajnik Ilija Cvitanović. I ova bi se vijest mogla protumačiti kako dobra vijest i početak kraja razbijanja jedinstva Hrvata u BiH i nastavak povratka jedinstvenoga HDZ-a na putu obnove Hrvatske zajednice Herceg Bosna.

 

• Beogradski mediji pišu da je bivši slavni nogometaš a sada trener, Siniša Mihajlović, tajno posjetio Vukovar. Navodno je proveo cijeli dan u rodnom Vukovaru i pritom posjetio novoobnovljenu rodnu kuću u Borovo Naselju, te nogometno igralište gdje je započeo svoju uspješnu karijeru. Trenutačno je trener Milana. U Vukovar je došao zato što ga je tri dana zaredom sanjao, piše Kurir i dodaje da je plakao prolazeći svojim rodnim gradom. Kurir ne navodi je li posjetio Ovčaru. Ne piše se ni da je Siniša polu-Srbin i polu-Hrvat, jer mu je majka Viktorija Hrvatica.

Siniša Mihajlović tajno i maskiran kod rodne kuće u Borovu Naselju

 

• Uskoro će doći na red sređivanje stanja za počinjenu štetu tijekom vladavine Kukuriku koalicije. Prije svega otvaranje ormara u DUUDI-ju. Radi se o velikoj aferi SDP-ove koalicije koju je potkraj mandata neuspješne Vlade Zorana Milanovića Državna revizija otkrila da je nestalo 16 milijardi kuna u Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom. Ovu najveću pljačku državne, hrvatske imovine, hrvatski Watergate, režimski su mediji prešutjeli i zato je došlo vrijeme da se istraži.

 

• Slovenija je već izgubila dva međunarodna spora s Hrvatskom – onaj o staroj štednji štediša Ljubljanske banke, kao i spor za neisporučenu električnu struju iz Nuklearne elektrane Krško. Unatoč tomu Karl Erjavec, slovenski šef diplomacije, se nada da će njegova država ipak dobiti treći sudski spor, a to je izlaz na otvoreno more. To znači da u Ljubljani nastavljaju po starome. Uvijek protiv Hrvatske.

 

• Do koje granice mediji mogu zatrovati jadne ljude da mrze druge ljude, svoje susjede ili neke druge Hrvate, najbolje se vidi kod zavedenih navijača Hajduka. Na „jugu Hrvatske“, kako bi rekao pokojni hrvatski književnik Petar Šegedin (Žrnovo na Korčuli, 8. VII. 1909. – Zagreb, 2. IX. 1998.), a ne u Dalmaciji, to je otišlo tako daleko da se mrzi hrvatska nogometna vrsta. Evo dokaza. U Slobodnoj Dalmaciji objavljena je anketa s pitanjem: »Kakav rezultat će Hrvatska ostvariti na Europskom prvenstvu u Francuskoj?« Najviše odgovora, čak 54 posto, došlo je kod mogućeg odgovora „ispadanje u skupini“. U situaciji kada će na prvenstvu u Francuskoj biti 24 države, podijeljene u šest skupina po četiri, od kojih dalje idu po dvije prvoplasirane i po četiri trećeplasirane, ovakav pesimizam je odraz neargumentirane mržnje prema svemu što "dolazi iz Zagreba". I što tomu dodati. To da ne znam što čeka autonomašica Mira Ljubić Lorger s obnovom svoje Dalmatinske akcije. Simpatizera i glasova ne će joj nedostajati.

 

Marijan Majstorović