Opec de facto je odustao od proizvodnih kvota tako da cijena nafte pada. Barel nafte stoji manje od 40 dolara. Mnogim zemljama tako niska cijena toliko šteti da im prijeti bankrot. U Parizu su proteklih dana moćnici ovog svijeta pokušali zapečatiti kraj fosilne energije. Teži se tome da posebno nafta izgubi na relevantnosti. No koliko je ambiciozan taj cilj i koliko je crno zlato još uvijek važno, najbolje se trenutno vidi u Venezueli. U toj južnoameričkoj zemlji pad cijene nafte doveo je do toga da su građani vladajućem socijalističkom predsjedniku dali crveni karton.
Povijesna pobjeda konzervativaca na parlamentarnim izborima neizravno znači okretanje Venezuele od socijalizma XXI. stoljeća, kojeg je proglasio Hugo Chávez 1999. Chávezov nasljednik Nicolás Maduro izgubio je većinu u Nacionalnoj skupštini i time ima znatno manje izgleda za nastavak bolivarske revolucije. Popularnost N. Madura među građanima pala je zajedno s cijenom nafte. Prekretnica na energetskom tržištu uvelike je promijenila većinske odnose u parlamentu.
Gotovo nijedna zemlja ne ovisi toliko o nafti koliko Venezuela. Gotovo nijedna druga zemlja nije toliko loše pripremljena na dugoročno niske cijene nafte. Nafta čini 95 posto izvoza, a prihodi od prodaje energenata čine oko dvije trećine ukupnog državnog proračuna. Posljedice pada cijena nafte građani itekako osjećaju. Ove godine BDP bi mogao pasti za još 10 posto, a inflacija bi se mogla povećati za oko 190 posto.
„Venezuela će ove godine steći nadimak najgore svjetske ekonomije“, kaže Helima Croft iz kanadske banke RBC. Ta stručnjakinja za naftu Venezuelu je na svom popisu rizičnih zemalja stavila odmah nakon Libije i Iraka koje su napaćene građanskim ratom. Koliko je situacija postala kritična najbolje se vidi po deviznim rezervama. Državne rezerve su u roku od samo godinu dana pale za 25% na ukupno 15,4 milijardi dolara, što nije dovoljno da bi se preživjelo do kraja 2016. U narednih 13 mjeseci Venezuela mora osigurati 15,8 milijardi dolara za kamate i otplatu kredita. Da bi Maduro mogao financirati proračun, cijena nafte morala bi biti 117 dolara po barelu. A trenutna je cijena manja od trećine tog iznosa.
Naftni kartel 13 zemalja izvoznica na koji otpada trećina ukupne proizvodnje nije se uspio usuglasiti oko fiksnih proizvodnih kvota. To znači da svaka zemlja može crpiti onoliko nafte koliko želi tako da će na tržištu energenata i dalje vladati velika ponuda koja već mjesecima ruši cijene. Analitičari banke Citi očekuju da će doći do velike borbe za kupce među pojedinim članicama Opeca. Dogodine bi Iran i Irak mogli pokušati preoteti Saudijskoj Arabiji tržišne udjele u Aziji. A to bi cijene i dalje održalo na niskoj razini. Na početku tjedna cijena nafte je dodatno pala. I europska nafta tipa Brent i američki WTI pali su na rekordnu nisku razinu u posljednjih sedam godina.
Samo u 2015. crno zlato je izgubilo gotovo trećinu svoje vrijednosti. Sudeći prema terminskim tržištima na kojima se trguje budućim cijenama, nije za očekivati da će cijena nafte rasti u doglednoj budućnosti. Pretpostavlja se da će u narednih deset godina cijena nafte biti ispod granice od 60 dolara. Ako se taj scenarij obistini, to bi imalo dramatične posljedice za većinu izvoznica nafte. U prosjeku ministrima financija tih zemalja trebala bi cijena od 96 dolara po barelu kako bi mogli financirati državne proračune. Prema procjenama američke investicijske banke Bank od America prihodi od nafte članica Opeca pali su sa 1200 milijardi u 2012. na aktualnih 510 milijardi dolara, što znači da su se smanjili više od 50 posto. „Proračun mnogih članica Opeca je u vrlo lošem stanju“, napisao je Francisco Blanch, strateg za sirovine u spomenutoj banci.
Najfleksibilnije su naftne izvoznice s malim brojem stanovnika. Zemlje poput Kuvajta, Katara ili Ujedinjenih Arapskih Emirati mogli bi svoje proračune mnogo bezbolnije prilagoditi novoj eri. Većim zemljama poput Nigerije (181 milijun stanovnika) ili Venezuele (30 milijuna stanovnika) to nije tako jednostavno. U slučaju većih rezova prijete nemiri ili politički prevrati. I tako strah od bankrota već muči brojne zemlje. Prema procjeni tržišta vjerojatnost da će Venezuela u narednih pet godina proglasiti bankrot veća je od 90 posto, dok je taj postotak za Nigeriju oko 33 posto. Kreditna tržišta kritična su i prema Alžiru.
Ali za razliku od Venezuele ili Nigerije, koje u geostrateškom pogledu imaju sporednu ulogu, postoje i izvoznice nafte koje imaju veću težinu za svjetsku politiku. Primjerice Rusija: za tamošnje gospodarstvo također postoji granica bola, koja se još nije dosegnula. Bloomberg je nedavno među 27 stručnjaka proveo anketu, glavno pitanje glasilo je kolika bi cijena nafte mogla ugroziti egzistenciju površinom najveće zemlje svijeta. Većina ih je kao kritičnu granicu navela cijenu od 30 dolara po barelu. „Toliko niska cijena nafte toliko bi opteretilo gospodarstvo da bi bila ugrožena stabilnost financijskoj sustava. Ako cijena nafte nastavi padati ili tijekom duljeg razdoblja ostane na niskoj razini, znatno će porasti rizik od fiskalne i financijske destabilizacije, objasnio je Sergej Narkevič, analitičar u banci PAO Promsvyazbank. Rusija je proteklih mjeseci i godina na pad cijene nafte i smanjenje prihoda od izvoza energenata reagirala devalvacijom rublja i proračunskim rezovima. U slučaju daljnjeg zaoštravanja situacije, zemlja neće imati mnogo opcija. Još jedna nadprosječno topla zima mogla bi dovesti do pada potražnje loživog ulja, a time potaknuti dodatno pojeftinjenje u smjeru od 20 dolara po barelu. Toga se boje energetski stratezi Goldman Sachsa. Financijska tržišta već su alarmirana. Rizik od ruskog bankrota stručnjaci procjenjuju na više od 17 posto. Čak ni moćni ruski predsjednik Vladimir Putin ne može biti ravnodušan prema moći koju ima cijena nafte.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više